Autor kolumni za Radio Slobodna Evropa.
Mogu mali lokalni moćnici pričati o tome kako je ovaj film "propaganda", kako ima "nepovoljne kritike" ili kako jednostavno "niko neće da ga gleda" ali stvar je očito izvan domašaja i kontrole intelektualnih ignoranata: o filmu i o Bosni, ovih dana priča cijeli svijet.
Kako nerijetko biva u politici na balkanski način, Dodikovo nastojanje da pozive na ukidanje državnih institucija predstavi kao principijelno zalaganje za "slovo" dejtonskog ustava najefikasnije potkopava sam Dodik
Reagovanja na sučeljavanje Čedomira Jovanovića i Milorada Dodika u bosanskim medijima pokazuju kako je teorija o "selektivnoj izloženosti" informacijama - po kojoj svako sluša samo ono što želi da čuje - mnogo drastičnija u bosanskoj nego u američkoj stvarnosti.
U početku je film neprijateljski dočekan u dijelu bošnjačke javnosti. Sada ga kao "antisrpsku propagandu" osuđuju prije nego što ga je iko vidio u srpskoj javnosti. To očito govori da ga treba pogledati.
Euforična reagovanja, u kojima se odluci tužilaštva o obustavi jedne istrage pridaju političke dimenzije, guraju tužilaštvo i pravosuđe u vode u kojima im nije mjesto: u ulogu institucije koja bi trebalo da udovoljava političkim narudžbama autoritativnih ličnosti i institucija, patriotski napaljene javnosti i medija
Povodom prošlonedjeljne kolumne pod naslovom "Halal destinacija", o tome kako se - pored ostalog i pozivom na bojkot novogodišnjeg slavlja - nastoji redefinisati i sam karakter bosanskih muslimana i udaljiti ih od njihove evropske tradicije i identiteta doživio sam rijetku počast na web portalu Rijaseta islamske zajednice u BiH
Crescentrating, turistički vodič za halal (dakle, vjerski podobna) putovanja za muslimanske vjernike, stavlja Bosnu i Hercegovinu na vrh liste 10 najprijateljskijih destinacija za halal putovanja izvan zemalja članica Organizacije islamske konferencije
Igranje na kartu etničkih strahova i ugroženosti u najnovijoj balkanskoj prošlosti pokazalo se uglavnom kao samoporažavajući projekt u kojem su i vjerske zajednice nerijetko igrale i izrazito negativnu ulogu.
Svijet je željan da se susreće i razgovara s nosiocima vizije za evropsku BiH ali se tamošnja diskusija vodi argumentima i mentalitetom, ako ne baš kamenog doba dobroćudnih Flintstonesa, onda, pozivanjem na progone iz srednjeg vijeka.
Može se danas o opsadi govoriti iz perspektive njenih širih značenja: činjenice da je glavni grad jedne evropske države tri i po godine bio izložen teroru; poštovanja za predratne dječake iz susjedstva koji su ustali da brane svoje najbliže; ili potcrtan osjećaj solidarnosti
Sad kad je nezavisnost postala neupitna došlo je vrijeme u kojem birači savršeno dobro znaju da je iza busanja u patriotska prsa u protekle dvije decenije obavljena temeljita preraspodjela i pljačka društvenih vrijednosti
Koliko god je međunarodna poruka u posljednjih 5-6 godina bosanskim akterima postdejtonskog procesa ostavila prostor za jačanje opstrukcionizma, ne treba ni ubuduće očekivati da će bilo ko u svijetu diktirati i nametati rješenja.
Poštovani čitalac se u toj insinuaciji kako već i samo ime "Kemal" unaprijed određuje autorov stav, pridružuje onima koji tačno znaju "šta očekivati" od nekoga već na osnovu njegovog imena što je korak prema etničkim i vjerskim stereotipima, ušutkivanju i na kraju diskriminaciji.
Ni Amerika ni Evropska Unija neće dići ruke od regiona sve dok on ne bude nepovratno na putu vlastite euroatlantske budućnosti
Gotovo 20 godina nakon početka i 16 godina nakon završetka troipogodišnjeg bosanskohercegovačkog rata, april 1992.-novembar 1994, Bosna i Hercegovina nosi se s nasljeđem sukoba...
Koliko god lokalni zagovornici ideje o moralnoj superiornosti bošnjaštva nastojali da hitnom osudom pokažu kako je riječ o usamljenom kriminalnom aktu, pri tome osobe koja je "državljanin Srbije", u tom pokušaju pranja ruku i savjesti i preusmjeravanja krivice krije se i opasnost da se iz ovog terorističkog čina ne izvuku odgovarajuće pouke i da se prećutno prije ohrabri nego onemogući neki sličan budući napad.
Ovih dana sam sa zanimanjem pratio reagovanja uglavnom u bosanskoj javnosti, među Bosancima i Hercegovcima i u zemlji i u svijetu, na posjetu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Sjedinjenim Državama.
Ovih dana prisjećam se kako sam, tokom gostovanja ratne 1994. godine u Torontu, u predavanju na tamošnjem univerzitetu dokazivao kako u opkoljenom Sarajevu stradaju njegovi građani svih nacionalnosti i kako su i neki od najistaknutijih branilaca grada i Srbi i Hrvati.
Visokopozicionirani diplomata zemlje članice Evropske Unije povjerio mi je u privatnom razgovoru zapanjujuće iskustvo sa ceremonijalne predaje akreditiva novoimenovanog bosanskohercegovačkog ambasadora u svojoj zemlji: već u tom prvom, obično striktno protokolarnom susretu, ambasador je - ničim izazvan - rekao domaćinu kako dolazi "iz nemoguće zemlje".
Ovih dana navršava se i puna godina od održavanja lanjskih izbora a da Bosna i Hercegovina još nema državnu vladu koja bi izražavala izbornu volju građana. Autor je savršeno svjestan da je već u ovoj jednoj rečenici zagazio u dva minska polja.
Učitajte više sadržaja...
