Proces suočavanja sa prošlošću u svim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije teče sporo, a to pokazuju i njihovi rezultati u procesuiranju slučajeva ratnih zločina.
Izuzetak nije ni Crna Gora, čija je vlast gotovo dvije decenije na meti kritika da zapravo opstruira, odugovlači i izbjegava da pravdi privede odgovorne za ta zlodjela.
- Godine žmurenja pred ratnim zločinima u Crnoj Gori
- Koliko je ratnih zločinaca u Crnoj Gori van domašaja pravde?
Nakon gotovo tri decenije od početka ratnih dejstava u kojima je prema podacima REKOM ubijeno i nestalo 130.000 osoba, porodice žrtava zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore još čekaju na zadovoljenje pravde.
I pored činjenice da je Crna Gora isplatila višemilionska obeštećenja porodicama žrtava, ostaje podatak da je samo jedan od četiri najveća predmeta ratnih zločina pravosnažno okončan osuđujućom presudom, dok su uptuženi u svim ostalim oslobođeni krivice.
Prema podacima Trećeg periodičnog izvještaja Crne Gore Komitetu UN protiv torture, trenutno se u radu nalazi pet novih predmeta formiranih zbog krivičnih djela ratni zločini. U predmetu "Zmajević" suđenje je u toku dok u četiri predmeta i dalje traje izviđaj.
Vrhovno državno tužilaštvo je 2015. godine usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina ali do danas nije bilo očekivanih rezultata, poručuje u izjavi za Radio Slobodna Evropa Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava. Ona kaže da Specijalno državno tužilaštvo nije otvorilo nove istrage i nema novih optužnica.
"U izvještajima namijenjenim za inostrane adrese navodi se da se nešto izviđa. Međutim, nema informacija o tome da se ozbiljno istražuju događaji na koje je tužilaštvu još 2014. godine posebno ukazao ekspert Evropske komisije Mauricio Salustro, navodeći stradanje civila i uništavanje civilnih objekata na dubrovačkom ratištu, takozvane vikend ratnike iz Crne Gore koji su učestvovali u zločinima u istočnoj Bosni. Takođe nema bilo kakvih dokaza da je Državno tužilaštvo odgovorilo na obavezu iz strategije da ozbiljno preispita slučajeve masovnih zločina kako što su 'Deportacije', 'Bukovica', 'Morinj' i 'Kaluđerski laz' i da vidi da li tu još neko zbog nečega može da se procesuira", navodi Gorjanc Prelević.
Crnogorski Apelacioni sud je 2016. godine potvrdio osuđujuću presudu za slučaj "Morinj", kojom su četvorica bivših rezervista Jugoslovenske narodne armije osuđena za zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u tom logoru 1991. i 1992. godine. Četiri godine zatvora dobio je Ivo Menzalin, Špiro Lučić i Boro Gligić su osuđeni na po tri godine, dok je Ivo Gojnić osuđen na dvije godine zatvora.
Crnogorski Apelacioni sud je 2016. godine potvrdio osuđujuću presudu za slučaj „Morinj”
U slučaju "Deportacije" i "Bukovica" izrečena je pravosnažna oslobađajuća presuda optuženima.
Takođe, i u slučaju "Deportacije" i "Bukovica" izrečene su oslobođajuće presude za bivše pripadnike Vojske Jugoslavije.
Pravni zastupnik porodica ubijenih u slučaju Kaluđerski laz, advokat Velija Murić za RSE kaže da je sudski epilog najvećih slučajeva ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori tokom ratnih 90 tih godina, samo pokazatelj da se ona kao država nije suočila sa prošlošću.
"U tim sudskim postupcima nije zaživjela djelotvorna pravda da se na pošten, pravnički, korektan i državnički način pristupi otkrivanju i suđenjima izvršiocima ratnih zločina koji žive i borave u Crnoj Gori. Takođe, Crna Gora je jedna od rijetkih država u regionu koja nije donijela Zakon o lustraciji. Ja mislim da je jedan od razloga što bi se na udaru tog zakona našlo tadašnje, odnosno još uvijek aktuelno rukovodstvo Crne Gore", navodi Murić.
Dosadašnjim rezultatima u procesuiranju ratnih zločina nijesu zadovoljni ni u Bošnjačkoj stranci koja je članica vladajuće koalicije na državnom nivou. Na to je ukazao i poslanik Ervin Ibrahimović tokom nedavne parlamentarne rasprave o rezultatima Specijalnog tužilaštva u toj oblasti.
"Ratni zločini poput 'Bukovice' kod Pljevalja, 'Deportacije' iz Herceg novog, 'Kaluđerski laz', 'Štrpci' i 'Morinj' i dalje čekaju na pravdu. Žrtve, domaća i međunarodna javnost očekuju rezultate, a to je obeshrabrujuće i ne doprinosi jačanju povjerenja u tužilštvo i generalno u pravosuđe, a samim tim ni u vladavinu prava i institucije sistema. Neophodno je preispitati sve dosadašnje odluke, formirati predmete, obezbijediti kvalitetne dokaze i na pravno adekvatan način procesuirati sve slučajeve ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore i sve one u kojima su na bilo koji način učestvovali crnogorski državljani", prokomentarisao je Ibrahimović.
Tea Gorjanc Prelević kao jedinu mogućnost da se stvari pokrenu u pravom smjeru vidi pritisak koji bi na državne organe Crne Gore mogla da izvrši EU i to kroz proces integracija.
"Ja očekujem da EK drži do onoga što napiše u svom izvještaju i da se neće zadovoljiti nedostatkom rezultata i da na kraju to može da uspori napredak Crne Gore ka EU. U tome vidim jedinu šansu da na kraju i dođe do nekog napretka u utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine u Crnoj Gori", kaže Gorjanc Prelević.
U svim predmetima po osnovu naknade štete žrtvama ratnih zločina koji su pravosnažno riješeni pred crnogorskim sudovima ukupno dosuđeno 5.714.656,20 eura.
U predmetu "Morinj" sudovi su donijeli 154 odluke kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i dosuđeno je 1.485.510 eura.
U 42 predmeta u slučaju "Deportacija" zaključeno je sudsko poravnanje kojim se tužena Država Crna Gora obavezala da na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 4.135.000 eura.
U slučaju "Štrpci" dosuđena je šteta u ukupnom iznosu od 94.146 eura.