XXXV Internacionalni festival Sarajevska zima počeo je 7. februara, pod motom "Buka i bijes". I ove godine stotine umjetnika iz cijelog svijeta će se predstaviti tokom Sarajevske zime, čija je poruka da se ostave mjesta na kojima se čuje glas umjetnika, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa direktor Festivala Ibrahim Spahić.
RSE: Sarajevska zima se ove godine održava pod motom "Buka i bijes". Otvorili ste Festival šetnjom umjetnika kroz Sarajevo. Šta želite poručiti ovogodišnjim festivalom?
Spahić: Da se ostave ulice i trgovi, jedina slobodna mjesta i institucije na kojima se čuje glas čovjeka i glas umjetnika u isto vrijeme. Danas je to više nego vidljivo na ulicama Evrope i svijeta, u različitim znakovima prepoznato kao jedna promjena koja slijedi. U okviru Festivala Sarajevska zima, to je bio trokut iz gepeka sarajevskih taksista i to su bile poruke i misli braće Dimitrijević u rukama učenika Prve sarajevske gimnazije koja obilježava 140 godina i generacije koja dolazi.
To je osnovna poruka generacije, koja sasvim sigurno Evropu i svijet gleda kao cjelinu. Gleda je kao prostor, unutar kojeg se poštuje kultura različitosti i poštuje se jednostavno svaka ličnost i njegovo pravo na kulturu i umjetnost, pravo na život i slobodu i slobodno iskazivanje svoga stava, u odnosu na bilo koji lokalni ili svjetski problem.
Pročitajte i ovo: Tuzlak: Prva gimnazija je simbol SarajevaRSE: Pomenuli ste Prvu sarajevsku gimnaziju, a Festival Sarajevska zima ove godine obilježavaju i mnoge druge značajne godišnjice, poput 830 godina Povelje Kulina bana, 80 godina udruženja Colegium Artisticum. Na koji način ćete obilježiti ove godišnjice?
Spahić: Ove godine smo počeli sa pričom o Kulinu Banu, tako što smo, silazeći sa olimpijskih vrhova našeg slavnog olimpijskog Trebevića, zajedno sa umjetnicima sa svih kontinenata svijeta, otišli do Bijele tabije i na tom mjestu, zajedno sa antičkim horom Srednje muzičke škole pod ravnateljstvom Željke Andrić i sjajne predstave "Antigona", koja dolazi iz Atene, izveli najznačajnije djelo savremenog svijeta iz antičkog doba.
Antigona se našla između dva brata, između zidova grada, onoga što je bila opsada grada i onog što je unutrašnja opsjena vlasti i moći u jednoj porodici. A porodica je čitavo čovječanstvo. To je bila jedna simbolička priča o tome kako je zapravo zatvorenost, i porodica i društava i država, stvaranje novih granica, građenje novih zidova između različitih kultura i civilizacija, i unutar EU i u cijelom svijetu, jedan akt koji narušava slobodu kretanja, koji narušava pravo na zaštitu vlastite sigurnosti i život u dostojanstvu i slobodi porodice i svakog pojedinca, o čemu svjedoči savremeni svijet.
Kulin Ban je prije 830 godina Republici Dubrovnik, ne samo knjazu nego i građanima, kako tačno stoji u Povelji, dao pravo na slobodu kretanja, na punu zaštitu u Bosni. Omogućio im je da žive sa istim pravima i slobodama koju imaju i građani Bosne. To je prvi veliki značajni dokument koji svjedoči o jednom globalnom razumijevanju svijeta, posebnosti i povezanosti ljudi. Mislim da je to bilo, ne samo simbolički važno, nego je i bitno odredilo tok našeg festivala.
Pročitajte i ovo: 825 godina od Povelje: Da je Kulina bana ovih danaSa druge strane, u ovom gradu će na kraju biti veliki jubilej, koji ćemo obilježiti jednom generacijom koja već 50 godina ima privilegiju da u Domu mladih pravi najznačajniju muzičku scenu, u kojoj su odrasle sve značajne grupe kao Bijelo dugme ili Indexi ili Ambasadori. Nastale su upravo u tom jezgru kulturnog i umjetničkog života, u kojem se i danas nalazi kolekcija Ars Aevija, moderne umjetnosti, koja živi svoj život punim plućima. Baš ove godine je uspostavljena konačno ledena dvorana, vezana za EYOF i vezana za napore Sarajeva da se vrati taj olimpijski duh.
Pročitajte i ovo: Druga strana EYOF-a: Veleslalom kroz tendereRSE: Pomenuli ste neke od značajnih manifestacija koje ste planirali tokom Sarajevske zime. Biti će predstavljeno više od 1.000 umjetnika. Koliko je bilo teško dovesti sve njih u BiH?
Spahić: Prije svega, magična je moć Sarajeva i Sarajevske zime koja već 35 godina otvara vrata i kapije našeg grada, okruženog Jahorinom, Bjelašnicom, Igmanom, Trebevićem. Istovremeno je to jedna prirodna veza sa svijetom, zato što je Festival uistinu internacionalni susret umjetnosti, publike i medija, o čemu svjedoči vaš radio. Gospodin Budo Vukobrat nas je napustio, ali je bio sjajan hroničar života Sarajeva, i prije rata i tokom rata i poslije rata. Taj čudesni novinar je imao priliku da zabilježi mnoge reakcije publike.
Ove godine, počasni gost je Mađarska. Ako imate u vidu da će, osim državnog ansambla, koji je bio na otvaranju Sarajevske zime 7. februara doći ovdje još jedan teatar, sa svojom predstavom, potom pohoditi deset različitih gradova, sa programima, kao što su recimo programi koji su vezani za sjajne autore koji pričaju Budimpeštansku bajku, potom Budimpeštanske filharmonije i Big bend džeza, orkestar iz Budimpešte, koji svira muziku Queena, vi ćete osjetiti zapravo da je duh, koji je donijela Mađarska, na dohvat ruke kulture u BiH, ali i zemljama Balkana, zapravo nešto sasvim novo u odnosima u kulturnom životu ove regije.
Sa druge strane, ako vidite da Hor i Opera Narodnog pozorišta, solisti Sarajevske filharmonije i orkestar iz Južne Koreje, zajedno pjevaju pjesmu posvećenu Sarajevu i BiH, i daju najjaču dobru vibraciju iz centra, iz Narodnog pozorišta, onda vi prepoznate zapravo u čemu je značenje karaktera ovog festivala.
Kada god odete, na bilo koju tačku u Sarajevu ovih dana, vidjeti ćete da su sve galerije dnevno otvarale jednu izložbu. U ovom trenutku iza nas je već 12 izložbi koje su otvorene ili su u toku. Još ima pred nama toliko dana, da će ovo biti jedan zaista drag likovni salon.
Pročitajte i ovo: Šta je Sarajevo imalo prije EvropeŠto se tiče koncerata, tu su zaista briljantni nastupi, ne samo umjetnika, koji dolaze iz različitih krajeva svijeta, nego i mladih ljudi, koji su talenti, koji su jezgro budućeg i sadašnjeg kulturnog života ove zemlje. Mislim da taj duh, ta inspiracija, koju donosi Festival "Bukom i bijesom", je jedan kreativni odgovor na stanje stvari kakvo jeste u BiH, u regiji i u svijetu.
RSE: Budući da se Sedmica kulture Mađarske predstavlja u gradovima BiH do 9. maja, kako je došlo do saradnje sa umjetnicima iz Mađarske?
Spahić: Mađarska je bila, zajedno sa nama, koorganizator različitih velikih događaja, na primjer u Pečuhu, kada je bio kulturna prijestolnica Pečuh. Mi smo učinili sve da preko stotinu mađarskih umjetnika bude u Sarajevu. Sarajevo je bilo kandidat 2014, pa smo podržali u to vrijeme Pečuh. Sa druge strane, Mađarska je bila počasni gost prije deset godina Festivala Sarajevska zima. Kako je došlo do ove saradnje?
Festival, kada zatvori jedno svoje izdanje, 21. marta, odnosno 22, nakon dočeka proljeća, objavljuje konkurs za narednu godinu. Mi smo već planirali goste i za 2020. i za 2021. godinu. Mađarska je specifična zemlja koja je imala potrebu da se otvori prema Balkanu, da pokaže da njena kulturna baština i literatura i muzika i stvaralaštvo, pripadaju ovoj regiji i svijetu, sa svojim svim vrijednostima. Pogotovo, imajući u vidu politički kontekst, socijalni i razvojni u ovoj regiji, problem emigracije, različite optike i različite poglede na evropsku budućnost i budućnost ove regije. Mislim da je to jedna prirodna saradnja. Poruke su zaista vrlo značajne i snažne jer je, sve do ovoga trenutka, svaki program bio izuzetno posjećen, podržan od strane sarajevske publike.
Pročitajte i ovo: Da li će Dejton uništiti kulturu u BiH?Tu je i konkurencija sa drugim zemljama. Imamo sjajne umjetnike iz različitih zemalja svijeta i ljude koji su gledali nastup umjetnika iz Indije, iz Amerike i drugih dijelova Evrope i svijeta. Sve to mogu da ilustrujem jednom činjenicom, sve to izgleda kao jedna vrsta praznika.
Ako vi imate na jednom festivalu sedmicu japanskog filma, sedmicu austrijskog filma, sedmicu mađarskog filma, ako imate selekciju Festivala Sarajevska zima kratkog, igranog i dokumentarnog filma i ako imate pri tome autore, koji su angažovani, ako imate workshopove i radionice, recimo sa Bečkim simfonijskim orkestrom, koji je imao sjajan nastup, kvintet koji je došao u Sarajevo i izveo savremenu austrijsku muziku i pri tom radio masters sa Muzičkom akademijom, sa Srednjom muzičkom školom, ako imate razgovore povodom filmskih produkcija i prezentacije novih programa, onda vi vidite zapravo da je to jedna manifestacija koja povezuje obrazovanje i kulturu. Manifestacija koja omogućava ljudima da se približe vrijednostima koje su relevantne na evropskoj kulturnoj sceni.
Pročitajte i ovo: Kultura nikoga ne ograničava, njoj postavljaju graniceRSE: Zanimljivo je da, u partnerstvu sa Gradom Sarajevom, Festival priprema Olimpijadu kulture Sarajevo 2021. O čemu je riječ i kako bi trebalo da izgleda ta olimpijada?
Spahić: Tako što bi Sarajevo bilo domaćin u maju 2021. godine svjetske olimpijade, dakle normalne velike prezentacije vrhunskih ostvarenja sa svih kontinenata svijeta. Mi smo u tom pogledu dobili snažnu podršku različitih asocijacija, umjetničke posebno, evropske, azijske i američke. Mislim da će to biti jedan jedinstveni događaj, koji će onda kasnije cirkulirati između zimskih i ljetnih olimpijada, kao autonoman, samostalan projekt. Time će se, zapravo, pokazati zašto smo mi jedini festival, koliko znam, u cijelom svijetu, 26 godina pod pokroviteljstvom generalnog direktora UNESCO-a i zašto su naši projekti vezani za cijeli svijet, a ne za lokalnu zajednicu i za regiju i zašto se nešto može u svijetu zvati, u vremenu digitalne komunikacije, autentičnim kontaktom i susretom umjetnika različitih kultura i civilizacija.
Poruka te Olimpijade kulture, već nekoliko godina pred njeno održavanje, je veoma jasna. Umjetnici imaju razlog da budu zajedno sa publikom i imaju razlog da budu zajedno sa onima koji imaju potrebu da slušaju, imaju potrebu da sviraju i koji imaju potrebu da razumiju šta je to zapravo mudrost umjetnosti i kulture. Ima li smisla uopšte, bilo kakav čin u svijetu, ukoliko nema umjetnosti? Nema ga.
Pročitajte i ovo: Sarajevska zima: Posvećenost umjetnosti i kulturiAko vi danas tragate u baštini i kroz baštinu za tragovima civilizacija i kultura, vi tražite šta je neku vlast, neko vrijeme, neki period obilježavalo. Kulturni znakovi, znakovi vrhunske umjetnosti. To nas drži na površini ove planete. To nas drži uostalom i povezane.
I kada se razdvajamo ratovima, istorijsko blago, zaštićeno pod kapom UNESCO-a, se obnavlja zato što ljudi ne mogu pobjeći od svoje prošlosti. Ali moraju naučiti da žive sa budućnošću. Ovo što danas žive ljudi u svijetu je tragična slika onoga, što zapravo poništava sam smisao egzistencije.