Ko su kulturni stvaraoci i umjetnici po kojima se danas u svijetu prepoznaje Crna Gora - pitali smo nagrađivanog književnika Andreja Nikolaidisa i međunarodno priznatog pijanistu Ratimira Martinovića.
Crna Gora je imala, i ima, "svetionoke" poput Dada Đurića i Marine Abramović, po kojima je prepoznatljiva u svjetskim razmjerama - kaže književnik Andrej Nikolaidis. A na pitanje - Ko pored njih Crnu Goru danas reprezentuje u svijetu - odgovara da bi to od njega zahtijevalo detaljniju pretragu svjetskih medija.
"Stvarno nismo relevantni, kao što uglavnom nisu relevantne ni kulture ostalih post-jugoslovenskih zemalja. Postajemo relevantni kada je vrijeme rata ili kada napravimo sami sebi neke druge probleme. U biti, to je brojčano mala kultura koja, kao i ostale post-jugoslovenske kulture, ima ideju o sopstvenoj veličini, koja nije adekvatna onome što je realno", smatra Nikolaidis.
Nikolaidis naglašava da ne može biti objektivan u odgovorima, pa za ovu temu izdvaja svoje favorite.
Andrej Nikolaidis
"Neki od njih imaju nemalih uspjeha, na primjer Jelena Tomašević, koja je vrsna slikarka i koja ima impresivan broj izložbi na značajnim mjestima. Ima nekoliko, vrlo mladih redatelja, koji su očito talentovani. Mislim da bi taj mladi talas mogao u budućnosti poroditi nešto što bi bilo značajno. Mislim na Kasalicu, Saletića i još nekoliko reditelja, o kojima ćemo, vjerujem, još čuti", ističe Andrej Nikolaidis.
Pijanista i kompozitor, Ratimir Martinović, kaže da na početku želi da se ogradi i dodaje da mu nije lako biti sagovornik na zadatu temu.
Napominje da bi mu bilo mnogo lakše da nabroji sportiste, naučnike ili ljekare, po čijem umijeću, radovima i dostignućima prepoznaju Crnu Goru u svijetu.
"U umjetnosti je", kaže Martinović, "veoma važan faktor je činjenica da umjetničko djelo mora da prođe sud vremena".
"Stvarno mislim da čovjek danas, ne može, a da ne pogriješi, nabrajajući imena. To je definitivno vrlo subjektivna i samim tim jedna pogrešna procjena toga ko nas danas predstavlja, bez ikakvih pretenzija da bude konačna i koja će propustiti neke važne ljude", pojašnjava Martinović.
Vojo Stanić
Za Martinovića je nesumnjivo da je uz Lubardu i Dada Đurića taj sud vremena prošao i Vojo Stanić. Za proslavljenu rodonačelnicu performansa, Marinu Abramović, Martinović kaže da se ponosimo što ima crnogorski pasoš.
Kada govori o muzici, pijanista Ratimir Martinović prije svih izdvaja - Miloša Karadaglića.
"Što se muzičara tiče, moram spomenuti Miloša Karadaglića, koji je svojim ugovorima i diskovima za Dojče gramofon obezbjedio poziciju u Aleji velikih umjetnika iz Crne Gore, koji su i međunarodno priznati. Tu je i Roman Simović, koncert majstor jednog od najvećih orkestara na svijetu – Londonskog simfonijskog orkestra. Pristojnost me sprečava da spomenem moju malenkost. Tu je i Duo gitara, koji tek sada krči svoj put ka međunarodnoj slavi", kaže Ratimir Martinović.
Vaš browser nepodržava HTML5
Karadaglić: Nostalgija je leitmotiv u mojim interpretacijama
Evo kako je svjetski slavan gitarista, Miloš Karadaglić, u intervjuu za RSE, uoči solističkog koncerta u Pragu, govorio o Crnoj Gori i svojim nastupima:
"Velika je dilema što je moja kuća. Istina je da živim u Londonu već 13 godina, ali nekako ga ne zovem svojom kućom, nego mjestom gdje jesam i gdje živim. Kuća je mjesto gdje mi je porodica i prijatelji, a to je Crna Gora. Svi komplimenti laskaju i sve je to divno, ali najdivnija je konekcija koju, kao umjetnik, ostvariš sa publikom. Kada je ta publika u sali (Royal Albert hall, London), u kojoj je preko 3.000 ljudi, samo za jedu klasičnu gitaru i jednog Miloša Karadaglića, to je onda još veći doživljaj."
Ratimir Martinović kaže da je Crna Gora prepoznatljiva i po brojnim glumcima, koji su je proslavili uz regionu. U književnosti stiče:
"Ne znam koliko su naši ljudi prevođeni napolju, ali znam da je Andrej Nikolaidis dobio važnu evropsku nagradu za književnost prije nekoliko godina i to ga definiše kao književnika od međunarodnog ugleda i renomea."
Pisac Nikolaidis, od mladih crnogorskih književnika, izdvaja Ognjena Spahića, pisca romana Hansenova djeca, koji je preveden na više svjetskih jezika.
"Postoji nekoliko autora koji zavređuju da budu više prevedeni. Aleksandar Bečanović je, po mom skromnom sudu, najveći pjesnik kojeg je Crna Gora imala u posljednjih nekoliko decenija. Romani Milorada Popovića sada se prevode", navodi Andrej Nikolaidis.
Međunarodni priznati pijanista i kompozitor, Ratimir Martinović, za kraj priče, iznosi jednu važnu opasku.
"Većina ovih ljudi, koje sam spomenuo, svoje školovanje je možda započinjala, ali nije završavala u Crnoj Gori. Crna Gora bi se trebala zamisliti koji je to sistem obrazovanja koji je najpogodniji i najoptimalniji za njegovanje i odgoj ovako talentovanih ljudi. Čini mi se da je danas, kada se radi o umjetničkom obrazovanju, u pitanju njegovanje prosječnosti", zaključuje Martinović.