Različite su interpretacije uzroka i posljedica nedjeljnog referendumskog „za“ za unošenje u hrvatski Ustav definicije braka kao zajednice muškarca i žene. LGBT zajednica proziva državu koja ga nije spriječila, vlast žali zbog tolike količine netolerancije, a neki kažu kako je referendumska inicijativa - tek – ćorak.
Neobaviještenost građana i agresivnost kampanje „U ime obitelji“ - tako u izjavi za RSE uspjeh referenduma tumači umirovljena sveučilišna profesorica psihologije i aktivistica Mirjana Krizmanić.
„Evo što pokazuje da imam pravo kada govorim o neobaviještenosti naroda. Gdje su na referendumu bili „protiv“? U onim dijelovima zemlje koji imaju najviši civilizacijski nivo – Istra, Rijeka, Primorsko-goranska županija i gore – Čakovec i Varaždin. To jesu naši najciviliziraniji krajevi i gradovi. I Zagreb ima relativno bolji omjer „za“ i „protiv“ od prosjeka Hrvatske.“
Koji je cilj inicijative „U ime obitelji“, koju profesorica Krizmanić naziva – zloćudnom?
„Ja zapravo mislim – to ću reći makar će me crkva razapeti – da su ove manjine usput, to njima nije primarno, nego je iza toga jedan aktivni pokušaj da se smanji sekularizacija Hrvatske“, smatra Krizmanić.
Ovaj referendum državne institucije nikada nisu smjele ni dopustiti, upozorava u izjavi za RSE koordinatorica lezbijske grupe Kontra Sanja Juras.
„Radi se o referendumu o manjinskim ljudskim pravima. Hrvatski sabor i Ustavni sud ozbiljno su podbacili u zaštiti ljudskih prava i ustavnih vrednota poštivanja ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava. Na referendumu se većina izjašnjavala o pravima manjine, što naravno nikada ne bi trebao biti slučaj. Zbog razine homofobije u hrvatskom društvu rezultat je takav kakav je“, istaknula je Juras.
Kampanja je ipak imala i neke dobre rezultate, kaže Sanja Juras.
„U ovoj priči oko referenduma pozitivno je što su mnoge javne osobe izišle i rekle da se zalažu za ljudska prava LGBT osoba. Također, o ovoj temi se dugo vremena vodila rasprava u hrvatskim medijima. Kroz koju su isto tako istupali građani i pozitivno govorili o pravima LGBT osoba“, navela je ona.
Diskreditacija vlasti
- EVROPA: Belgija, Holandija, Norveška, Španija, Švedska, Portugal, Island, Danska, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo (samo u Engleskoj i Velsu). Holandija je prva zemlja na svijetu koja je priznala istopolne brakove 2001. Ovih devet država u potpunosti izjednačavaju istopolne i heteroseksualne brakove, uključujući tu i roditeljska prava, odnosno prava na usvajanje dece.
- AMERIKA: Kongres je 1996. godine usvojio zakon kojim se sprečava upotreba 4. člana ustava, poznatijeg kao Full Faith and Credit Clause da se istopolni brak „unese“ u države koje su ga ranije već odbile. U SAD 31 država ustavom zabranjuje priznavanje istopolnih brakova, dok ga dozvoljavaju Massachusetts, Connecticut, Iowa, New Hampshire, New York, Vermont, Maine, Maryland, Washington, Rhode Island kao i District of Columbia priznanju istopolne brakove. California, New Jearsey, Colorado, Illinois, Nevada i Oregon priznaju domaća partnerstva, a Hawaii ima zakon o recipročnim beneficijama.
Kanadski Parlament doneo je zakon o Građanskom braku, 20. jula, 2005., kojim se na nacionalnom nivou istopolni brak izjednačavao sa ranije postojećim brakom između osoba različitih polova. Kanada je jedina država, čiji zakon ne zahteva da su osobe koje se venčavaju državljani/državljanke Kanade, pa se veliki broj istopolnih parova venčao u Kanadi, bez obzira na to da li se njihv brak priznaje u njihovim državama. Prilikom imigracije ili dobijanja državljanstva, ne pravi se razlika između istopolnih i heteroseksualnih parova.
- JUŽNA AMERIKA i AUSTRALIJA: U Argentini, Urugvaju i Brazilu priznaju istopolne brakove. Australija ne priznaje istopolne brakove, mada postoje razni oblici građanskih zajednica istopolnih parova.
- AFRIKA: Parlament Južnoafričke republike je 14. novembra, 2006. doneo novi zakon kojim se priznaju istopolni parovi.
- AZIJA: U Kini, Na Filipinima, Tajvanu i u Kambodži bilo je rasprava i predloga za prihvatanje istopolnih brakova, ali ni jedna od pomenutih zemalja nije ih usvojila.
Sveučilišni profesor i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Nikica Petković u izjavi za RSE u referendumu vidi elemente totalitarizma.
„Ja se bojim da je ovo jedan – nadam se kratkotrajni – trijumf totalitarizma, koji je lažno predstavljen kao pobjeda volje naroda, i da je ovo što se dogodilo u nedjelju jedno oprimjerenje činjenične istine knjige Zvonimira Berkovića 'Pisma iz Diletantije'. Na neki način, ovo je diskreditacija vlasti koja nije uspjela artikulirati zakon o referendumu.“
Na tom tragu, nezavisna zastupnica i bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor upozorila je kako je socijaldemokratska većina u Saboru odbila od Ustavnog suda zatražiti ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, što je upravo ona bila predložila.
„Mislim da najveće zasluge za to da sada i u Ustavu imamo ono što smo imali u zakonu i da se ništa neće promijeniti ima – gospodin Zoran Milanović.“
Tada su za slanje pitanja o braku Ustavnom sudu bili – uz Kosoricu – i manje stranka vladajuće koalicije narodnjaci (HNS) i Istarski demokratski sabor, a od opozicije laburisti, slavonski regionalisti („glavaševci“), dio manjina i svega nekoliko socijaldemokrata. Protiv slanja pitanja Ustavnom sudu na ocjenu bile dvije najveće stranke – vladajući socijaldemokrati i oporbeni HDZ.
Potpredsjednica Vlade i potpredsjednica Socijaldemokratske partije Milanka Opačić kazala je pak kako joj je žao „što je nakon ovog referenduma Hrvatska poslala poruku da je zemlja u kojoj postoji većina koja je vrlo netolerantna prema manjinskim pravima.“
Publicist i urednik portala autograf.hr Drago Pilsel, vrlo oštar prema klerikalizmu, na pitanje o uzrocima i posljedicama referenduma cijeli referendum u izjavi za RSE naziva – ćorkom.
„Uzroka ima mnogo, od kojih ističem taj da bi jedna fanatična manjina vjernika – to su otvoreno kazali – htjela spriječiti homoseksualnu populaciju u konzumiranju nekih prava. Posljedica je odmah nakon referenduma najavljena od strane predstavnika Vlade – da će se vrlo skoro kroz odgovarajući zakon homoseksualnoj zajednici dati sva ona prava koja oni traže, a u dogledno vrijeme će homoseksualna populacija – u to sam uvjeren - možda za nekoliko godina dobiti i pravo na usvajanje djece. To znači da je jučerašnji referendum – ćorak za sve one koji su ga organizirali!“ zaključuje Pilsel.
Neobaviještenost građana i agresivnost kampanje „U ime obitelji“ - tako u izjavi za RSE uspjeh referenduma tumači umirovljena sveučilišna profesorica psihologije i aktivistica Mirjana Krizmanić.
„Evo što pokazuje da imam pravo kada govorim o neobaviještenosti naroda. Gdje su na referendumu bili „protiv“? U onim dijelovima zemlje koji imaju najviši civilizacijski nivo – Istra, Rijeka, Primorsko-goranska županija i gore – Čakovec i Varaždin. To jesu naši najciviliziraniji krajevi i gradovi. I Zagreb ima relativno bolji omjer „za“ i „protiv“ od prosjeka Hrvatske.“
Koji je cilj inicijative „U ime obitelji“, koju profesorica Krizmanić naziva – zloćudnom?
„Ja zapravo mislim – to ću reći makar će me crkva razapeti – da su ove manjine usput, to njima nije primarno, nego je iza toga jedan aktivni pokušaj da se smanji sekularizacija Hrvatske“, smatra Krizmanić.
Ovaj referendum državne institucije nikada nisu smjele ni dopustiti, upozorava u izjavi za RSE koordinatorica lezbijske grupe Kontra Sanja Juras.
„Radi se o referendumu o manjinskim ljudskim pravima. Hrvatski sabor i Ustavni sud ozbiljno su podbacili u zaštiti ljudskih prava i ustavnih vrednota poštivanja ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava. Na referendumu se većina izjašnjavala o pravima manjine, što naravno nikada ne bi trebao biti slučaj. Zbog razine homofobije u hrvatskom društvu rezultat je takav kakav je“, istaknula je Juras.
Kampanja je ipak imala i neke dobre rezultate, kaže Sanja Juras.
„U ovoj priči oko referenduma pozitivno je što su mnoge javne osobe izišle i rekle da se zalažu za ljudska prava LGBT osoba. Također, o ovoj temi se dugo vremena vodila rasprava u hrvatskim medijima. Kroz koju su isto tako istupali građani i pozitivno govorili o pravima LGBT osoba“, navela je ona.
Diskreditacija vlasti
Istopolni brakovi u svetu
Istopolni brakovi u svetu- EVROPA: Belgija, Holandija, Norveška, Španija, Švedska, Portugal, Island, Danska, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo (samo u Engleskoj i Velsu). Holandija je prva zemlja na svijetu koja je priznala istopolne brakove 2001. Ovih devet država u potpunosti izjednačavaju istopolne i heteroseksualne brakove, uključujući tu i roditeljska prava, odnosno prava na usvajanje dece.
- AMERIKA: Kongres je 1996. godine usvojio zakon kojim se sprečava upotreba 4. člana ustava, poznatijeg kao Full Faith and Credit Clause da se istopolni brak „unese“ u države koje su ga ranije već odbile. U SAD 31 država ustavom zabranjuje priznavanje istopolnih brakova, dok ga dozvoljavaju Massachusetts, Connecticut, Iowa, New Hampshire, New York, Vermont, Maine, Maryland, Washington, Rhode Island kao i District of Columbia priznanju istopolne brakove. California, New Jearsey, Colorado, Illinois, Nevada i Oregon priznaju domaća partnerstva, a Hawaii ima zakon o recipročnim beneficijama.
Kanadski Parlament doneo je zakon o Građanskom braku, 20. jula, 2005., kojim se na nacionalnom nivou istopolni brak izjednačavao sa ranije postojećim brakom između osoba različitih polova. Kanada je jedina država, čiji zakon ne zahteva da su osobe koje se venčavaju državljani/državljanke Kanade, pa se veliki broj istopolnih parova venčao u Kanadi, bez obzira na to da li se njihv brak priznaje u njihovim državama. Prilikom imigracije ili dobijanja državljanstva, ne pravi se razlika između istopolnih i heteroseksualnih parova.
- JUŽNA AMERIKA i AUSTRALIJA: U Argentini, Urugvaju i Brazilu priznaju istopolne brakove. Australija ne priznaje istopolne brakove, mada postoje razni oblici građanskih zajednica istopolnih parova.
- AFRIKA: Parlament Južnoafričke republike je 14. novembra, 2006. doneo novi zakon kojim se priznaju istopolni parovi.
- AZIJA: U Kini, Na Filipinima, Tajvanu i u Kambodži bilo je rasprava i predloga za prihvatanje istopolnih brakova, ali ni jedna od pomenutih zemalja nije ih usvojila.
„Ja se bojim da je ovo jedan – nadam se kratkotrajni – trijumf totalitarizma, koji je lažno predstavljen kao pobjeda volje naroda, i da je ovo što se dogodilo u nedjelju jedno oprimjerenje činjenične istine knjige Zvonimira Berkovića 'Pisma iz Diletantije'. Na neki način, ovo je diskreditacija vlasti koja nije uspjela artikulirati zakon o referendumu.“
Na tom tragu, nezavisna zastupnica i bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor upozorila je kako je socijaldemokratska većina u Saboru odbila od Ustavnog suda zatražiti ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja, što je upravo ona bila predložila.
„Mislim da najveće zasluge za to da sada i u Ustavu imamo ono što smo imali u zakonu i da se ništa neće promijeniti ima – gospodin Zoran Milanović.“
Tada su za slanje pitanja o braku Ustavnom sudu bili – uz Kosoricu – i manje stranka vladajuće koalicije narodnjaci (HNS) i Istarski demokratski sabor, a od opozicije laburisti, slavonski regionalisti („glavaševci“), dio manjina i svega nekoliko socijaldemokrata. Protiv slanja pitanja Ustavnom sudu na ocjenu bile dvije najveće stranke – vladajući socijaldemokrati i oporbeni HDZ.
Potpredsjednica Vlade i potpredsjednica Socijaldemokratske partije Milanka Opačić kazala je pak kako joj je žao „što je nakon ovog referenduma Hrvatska poslala poruku da je zemlja u kojoj postoji većina koja je vrlo netolerantna prema manjinskim pravima.“
Publicist i urednik portala autograf.hr Drago Pilsel, vrlo oštar prema klerikalizmu, na pitanje o uzrocima i posljedicama referenduma cijeli referendum u izjavi za RSE naziva – ćorkom.
„Uzroka ima mnogo, od kojih ističem taj da bi jedna fanatična manjina vjernika – to su otvoreno kazali – htjela spriječiti homoseksualnu populaciju u konzumiranju nekih prava. Posljedica je odmah nakon referenduma najavljena od strane predstavnika Vlade – da će se vrlo skoro kroz odgovarajući zakon homoseksualnoj zajednici dati sva ona prava koja oni traže, a u dogledno vrijeme će homoseksualna populacija – u to sam uvjeren - možda za nekoliko godina dobiti i pravo na usvajanje djece. To znači da je jučerašnji referendum – ćorak za sve one koji su ga organizirali!“ zaključuje Pilsel.