Zaštićeni svjedoci na suđenjima pred kantonalnim i entitetskim sudovima u BiH sve su drugo, samo ne zaštićeni. Od počinilaca ratnih zločina u sudnicama su odvojeni paravanima, pozivi za sud im se šalju na kućnu adresu, a nerijetko se dešava da advokati njihov identitet otkriju javnosti.
Sudovi nisu tehnički opremljeni za takvu vrstu suđenja, što, vele odgovorni, proističe iz nedostatka para. Iz Misije OSCE-a koji je nedavno sačinio izvještaj o zaštiti svjedoka, preporučuju vlastima da novac moraju pronaći, a pravosudnim institucijama da se ozbiljnije pozabave prijetnjama koje se upućuju svjedocima.
Zaštićena svjedokinja u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu. Iako je imala status osobe kojoj se nije smio znati identitet, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona:
„Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama.“
U Udruženju „Izvor“ iz Prijedora ističu da su svjedoci prepušteni sami sebi. Često se dešava da na suđenjima koji se vode u entitetskim pravosudnim institucijama, u hodnicima suđenje zajedno čekaju i svjedoci tužilaštva i zaštićeni svjedoci odbrane, kaže predstavnica Udruženja Fatima Fazlić.
„Pogotovo kada se vraćaju iz sudnice oni su prepušteni ulici. Znači, opet se vraćaju javnim prijevozima. Pored toga, u novinama, u izviješću sa suđenja se često znaju i pojaviti imena svjedoka“, kaže Fazlić.
Ovakav odnos prema zaštićenim svjedocima objavljen je i u izvještaju Misije OSCE-a u BiH, gdje se navodi da su u velikom broju predmeta svjedoci obavijestili sud da se njima i njihovim porodicama prijeti i nudi mito da ne svjedoče u predmetima ratnih zločina. Zabrinjavajuće je što pravosudne institucije vrlo često ne preduzimaju mjere kako bi zaštitili svjedoke i ispitali ozbiljnost navoda.
Prema podacima OSCE-a, samo u tri predmeta ove vrste izrečene su osuđujuće presude. Pravna savjetnica OSCE-a u Bosni i Hercegovini Nela Sefić navodi i druge nedostatke pravosudnog sistema, u kojima svjedoci koji se vode kao zaštićeni to, zapravo, nisu:
„Na primer, korištenje paravana. Problem u entitetima je zato što sudovi nemaju posebne čekaonice za svjedoke, nemaju posebne ulaze za svjedoke, nemaju opremu za videolink, nemaju opremu za izmjenu glasa i slike svjedoka. Svjedoci kojima je dodijeljen pseudonim su dobijali sudske pozive putem redovne pošte. Jedna svjedokinja se požalila da je našla poziv na kućnom pragu.“
Državna strategija se ne primjenjuje
To što sudovi i tužilaštva na entitetskom nivou nisu tehnički opremljeni rezultat je nedovoljnog izdvajanja novca iz budžeta entiteta za tu oblast. O tome govori i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milorad Novković:
„Ova ekonomska situacija se odražava na finansiranje ukupno sudova i tužilaštava u BiH, a svakako da će to imati svoje određene implikacije i na procesuiranje predmeta ratnih zločina.“
Glavni tužilac BiH Milorad Barašin:
„Nesporna je činjenica da je svjedok u predmetima ratnih zločina jedino dokazno sredstvo. Mi smo mala država, maltene svako svakoga poznaje, svako svakog je susretao u ratu, prošlo je od rata do danas mnogo godina - treba izaći pred sud i pričati o onome šta se dešavalo.“
Jedan od problema je i to što se Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, usvojena prije dvije godine, koja je trebala da poboljša položaj žrtava svjedoka ne primjenjuje. Iz OSCE-a preporučuju entitetskim vlastima da moraju obezbijediti novac i tehnička sredstva kako bi se uspostavio sistem zaštite svjedoka u sudnici. Jedna od preporuka se odnosi i na pravosudne institucije kojima se nalaže da se ozbiljnije pozabave ispitivanjem i postojanjem prijetnji koje se upućuju svjedocima.
******
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
REKOM za regionalnu komisiju o istini
Knjiga kao dokument zločina u Suvoj Reci
Poslednja mogućnost preispitivanja kazne Šljivančaninu
Još se traga za 500 žrtava zločina u Zvorniku
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Sudovi nisu tehnički opremljeni za takvu vrstu suđenja, što, vele odgovorni, proističe iz nedostatka para. Iz Misije OSCE-a koji je nedavno sačinio izvještaj o zaštiti svjedoka, preporučuju vlastima da novac moraju pronaći, a pravosudnim institucijama da se ozbiljnije pozabave prijetnjama koje se upućuju svjedocima.
Zaštićena svjedokinja u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu. Iako je imala status osobe kojoj se nije smio znati identitet, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona:
„Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama.“
U Udruženju „Izvor“ iz Prijedora ističu da su svjedoci prepušteni sami sebi. Često se dešava da na suđenjima koji se vode u entitetskim pravosudnim institucijama, u hodnicima suđenje zajedno čekaju i svjedoci tužilaštva i zaštićeni svjedoci odbrane, kaže predstavnica Udruženja Fatima Fazlić.
Problem u entitetima je zato što sudovi nemaju posebne čekaonice za svjedoke, nemaju posebne ulaze za svjedoke, nemaju opremu za videolink, nemaju opremu za izmjenu glasa i slike svjedoka.
„Pogotovo kada se vraćaju iz sudnice oni su prepušteni ulici. Znači, opet se vraćaju javnim prijevozima. Pored toga, u novinama, u izviješću sa suđenja se često znaju i pojaviti imena svjedoka“, kaže Fazlić.
Ovakav odnos prema zaštićenim svjedocima objavljen je i u izvještaju Misije OSCE-a u BiH, gdje se navodi da su u velikom broju predmeta svjedoci obavijestili sud da se njima i njihovim porodicama prijeti i nudi mito da ne svjedoče u predmetima ratnih zločina. Zabrinjavajuće je što pravosudne institucije vrlo često ne preduzimaju mjere kako bi zaštitili svjedoke i ispitali ozbiljnost navoda.
Prema podacima OSCE-a, samo u tri predmeta ove vrste izrečene su osuđujuće presude. Pravna savjetnica OSCE-a u Bosni i Hercegovini Nela Sefić navodi i druge nedostatke pravosudnog sistema, u kojima svjedoci koji se vode kao zaštićeni to, zapravo, nisu:
„Na primer, korištenje paravana. Problem u entitetima je zato što sudovi nemaju posebne čekaonice za svjedoke, nemaju posebne ulaze za svjedoke, nemaju opremu za videolink, nemaju opremu za izmjenu glasa i slike svjedoka. Svjedoci kojima je dodijeljen pseudonim su dobijali sudske pozive putem redovne pošte. Jedna svjedokinja se požalila da je našla poziv na kućnom pragu.“
Državna strategija se ne primjenjuje
To što sudovi i tužilaštva na entitetskom nivou nisu tehnički opremljeni rezultat je nedovoljnog izdvajanja novca iz budžeta entiteta za tu oblast. O tome govori i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milorad Novković:
„Ova ekonomska situacija se odražava na finansiranje ukupno sudova i tužilaštava u BiH, a svakako da će to imati svoje određene implikacije i na procesuiranje predmeta ratnih zločina.“
Glavni tužilac BiH Milorad Barašin:
„Nesporna je činjenica da je svjedok u predmetima ratnih zločina jedino dokazno sredstvo. Mi smo mala država, maltene svako svakoga poznaje, svako svakog je susretao u ratu, prošlo je od rata do danas mnogo godina - treba izaći pred sud i pričati o onome šta se dešavalo.“
Jedan od problema je i to što se Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, usvojena prije dvije godine, koja je trebala da poboljša položaj žrtava svjedoka ne primjenjuje. Iz OSCE-a preporučuju entitetskim vlastima da moraju obezbijediti novac i tehnička sredstva kako bi se uspostavio sistem zaštite svjedoka u sudnici. Jedna od preporuka se odnosi i na pravosudne institucije kojima se nalaže da se ozbiljnije pozabave ispitivanjem i postojanjem prijetnji koje se upućuju svjedocima.
******
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
REKOM za regionalnu komisiju o istini
Knjiga kao dokument zločina u Suvoj Reci
Poslednja mogućnost preispitivanja kazne Šljivančaninu
Još se traga za 500 žrtava zločina u Zvorniku
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)