Piše: Emir Habul
Prva sedmica kampanje za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini pokazuju manjak ideja i višak apatije građana. Jednostavnije rečeno, plakati i poruke kandidata i stranaka su upadljivo dosadni. "Život na čekanju", "Zajedno bez alternative", "Život ne čeka", "Za jak Centar", samo su neki od izbornih parola koje vrište sa džambo plakata ili letaka.
Koga mogu privući ovakvi pozivi?
U gradu u kojem živim (Sarajevo) još nisam čuo da neko obećava kako će riješiti problem javnog prevoza, humanog uklanjanja pasa lutalica, zaustaviti divlju gradnju, ukloniti prosjačenja s ulice, ili, na primjer, u opštini Stari grad izgraditi dječije igralište i neki sportski teren kojih gotovo da nema.
Niko ne govori kako će unaprijediti lokalnu samoupravu i građanima pružiti bolji servis. Čak ni opozicija ne juriša sa konkretnim političkim projektima, niti kritikuje vlast na konkretnim pitanjima, na primjer, na devastiranju prostora i pretvaranju zelenih površina u građevinske parcele.
U neformalnim razgovorima, a zvaničnih istraživanja javnog mnijenja nema, opšte je mjesto da će ovi izbori imati najmanje iznenađenja.
Koji su argumenti za ovakvu prognozu?
U Republici Srpskoj (RS), priča o referendumu koji bi se trebao održati 25. septembra, ojačala je predsjednika RS Milorada Dodika i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Prije ljeta izgledalo je da je tamošnja vlast na čelu s Dodikom na koljenima zbog finansijskog kraha i nedostatka novca za penzije, zdravstvo i javnu potrošnju.
Problematiziranje Dana RS od Ustavnog suda BiH, a na inicijativu bošnjačkog lidera Bakira Izetbegovića, ojačalo je Dodika i pretvorilo ga u branitelja Republike Srpske.
Niko više ne pita za banalnosti kao što su: rast zaduženosti entiteta, hronična besparica i pad industrijske proizvodnje. Dodik očekuje trijumf zapadno od Doboja i u najvećem broju opština ovog entiteta. Sada opozicija kaska za njim, proljetos ga je bila stjerala u ćošak.
Na dijelu BiH u kojem dominiraju Bošnjaci, savez Izetbegović-Radončić (Fahrudin Radončić) i zajednički kandidati ovih formacija (Stranka demokratske akcije - SDA i Savez za bolju budućnost BiH - SBB) potpuno su zasjenili opoziciju. Uz disiciplinovanu i podmazanu stranačku mašineriju, prognoza da će ovaj blok pregaziti opoziciju.
Plakat preko plakata, SDA i SBB
Na teritoriji sa hrvatskom većinom, HDZ (Hrvatska demokratska zajednica BiH) je apsolutni vladar. Tu niko ne očekuje iznenađenje. U Hercegovini kažu da je veća vjerojatnoća da se pogodi bingo, nego da opozicija osvoji mjesto načelnika u sudaru sa HDZ-om.
Uprkos dosadnim i nesadržajnim porukama i predvidljivošću lokalnih izbora, njihov ishod može biti zanimljiv na tri tačke: u Velikoj Kladuši, gdje je u trci za načelnika Fikret Abdić, koji je odavno mašio sedamdesetu, u Srebrenici gdje na megdan izlaze Ćamil Duraković kao bošnjački, i Mladen Grujičić kao srpski kandidat, i na poslijetku, tu je Tuzla, gdje Jasmin Imamović brani čast SDP-a (Socijaldemokratska partija BiH) pred ujedinjenim naletom SDA - SBB.
Tome bi se mogla pridodati i Banjaluka gdje se favoriziranom kandidatu SNSD-a Igoru Radojičiću suprotstavlja Dragan Čavić, koji je na prošlim izborima za prst izgubio. Banjaluka je test snage za Dodika. Ako pobijedi Radojičić, Dodik je lider još godinama. Ako izgubi, njegov pad odmah počinje.
Tuzla za SDP predstavlja odsudnu bitku. Ako izgubi Tuzlu kao važnu simboličku tačku, u kojoj SDP vlada od 1990. godine, SDP će godinama vidati rane i odlazi na marginu.
Načelnik Srebrenice od prvih izbora do danas je uvijek bio Bošnjak koji je biran zahvaljujući glasovima dijaspore. Gubitak funkcije u Srebrenici među preživjelim Bošnjacima bio bi doživljen kao pogrom. To je, kažu upućeni, razlog za mobilizaciju raseljenih Srebreničana koji će podržati Durakovića. Međutim, i Srbi vrše mobilizaciju glasača.
Ćamil Duraković i Mladen Grujičić
Na ovim lokalnim izborima najviše je kandidata do sada.
Politika je u Bosni i Hercegovini postala najunosnija profesija. U ponedjeljak ujutro, u gradu srećem poznanika. Prilazi mi i bez uvijanja traži: "Glasaj za mene. U teškoj sam materijalnoj situaciji"!
*** Emir Habul je novinar gotovo četiri desetljeća. Karijeru je počeo u bh. listu "Naši dani", nastavio u "Oslobođenju", a potom se skrasio u javnom servisu BHRT-a (Radio-televizija Bosne i Hercegovine).