Evropa je u agoniji, ocijenilo je tridesetak uglednih intelektualaca u manifestu u kojem ističu da bi se mogla ponoviti katastrofa iz tridesetih godina prošloga stoljeća. Briselski političari tvrde da je scenario suviše katastrofičan, a evropska javnost gotovo je ravnodušna.
Slično se događalo i pred Drugi svjetski rat, kada je pisac Thomas Mann upozoravao na pojave koje su kasnije prerasle u fašizam, rasizam i antisemitizam, ističe Damir Grubiša, pridruženi profesor na Američkom sveučilištu u Rimu. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) Grubiša objašnjava kako se suprostaviti lažnim vijestima koje koriste populističke snage u Evropi, kao i o povijesnom revizionizmu koji pritišće sva evropska društva, ali i sve postjugoslavenske zemlje.
RSE: Trideset uglednih intelektualaca, među kojima i dobitnici Nobelove nagrade za književnost, uputilo je otvoreno pismo javnosti u kojem upozoravaju da je ideja Evrope u opasnosti. Svetlana Aleksijevič, Elfriede Jelinek, Orhan Pamuk, potom Brenard-Henri Levy, Milan Kundera, Abdulah Sidran i drugi, u dramatičnom apelu ukazuju na to da Evropu napadaju lažni proroci, da je napuštaju dva velika saveznika, jedan preko Kanala, a drugi preko Atlantika. Upozorava se da je kontinent ranjiv i zbog sve snažnijeg miješanja Kremlja. Ovaj apel europski birokrati ocijenili su kao ”katastrofičarski”, dok javnost reagira podijeljeno – ili pak uopće ne reagira. Zašto?
Grubiša: U prvom redu zato jer takvo mišljenje ne dijele političari i oni će imati sasvim drugačiji pristup agoniji Evrope o kojoj govore intelektualci. Taj manifest možemo usporediti s onim Thomas Manna prije Drugog svjetskog rata, kada je upozorio na pojave koje su poslije prerasle u fašizam. Tako i današanji intelektualci osjećaju duh vremena, atmosferu koja se javlja u pojedinim zapadnim zemljama, i u Istočnoj Evropi, i iz te atmosfere, iz tog narastanja populizma, političke demagogije, rasizma, pa konačno i antisemitizma, dektektiraju jedno pogoršano stanje na cijelom kontinentu. Zato su na udaru baš one političke elite u Evropi koje negiraju da se atmosfera pogoršala u ovih desetak godina i da je zapravo na kušnji i sam princip evropskog ujedinjenja, i naravno, evropske integracije, kao i očuvanje parametara mira nakon Drugog svjetskog rata, što je potpomoglo stvaranje evropske zajednice, a onda i Evropske unije.
Pročitajte i ovo: Porast populizma u Evropi: Da li je vrijeme da se zabrinemo?RSE: Evropa se izgleda primiče istinskoj agoniji: izborne prognoze za evroparlamentarne izbore u maju ove godine pokazuju da će pobjedu odnijeti populističke i ”suverenističke” snage, koje bi zajedno mogle imati većinu. Ljevica bi mogla doživjeti katastrofalan poraz. Kako tumačite istraživanja javnosti i najavljene prognoze?
Grubiša: Taj porast populizma, suverenista i drugih političkih snaga koje ponovno legaliziraju nacionalizam na evropskoj sceni, dočekane su bez ikakvih ograda i bez ikakve obrane. Sve to što tinja posljednjih godina u Evropi nije naišlo ni na reakciju onih snaga koje su u Evropskom parlamentu dominantne, a to je, u prvom redu, Evropska pučka stranka. Ona nije dovoljno odlučno reagirala na pojave u Istočnoj Evropi, u Mađarskoj, Poljskoj, pa i na Balkanu. To njihovo zatvaranje očiju pred plimnim valom koji raste, doprinosi tome da će i oni biti pometeni sa političke scene kao što se to dogodilo i liberalnim snagama pred Drugi svjetski rat koje su ostale u čudu pred nacizmom i fašizmom koje je onda i njih pomeo. Evopska pučka stranka, kao i oni koji se smatraju demokršćanima, dakle umjereni desni centar, ne reagiraju na pojave unutar njih samih. Te pojave među njima, ili među njihovim saveznicima u pojedinim državama dovode do toga da će suverenisti ili populisti daleko nadmašiti izborne prognoze koje su dale agencije koje se bave ispitivanjem javnog mnjenja.
Protest protiv imigracije i islama u Pragu u septemberu 2015. godine
S druge strane, ljevica je napustila svoju ideju socijalne borbe i borbe za boljitak evropskih društava, i jednostavno je usvojila liberalni koncept ekonomije i demokracije, odustavši čak i od onog minimalnog keynesianizma, koji je zagovarao da država ne smije odustati od nekih funkcija, da nije sve u tržištu, već je sve u dobroj regulaciji društva. Do te regulacije društva nije došlo, a snage lijevog centra su odustale od svog programa da preko države reguliraju neke procese i prepustili su se iluzijama da će tržište samo od sebe rješiti neke probleme. To se nije dogodilo, pa su i oni zapali u debelu krizu u svim zemljama, tradicionalnim osnivačima Evropske unije, a da ne govorimo o istočnoevropskim zemljama, u kojima se događa jedna prava katastrofa. Vidimo da su te zemlje prvaci u nedemokratskim pokretima i idejama koje se šire Evropom.
Pročitajte i ovo: San o Evropi i noćna mora populizmaRSE: Filozof Bernard-Henri Levy sa priličnim pesimizmom govori “da će predstojeći evropski izbori najvjerojatnije, donijeti pobjedu onima koji žele brodolom Evrope, a da će oni koji još uvijek vjeruju u ostavštinu Dantea, Erazma i Goethea biti neslavno poraženi. Trijumfirat će politika prezira prema kulturi i ljudskoj inteligenciji dajući glas eksplozijama ksenofobije i antisemitizma”. Uistinu zastražujuće. Ima li šanse da se to ipak ne dogodi?
Grubiša: Kao što je britanska Stranka neovisnosti uspjela iznutra podrivati Evropu i evropsko jedinstvo preko Nigela Faragea i onog suverenističkog dijela koji je sada u manjini, tako se sa skrivenim taktikama Orbana i Kazchinskoga, ali i drugih na istoku Evrope kojima koncept ujedinjene Evrope kvari planove za uspostavu apsolutne vlasti, kakvu im ne daju njihovi suvremeni ustavi i programi pridruživanja EU, tako sada imamo situaciju u kojoj se očituje jedan nedostatak i ljevog i desnog centra, onih koji su se uljuljkali u lažne iluzije ekstremnog liberalizma kao regulatora svih društvenih procesa.
RSE: Vrata “iliberalnoj demokraciji”nisu nažalost otvorena jučer. Mnogo toga se nagomilalo posljednjih godina u Evropi, a liberalne snage nisu imale odgovor na brojne društvene dileme, što su retrogradne snage uspjele dobro iskoristiti. Kako je Evropa došla u situaciju da nema odgovore na važna društvena pitanja?
Grubiša: Vrlo jednostavno. To odustajanje od ciljeva Evrope nastupilo je još 2005. godine, propašću referenduma o evropskom ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj. Tada se pokazalo da su političke snage, koje su bile u centru zbivanja, jednostavno previdjele mogućnost da će se populizam ispoljiti odmah na pitanju Evropskog ustava i daljnjeg ujedinjenja Evrope. Tada su i u Francuskoji u Nizozemskoj, kao i u drugim zemljama svi ti referendumi bili loše pripremljeni i loše organizirani. Jednostavno, političke snage koje su se zalagale za evropski ustav, barem formalno, nisu u to zdušno ušle i rezultat je bio takav kakav je bio. S tom 2005., počinje erozija EU koju nije spasio ni Lisabonski ugovor, a nisu je spasile ni one snage unutar dviju glavnih zemalja - Francuske i Njemačke, koje su htjele raditi u smjeru jačanja evropskih integracija.
Pročitajte i ovo: Evropska godina neizvesnostiRSE: U jednom od svojih tekstova ste napisali kako “populističkoj internacionali” u prilog ide i val nemira i nereda koji se šire po Europi. Različite forme, od trgova do ulica, različite motivacije, ali vrlo sličan bijes protiv establišmenta valja se od Francuske, Španjolske, Varšave, Budimpešte, Bukurešta, Tirane, pa sve do evropske periferije - Srbije i Crne Gore”. Suština tih protesta je različita, ali zašto mislite da bi te proteste populisti mogli iskoristiti, a ne i evropske liberalne i demokratske snage?
Grubiša: Čini mi se da evropske liberalne i demokratske snage nemaju više moć promišljanja budućnosti svojih društava, kao i same Evrope. Politika se svela na trgovinu vlašću, na preživljavanje od dana do dana, čemu su krivi i cjelokupni način života na Zapadu, od sveučilišta, javnog medijskog servisa radija i televizije, do uvođenja novih tehnologija, Twittera i Facebooka, u kojima svaki građanin može zauzeti neku ulogu u kreiranju javnih politika. Međutim, to je sve privid, to je sve iluzija. Iza toga stoji nemoć političkih elita, koje su zahvaćene procesom korupcije, da argumentiraju svoju viziju svijeta i da vuku svoja društva prema tom idealu. Naravno, osnovno je pitanje da li se ujedinjenje Evrope može održati u ovom trenutačnom stanju. Prema tome, ili će se Evropa ponovo vratiti na svoje suverene države, ili će se nakon izbijanja nove krize prevladati mišljenje da ipak treba ići u federalizaciju Evropske unije i stvaranje jedne federacije. Ali, taj cilj je sada sve dalji i dalji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Ruska propaganda obeležila proteklu godinu
RSE: Živimo u vremenu lažnih vijesti. Koliko i ta činjenica može utjecati na ishod predstojećih parlamentarnih izbora u Evropi i kako im se suprotstaviti?
Grubiša: Lažne vijesti su opći fenomen današnjice. One su uvijek postojale, samo što je danas proizvodnja tih lažnih vijesti mnogo lakša nego ikada ranije. Digitalizacija svijeta i usvajanje tehnologija omogućavaju da se te lažne vijesti šire brže. Čim je arena stvaranja vijesti dostupna svima, čak i onima koji nisu profesionalci, te lažne vijesti se lakše šire. To smo jasno vidjeli na primjeru Brexita. Oni koji su se zalagali za Brexit, priznali su nakon referenduma i nakon pobjede snaga za Brexit, da su lažirali podatke i činjenice o tome da je Velika Britanija navodno gubila zbog članstva u Evropskoj uniji. Naravno, to je moguće lažirati i u drugim zemljama. Mi smo sada vidjeli kako radi taj mehanizam, a sa dolaskom populističkih snaga imamo sve veći prodor lažnih vijesti, vijesti koje opravdavaju njihovu politiku i na taj način unose konfuziju u medijski svijet, što onda stvara iskrivljenu i ciničnu sliku i o politici uopće, i o političkim elitama, i o klasama, koje onda snose najveću odgovornost za to.
Pročitajte i ovo: Američka obaveštajna služba: Rusija je najveća cyber pretnja po SADRSE: Američke obavještajne agencije u svojim izvještajima upozoravaju na utjecaje Kremlja na američke izbore 2016, ali i na izbore u pojedinim evropskim zemljama. Da li bi se to moglo dogoditi i na izborima za evropski parlament. Primjerice prije par dana talijanski L’Espresso je objavio da je Mateo Salvini od Kremlja dobio 3 milijuna eura za financiranje kampanje “Lige” za predstojeće evropske izbore?
Grubiša: Izgleda da je ta penetracija mogućih financijera sa Istoka, pa tako i iz Rusije, sve vjerodostojnija. Teško je reći o čemu se tu radi. Međutim, u slučaju Salvinija u pitanju je bilo financiranje same stranke. Izašla je tzv. Crna knjiga o Ligi, gdje se govori o svim njenim malverzacijama. Ne treba zaboraviti da je sud dosudio da Liga mora vratiti iznos od 48 milijuna eura koje su stranački lideri izvukli iz državnog trezora prikazivanjem lažnih troškova, pri čemu se vodstvo stranke okoristilo na najgori mogući način, kao u slučajevima najjeftinije i najprimitivnije korupcije. Zapravo je pitanje financijera neriješeno, jer mnoge zemlje nemaju nikakvu branu mogućim prodorima anonimnih financijera, pa i takvih poput Putina. Sve se dodatno iskompliciralo izborom američkog predsjednika Trumpa, koji sa svoje strane isto tako negativno djeluje na političku atmosferu u svijetu.
Pročitajte i ovo: Slovenski premijer: Tajanijeva isprika je bila neiskrenaRSE: Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani je izazvao val reakcija u Hrvatskoj i Sloveniji zbog izjave o talijanskoj Istri i talijanskoj Dalmaciji. Kasnije isprike mu baš i nisu bile na visini, ali kao da je politički vrh u Hrvatskoj bio zadovoljan isprikama koje je čuo?
Grubiša: Činjenica jest da je Tajanijev istup bio bizaran i čudan i kao takav je zahtijevao jednu daleko smišljeniju reakciju. Slovenci su u tom pogledu bili mnogo energičniji, jer su se pozivali na rezultate italijansko-slovenske komisije koja je 2000. godine završila s radom, dok Hrvatska nikad nije dovršila taj posao. Jednostavno se povukla iz te komisije, što je onda omogućilo Talijanima da prešute bilo kakvu mogućnost da hrvatski i njihovi povijesničari nepobitno utvrde povijesne činjenice. Tajanijev istup je bio tipičan populistički, gdje se on htio ulagivati ekstremno nacionalističkim snagama koje danas jurišaju na vlast u Italiji. Naravno, sa tom svojom izjavom on je kompromitirao i sebe kao predsjednika Evropskog parlamenta i sasvim je normalno da mora snositi određenu odgovornost.
Naravno, vidno je da su Tajanijevi partneri iz Evropske pučke stranke na to mlako reagirali i jednostavno nisu činiliono što je trebalo učiniti, a to je da se zatraži da se ponovno oživi rad hrvatsko-talijanske komisije. Upravo to omogućava manipulacije, poput Tajanijeve izjave, da se u prvi plan stavi ono što se dogodilo za vrijeme rata i u poraču, a prešućuje se što je tome prethodilo. A tome je prethodio teror fašističkog režima i prema Hrvatima i prema Slovencima u Istri, i u mjestima u Dalmaciji koja su bila pod njihovom upravom. Prema tim užasnim zločine u vrijeme Drugog svjetskog rata, Hrvatska se nije jasno odredila u svojoj povijesti jer im ne odgovara da se kaže tko su bili pobjednici u ratu, a to je bio partizanski pokret, predvođen tadašnjom komunističkom partijom, koji se uspio suprotstaviti i nacistima i fašistima.
"Tajanijev istup je bio tipičan populistički, gdje se on htio ulagivati ekstremno nacionalističkim snagama koje danas jurišaju na vlast u Italiji"
RSE: No, taj revizionizam prošlosti sve više zapljuskuje i cijeli Balkan.
Grubiša: Revizionizam je opća pojava. On sada pritišće sva društva, uključujući i talijansko društvo u kojem ja sada živim i radim, ali i sve postjugoslavenske zemlje. Taj revizionizam je vrlo jak. On je jak je u Poljskoj gdje se pokušava zataškati kolaboracija Poljaka u Holokaustu. Pokušava se zataškati u Mađarskoj, gdje su jake kvislinške Hortijeve snage sudjelovale u zločinima, kao što se u Hrvatskoj zataškava ono o što se dogodilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, ne sa strane partizana i partizanske borbe protiv fašističkog okupatora, nego u NDH, koja je jedna od najvjernijih protagonista Holokausta u fašističkoj internacionali koja je uspostavljena u Drugom svjetskom ratu.
Pročitajte i ovo: Šaškor: Ustaštvo, nepriznati problem HrvatskeRSE: Hrvatska seljačka stranka rekla je da će napustiti Evropsku pučku stranku jer ne može biti član grupacije u kojoj su Forza Italija čiji je član Antonio Tajani, mađarski Fides premijera Viktora Orbana i Srpska napredna stranka predsjednika Aleksandra Vučića. Da li je ta stranka nova politička nada na sceni u Hrvatskoj?
Grubiša: Mislim da se treba još dosta toga preslagivati na političkoj sceni Hrvatske da bi se vidjelo tko zapravo može biti prava alternativa. To su još meškoljenja u hrvatskoj opoziciji, jer kako govoriti o nekoj nadi i nekakvoj alternativi kada je na djelu prerastanje hrvatske demokracije u jednopartijski sustav. Postoji jedna partija koja se identificirala sa državom, koju podržavaju široke veteranske mase, a to je zapravo formula nastajanja svih totalitarističkih režima u Evropi između dva rata, a po svemu sudeći i 30 godina nakon pada Berlinskog zida.