Koliko god pojedinci nastoje da Sarajevo bude zaista grad, prije svega kroz izuzetne kulturne manifestacije, toliko vlasti svih nivoa uspješno devastiraju Sarajevo. Ovih dana kada je palo najviše kiše počele su redukcije vode. Najavljuje se nestanak plina, gradski prevoz propada, bliži je zatvaranju nego daljem funkcionisanju, sigurnost je sve lošija. Stručnjaci govore o nezapamćenom urbanističkom nasilju - cijeni se da u Sarajevu ima 30.000 bespravno izgrađenih objekata, što je glavni uzrok za pojavu više od hiljadu klizišta.
Svako ko je rođen i odrastao u Sarajevu i preživio njegove ratne godine i ove poslijeratne, tranzicijske, teško da može ostati ravnodušan prema svemu što se ovom gradu radi.
Na mjestima na kojima su nekada bili parkovi i zelene površine svako malo niču tržni centri, vjerski objekti i stambene zgrade i tako zauvijek mijenjaju ono po čemu je Sarajevo bilo prepoznatljivo. Na djelu je, kako kaže arhitekta Amir Vuk Zec, jaranski kapitalizam:
„Prijašnje civilizacije smo otkopavali i na osnovu iskopina govorili otprilike kako su radili. Nas kad počnu otkopavati - jadna nam majka“, konstatuje ovaj arhitekta.
Izmijenjena arhitektura nije jedini problem Sarajeva i njegovih stanovnika. Oni koji nemaju sreću da imaju automobile prisiljeni su voziti se gradskim prevozom. A to je, tek, avantura. Tramvaji i trolejbusi su stari decenije, pa je tako kuriozitet kojeg je Sarajevo imalo da u njemu prije Beča bude pušten tramvaj davno nestao. I ne samo to. Oni koji gospodare javnim gradskim saobraćajem svako malo su u štrajku, što grad dovodi do kolapsa.
Ništa bolja slika nije ni kada je u pitanju vodosnabdijevanje grada. Poslije ponoći vode nema, iako je ratno stanje davno ukinuto. Razlog je što su vodovodne cijevi još iz austrougarskog perioda dotrajale, a novac za te namjene, došao poslije rata, završio, kako bi naš posljednji sagovornik rekao, u jaranskim rukama. Šta o svemu misle građani:
Uprkos ovakvom nezadovoljstvu, ove ljude niko ništa ne pita. Njihovo nezadovoljstvo time što nema zelenih površina, niti urbanističkih planova, što je grad, blago rečeno, zapušten, Gradska uprava ne može riješiti, jer je to, valjda, jedina uprava u Bosni i Hercegovini i svijetu koja nema ingerenciju nad gradom. Njime, Dejtonskim ustavom, upravlja Kanton.
„Ja da imam nadležnosti nad tim oblastima, drugačije bi izgledale. Nemam, nažalost. Prvo bih sklonio pse s ulice, to je sigurno. A i neke druge stvari u saobraćaju bi se mogle srediti“, smatra sadašnji gradonačelnik Ivo Komšić.
Centar za zastupanje građanskih interesa nedavno je uradio analizu o tome čime su nezadovoljni stanovnici Sarajeva. Do kakvih su rezultata došli, govori Mirjana Sirćo iz ovog Centra:
„Općine u Kantonu Sarajevu su jedine u BiH koje nisu vlasnici javnih preduzeća koja pružaju usluge. Uz to, ovdje nema jasne podjele nadležnosti i odgovornosti između općina, Grada i Kantona, tako kada se građani žale, uvijek se prebacuje da je krivac neko drugi - s općine na Grad, sa Grada na Konton itd., i onda se građane nalaze u jednom začarnom krugu.“
Slično istraživanje je provela i nevladina organizacija “Analitika - Centar za društvena istraživanja”. Svi podaci do kojih su došli i čime su građani nezadovoljni u gradu su dostavljeni vlastima. No odgovora još nema, navodi Mirna Jusić, autorka ove analize:
„Nismo dobili nikakav odgovor. Mi smo se nadali da će se usvojiti određeni zakoni koji su vrlo važni za ovu oblast, poput zakona o održavanju čistoće, upravljanju komunalnim otpadom, ali u ovom periodu ove se stvari nisu razmatrale“, kaže Mirna Jusić.
Sarajevske opštine su dobile spor protiv Kantona da se postojećim zakonom krše prava lokalne samouprave, a zakon koji bi regulisao ovu oblast je u pripremi. No koliko će još vremena proći dok se grad ne dovede u red ili ne bude kasno za to, pitanje je koje često postavljaju Sarajlije. Zbog toga književnica Ferida Duraković zaključuje.
„Jako me zanima. Svake godine zaista i ja upadam u šablon tog besmislenog straha od toga što nam prijeti nestašica nečega. Ja mislim da je to neka vrsta tihog terora vlasti jer nas stalno drže u neizvjesnosti hoćemo li imati hljeba sutra. Znam da nam je grozno, znam da nam je teško, ali zamjeram ljudima što makar ne vrisnu pojedinačno. Ja gdje god imam priliku kažem, evo mi još jedne prilike da kažem: oni vas kradu, oni vas varaju da bi se održali na vlasti. Eto vam oktobra, glasajte ponovo za njih!“