Francuski predsjednik Emmanuel Macron imenovao je 34-godišnjeg francuskog ministra obrazovanja na čelo nove vlade. Gabriel Attal, bivši socijalista i bliski Macronov saveznik, dobio je zadatak da sastavi novi kabinet kako bi postao najmlađi premijer u istoriji moderne francuske republike, kao i prvi koji je otvoreno rekao da je homoseksualac.
Macron se nada da bi rekonstrukcija kabineta mogla osnažiti njegov mandat obilježen slabim rejtingom i stranačkim podjelama, te pomogla u zaustavljanju naleta krajnje desnice uoči evropskih parlamentarnih izbora u junu, pišu svjetski mediji.
Macronov 'mini-me'
Kada se Emmanuel Macron, tadašnji ministar ekonomije, odvojio od francuske Socijalističke partije 2016. kako bi se kandidovao za predsjednika, njegova poruka o modernizaciji Francuske privukla je mnoge mlade ljude, među kojima je bio i tada 27-godišnji pisac govora Gabriel Attal.
Sedam godina kasnije, Macron, koji je izabran za najmlađeg predsjednika Francuske, izabrao je Attala za najmlađeg premijera Francuske sa 34 godine kako bi razdrmao svoj posrnuli drugi mandat, piše The Financial Times.
Štićenik je, naglašava list, doživio meteorski uspon na raznim pozicijama u vladi, uključujući nedavno kao ministar obrazovanja, a prije toga kao glasnogovornik vlade tokom pandemije COVID-19.
Međutim, prema ocjeni Financial Timesa, imenovanje Attala je rizičan potez i iznenađujući izbor Macrona, čija prethodna tri premijera nisu bila poznata niti prihvaćena kada su imenovani.
Analitičari su već predviđali da je Attalovo promaknuće povezano s njegovom mogućom kandidaturom za Macronovog nasljednika 2027. Ali, dodaje list, za to će morati preživjeti takozvanu 'kletvu Matignon' (Matignon je zvanična rezidencija premijera Francuske), koja je značila da nijedan aktualni premijer nije izabran za predsjednika odmah nakon toga. Takođe će morati da dokaže da se može odbraniti od oživjele krajnje desnice koju predvodi Marine Le Pen.
Attal je kritikovan da je "mini-me" klon francuskog predsjednika, ističe Financial Times dodajući da ne samo da i Macron i Attal imaju sklonost istim uskim, tamnoplavim odijelima, već kritičari kažu da su obojica pragmatičari s malo temeljne ideologije.
Iako je Attal snažan debatant i govornik, nametanje njegovog autoriteta iskusnijim teškašima iz kabineta može se pokazati kao izazov, naglasio je list ukazujući da će se Attal, kao i prethodna premijerka Elisabeth Borne, morati cjenkati s opozicionim poslanicima, s obzirom na to da Macronova centristička alijansa više nema većinu u parlamentu.
Još jedan težak test su, prema pisanju londonskog lista, izbori za Evropski parlament u junu, uoči kojih Macronova stranka u anketama zaostaje za Le Penovom za oko 10 poena.
Popularnost među konzervativnim biračima
Attal je, prema pisanju Wall Street Journala, bio relativno nepoznata ličnost na francuskom političkom nebeskom svodu prije nego što ga je Macron u julu prošle godine pozvao da vodi ministarstvo obrazovanja.
Attal je tada, ističe njujorški list, direktno krenuo u kontroverzu sa zabranom abaya, dugih haljina nalik ogrtaču koje nose neke muslimanke, u državnim školama. Taj potez je povećao njegovu popularnost među konzervativnim biračima i zahuktao dugogodišnji kulturni rat u Francuskoj oko toga koliko daleko vlada treba ići u provođenju pravila laïcité, strogog razdvajanja vjere i države u zemlji.
Pročitajte i ovo: Vrhovni sud u Francuskoj podržao zabranu nošenja abaje u državnim školamaDržavne škole su već zabranjivale učenicima da nose vidljiv hrišćanski krst, jevrejski kipu, muslimansku maramu ili bilo koji drugi vjerski simbol koji su školski zvaničnici smatrali razmetljivim. Ali, kako piše Wall Street Journal, abaya, koja ne pokriva ni glavu ni lice, bila je siva zona.
Attal je kao prioritet stavio i borbu protiv uznemiravanja u školi, te je pokrenuo "časove empatije" u predškolskim i osnovnim školama kako bi se uhvatio u koštac sa vršnjačkim nasiljem i pomogao djeci da se izbore sa svojim emocijama.
Njegov rejting u anketama dostigao je 40 posto prošlog mjeseca, prema istraživanju koje je sprovela anketna kuća Ipsos, koja ga je rangirala kao najpopularniji političara u Francuskoj, ispred bivšeg premijera Edouarda Philippea i liderke krajnje desnice Marine Le Pen. Macronov rejting odobravanja iznosio je 27 posto, prema istoj anketi.
Međutim, prema ocjeni Wall Street Journala, Attal se suočava se s izazovom ponovnog ujedinjenja Macronovog duboko podijeljenog tabora jer su lijevo orijentisani članovi njegove stranke, dvostranačkog pokreta koji uključuje bivše socijaliste i konzervativce, sve više frustrirani zbog naginjanja vlade udesno.
Političko kockanje
Macron je postavio političku zvijezdu u usponu Gabriela Attala na centralno mjesto u visokorizičnom kockanju s ciljem zaustavljanja naleta krajnje desnice uoči evropskih izbora, ocjenio je Politico.
Iznenađujućim potezom 9. januara, Macron je imenovao svog bivšeg ministra obrazovanja i jednog od najpopularnijih francuskih političara za najmlađeg premijera u zemlji u, kako ističe briselski portal, pokušaju da ponovo ojača svoje posrnulo predsjedništvo, ali uz rizik da ubrza kraj vlastite vladavine.
Macron je bio pod pritiskom da ojača svoje predsjedništvo dok krajnje desničarska stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Pen nadmašuje centriste u anketama uoči evropskih izbora u junu, i nakon dvije brutalne borbe prošle godine oko imigracije i penzija.
Pročitajte i ovo: Izabrani naslednik Le Pen, nacionalista novog tipaZa razliku od predizborne kampanje za evropske izbore, koju vodi 28-godišnji Jordan Bardella, vodeći kandidat Nacionalnog okupljanja, Macronovo predsjedništvo se borilo da projektuje bilo kakvu energiju i vitalnost nakon sedam godina vođenja Francuske.
Nekoliko političkih insajdera izjavilo je za Politico da je upravo bitka za evropske izborie bila jedan od glavnih razloga zašto je Macron izabrao Attala.
Uprkos svojoj kratkoj političkoj karijeri, Attal je stekao reputaciju tvrdoglavog psa napadača ili "snajperiste riječima" protiv krajnje desnice, nakon što je već ukrstio mačeve s Bardellom u prošlim izbornim debatama.
Međutim, naglasio je Politico, Attal na svojim plećima nosi više od same evropske kampanje. Kao jedna od zvijezda mladih političara koji se nalaze ni lijevo-desno i koji su došli na vlast s francuskim predsjednikom, Attal će ili spasiti ili ubrzati kraj Macronizma i njegove centrističke, proevropske političke ponude.
Promjena imidža vlade
U pokušaju da revitalizira svoj drugi mandat, obilježen dugotrajnim sukobom oko zakona o penzijama i restriktivnim prijedlogom zakona o imigraciji koji se dopao desnici, Macron je jasno stavio do znanja da u Attalu vidi lidera koji bi ga eventualno mogao zamijeniti na narednim izborima, piše New York Times.
Macron je imao 39 godina kada je 2017. godine razbio francuski politički sistem i postao najmlađi predsjednik u istoriji Francuske, dok će Attal imati 38 godina do sljedećih predsjedničkih izbora u aprilu 2027. godine i, dodaje list, vjerovatno će postati predsjednički kandidat ako njegov mandat bude uspješan.
Međutim, naglasio je list, ova perspektiva nije privlačna za ambicioznu stariju francusku političku gardu, uključujući Bruna Le Mairea, ministra finansija, i Geralda Darmanina, ministra unutrašnjih poslova, čije predsjedničke ambicije nisu tajna.
Alain Duhamel, istaknuti francuski pisac i politički komentator, opisao je Attala kao "istinskog instinktivnog političkog talenta i najpopularniju ličnost u nepopularnoj vladi". Ali, rekao je, ogroman izazov bi testirao Attala, jer "Macronov drugi mandat nije bio jasan i nije bilo pomaka, osim dvije nepopularne reforme."
Međutim, s obzirom na to da su ovog ljeta zakazani izbori za Evropski parlament i Olimpijske igre u Parizu, Macron je želio promjenu imidža vlade, naglasio je list ukazujući na ocjene pojedinih analitičara koji tvrde da je u pitanju "generacijski potres i pametan komunikacijski udar".
Bauk koji drži Macrona budnim noću je da će se njegovo predsjedništvo završiti izborom Marine Le Pen, liderke krajnje desnice čija je popularnost u stalnom porastu. Odbacila je imenovanje Attala kao "dječački balet ambicija i ega". Ipak, ocjenjuje New York Times, učinak novog premijera u pružanju Francuskoj osjećaja smjera i svrhe uticat će na njene šanse za izbor.
Macron želi konkurentniju, dinamičniju francusku državu, ali svaki novi paket reformi koji dodatno smanjuje razrađenu socijalnu zaštitu koju finansira država vjerovatno će se suočiti sa ogromnom opozicijom, napisao je list uz napomenu da će to biti samo jedna od "brojnih dilema s kojima se suočava Macronov wunderkind".
Mladalački optimizam nedovoljan
Kako počinje završna faza Macronovog predsjedništva u dva mandata, izbor Attala na funkciju premijera je osmišljen da ponovo izazove optimizam i nadu u demokratsku obnovu koji su bili prisutni na samom početku. Međutim, ocjenjuje Guardian u uredničkom komentaru, mladalački optimizam možda neće biti dovoljan.
Iako je politička karijera i Attala i Macrona započela u Socijalističkoj partiji, na zgražanje ljevičarskih poslanika centrističke Renesanse, koji su masovno glasali protiv novog zakona o imigraciji, desnica je posljednjih mjeseci praktično diktirala uslove manjinskoj administraciji.
Kao posljedica toga, ocijenio je Guardian, Attal će se sada gotovo sigurno fokusirati na atmosferu i izbjegavati velike nove zakonodavne bitke.
Nakon evropskih izbora u junu, gdje se predviđa da će nacionalističke radikalne desničarske stranke prestići liberalni blok i postati treća najveća snaga u Evropskom parlamentu, Macronovo predsjedništvo bi, prema ocjeni urednika Guardiana, moglo biti osuđeno na umirući pad jer počinje unutrašnja utrka za njegovo nasljedstvo.
Ako uspije da izbjegne greške i istovremeno unese novi osjećaj optimizma, novi francuski premijer će biti jedan od favorita u utrci da pobijedi Le Pen 2027.
Međutim, ističe list, usred znakova da sve veći broj glasača u Francuskoj vidi trenutnu vladu kao nešto kao potrošena snaga, preuzimanje kormila je velika kocka i za Attala i za Macrona.