Kako sačuvati poslovne odnose s Libijcima

VIDEO: Libija je posljednjih nekoliko godina bila jedno od najznačajnijih tržišta gdje su kompanije iz BiH sklopile poslove vrijedne više od milijardu KM. Ukoliko kriza u ovoj državi potraje, biće to veliki gubitak i za bh. privrednike. Gost TV Libertija je direktor kompanije Hidrogradnja, Semin Mašić. Razgovarala: Marija Arnautović, RSE, 01.03.2011.

Dženana Halimović

Najzvaničniji stav je onaj MVP BiH, u kojem se građani BiH mole da ne putuju u Libiju zbog trenutnih političkih i društvenih nemira, te da oni koji se tamo nalaze razmotre mogućnost napuštanja zemlje čim se za to steknu sigurni uslovi. Izuzev protesta pred ambasadom Egipta, a potom i Libije, drugih osuda događanja i zločina nad civilima, osobito u Libiji, nema.

Razlozi ćutanja su, između ostalog, i pragmatične prirode jer je sada izazov sačuvati poslovne odnose koji su i glavna spona BiH s ovom zemljom, kaže bivši bosanskohercegovački diplomata, Hajrudin Somun.

„Nije lako onima, koji su do jučer hvalili Gadafija, da ga sada napadaju. Nije lako čak ni zbog toga što su te pohvale bile pretjerane. Jedini je na ovim prostorima iskreno progovorio Stjepan Mesić, rekavši da ne može da vjeruje da je njegov prijatelj Gadafi naredio masakre u Libiji. On je bar bio iskren, a tako mislim da osjećaju i svi drugi lideri, ne samo iz Bosne. Druga stvar, izuzetno važna za Libiju, jeste da je BiH, kao i druge zemlje, imala tamo velike poslove i njima se sada nije lako opredjeliti jer im je u interesu da se poslovi sačuvaju. Za BiH je to od izuzetne vitalne važnosti jer samo Energoinvest u Libiji ima poslove vrijedne 200 miliona dolara, a sve bosanske firme zajedno jednu milijardu", ocjenjuje Somun.

Kontakte s Libijom, ali i njenim predsjednikom Moamerom El Gadafijem, ponajviše je održavao bivši član Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić. Silajdžić je tada govorio kako, Gadafi planira ulagati u razvojne projekte u BiH, naročito u koridor 5C, te da su se otvorile i velike mogućnosti za bosansko-hercegovačke kompanije i njihov rad u Libiji.

Nakon nemira, nema ni reakcije, a libijskom predsjedniku svojevremeno je, u znak zahvalnosti za podršku BiH, poklonio vrijednog konja lipicanera, te nazočio njegovim prijemima.

Igrom slučaja, lipicaner je prethodno bio u vlasništvu ergele kompanije Širbegović, koja posluje s Libijom i čiji su radnici na gradilištu u Bengaziju napadnuti nakon što su počeli nemiri. Kompanija je radnike, uz vlastite napore, evakuisala iz Libije, ali poslovi su ostali i o njima brigu za sada vode libijski partneri.

Ogromne štete

Vlasnik kompanije, Faruk Širbegović, kaže kako je teško procijeniti razvoj situacije. Za sada je većina opreme, vrijedne oko 10 miliona KM sigurna, no dalji poslovi su za sada još neizvjesni.

„Imamo dole blizu 100 miliona eura u potpisanim ugovorima. Dosta velika potraživanja su nam ostala, oko 14 miliona maraka. Posebno je bitno da je među tim potraživanjima i jedna dio plata, koje se isplaćuju u BiH, a koje nisu isplaćene od strane libijske strane. To je ono što nas posebno brine, ali se nadam da će oni, čim se situacija smiri, po obećanjima koje imamo sa njihove strane, uložiti sve napore da se to izmiri. Ako bi došlo do prolongiranja realizacije nastavka ugovora na duži period, za nas bi to u ovom trenutku bio dosta veliki izazov jer kako uposliti zaposlenike, kojih je dole preko stotinu, na trenutnim projektima u BiH, gdje se osjeti kriza i nedostatak posla“, kaže Širbegović.

Problem naplate dugovanja i namirenja štete, jedan je od glavnih za bosanskohercegovačke privrednike, kaže analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH, Igor Gavran.

„Određene zaštite postoje, ali svaka pravna zaštita te vrste, čak i ako je savršeno ugovorena, zahtijeva veliko vremensko trajanje jer kada i dođe do naplate potraživanja, ona obično nikada nije na nivou stvarnog gubitka. Za naše kompanije, kojima je svaki ugovor strateški važan, može biti previše kasno kada dođe do naplate“, ocjenjuje Gavran.

Poslovi stoje, a radnici se evakuišu, potvrdio je i ambasador BiH u Libiji, Ferhat Šeta.

„Intenzitet svih radova je smanjen na minimum. Malo je sada posla u Libiji i to su već gubici“, kaže Šeta.

Štete ne može procijeniti ni Džemail Vlahovljak, direktor Energoinvesta, čiji su poslovi u Libiji među najvrijednijima. I sam se nedavno vratio iz nemirima pogođene Libije.

„Vrijednosti koje dole imamo jesu u mašinama, u materijalu i u opremi koja je spremna za ugradnju: 1.000 tona konstrukcije za dalekovodne stubove, stotine kilometara užeta za dalekovode i razna druga oprema. Za sada je oprema pod kontrolom, mada je to teško osigurati“, navodi Vlahovljak.

Ni poslovi, čija se vrijednost mjeri u milijardama, nije ponukala bosanskohercegovačke političke strukture da idu korak naprijed, te se o mogućim posljedicama, ili eventualnoj pomoći kompanijama, ni ne šapuće.

Ovo i ne čudi, obzirom da je problematično bilo i finansiranje leta za evakuaciju bosansko-hercegovačkih građana i radnika ovih kompanija.

Prepušteni su sami sebi i svojim naporima, a 15. marta, kada će se sastati bosanskohercegovačke kompanije koje imaju poslovne odnose s Libijom, bit će definisano koliki su eventualni gubici, te kakav je poslovni i sigurnosni ambijent za nastavak projekata.