Tekst: Elizabeth Piper, Reuters, Pripremila: Lidija Pisker
Nakon devet mjeseci pripreme, burne javne debate i borbe s parlamentom, britanska premijerka Theresa May kreće u pregovore o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije u nadi da će oni proći bolje nego što to mnogi očekuju.
May je obznanila svoj pregovarački plan, koji se sastoji od dvanaest tačaka, ali njena strategija ipak nije do kraja jasna ni poslovnom sektoru, ni investitorima i glasačima, navodi kolumnistica Elizabeth Piper u svojoj analizi za Reuters.
„Sad je vrijeme da se ujedinimo kako bismo osigurali da radimo u najboljem mogućem interesu za Ujedinjeno Kraljevstvo i najbolju moguću budućnost za sve nas”, rekla je May u parlamentu, prenosi Reuters. Analitičari kažu da, iako je bila suzdržana u otkrivanju detalja o tome šta misli da će postići pregovorima, May misli da ima jake karte u rukama, te da se nada da će Evropska unija biti pragmatična.
May i njeni ministri imaju ambiciozne ciljeve. Oni žele tržište bez transakcijskih troškova, kontrolu nad useljavanjem i obnovu suvereniteta, održavajući pri tome saradnju sa susjednim zemljama koliko god je to moguće.
Njenih dvanaest glavnih ciljeva su dovoljno sveobuhvatni da omoguće prostor za manevrisanje. Reuters navodi da se, sudeći prema vladinim izvorima, May nada da će moći iskoristiti jake strane Velike Britanije kao što su sigurnost i odbrana, kazneno pravosuđe i međunarodna pomoć kako bi ostvarila svoj glavni zahtjev o slobodnoj trgovini.
Takođe, ona je spremna nastaviti učestvovati u nekim programima Evropske unije, najavila je da očekuje neku vrstu prelaznog sporazuma, te se priprema integrisati dio zakonskog okvira Unije u britansko zakonodavstvo kako bi se umanjila pravna nesigurnost.
Dok je May fokusirana na ostvarivanje „najboljeg mogućeg rješenja” za Veliku Britaniju, njena vlada se udvara Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji i Kini, pokušavajući privući tehnološku i kreativne industrije.
„Bićemo ambiciozni u našim zahtjevima”, izjavila je May u parlamentu krajem prošle godine, pokušavajući uvjeriti poslovni sektor da će pokušati dobiti maksimalni mogući pristup jedinstvenom tržištu Evropske unije.
Reuters navodi da su Britanci optimistični, iako vladino pregovaračko stajalište još uvijek nije do kraja poznato. U isto vrijeme, vlada razrađuje i plan B, imajući u vidu da Evropska unija neće biti tako velikodušna u pregovorima koji bi, u suprotnom, mogli ohrabriti i druge članice da traže izlaz iz zajednice.
Jedan vladin izvor otkrio je za Reuters da je svaki odjel dobio zadatak da identifikuje oblasti u kojima bi Britanija mogla napraviti kompromise. Ali bilo kakva naznaka da će May prekršiti obećanja data u toku kampanje za Brexit, kao što su, na primjer, ribolovna prava, moglo bi okrenuti javno mnijenje protiv premijerke i napraviti podjele unutar stranke.
Pokretanje pregovora o izlasku iz onoga što nazivaju „zajednicom uplitanja u tuđe poslove“, mnogi veterani euroskepticizma unutar vladajuće Konzervativne stranke smatraju kulminacijom dugogodišnjeg lobiranja. Male su šanse da će oni dopustiti da May prekrši obećanje o izlasku Velike Britanije iz okvira nadležnosti Evropskog suda pravde i okončavanju prevlasti prava Evropske unije nad domaćim zakonima.
Balansiranje bi moglo biti opasno, smatra Reutersova analitičarka Piper. Većina poslanika u parlamentu je proevropski orijentisana, i oni mogu nadglasati euroskeptike, dok će pritisak pojačavati predstavnici britanske Stranke nezavisnosti koji su obećali da će biti „psi čuvari Brexita“.
Na drugoj strani su nacionalisti u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. Škotska vlada želi novi referendum o neovisnosti, potičući time slično izjašnjavanje građana u Sjevernoj Irskoj, koji su glasali da žele da ostanu u Evropskoj Uniji.
May je odbila dozvoliti Škotskoj novi referendum u vremenskom periodu koji je zatražila škotska premijerka Nicola Sturgeon i čvrsto branila svoj stav, što je škotska vlada opisala kao „nepopustljivost“. Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, May će takva i ostati.
Ulozi su visoki za nju lično jer će rezultat pregovora odrediti njenu političku karijeru i sposobnost da pobijedi na izborima. Iako se dobro kotira u istraživanjima javnog mnijenja nakon što je preuzela premijerske dužnosti od Davida Camerona, May nema iskustva u vodstvu stranke na izborima.
Ali još uvijek je nejasno da li je glas naroda ugrađen u pregovarački plan. May je posvetila puno vremena tragajući za odgovorom na pitanje šta od Brexita očekuju građani, koji i dalje ne znaju da li će se njihov zahtjevi ispuniti.
Ono što znaju je da vremena za dorađivanje strategije još ima, jer Evropskoj uniji treba neko vrijeme da dogovori vlastite pregovaračke zahtjeve.
„Prije svega, očekuje se da će dvije strane pokušati utvrditi dugovanja Velike Britanije, te budući status britanskih državljana koji žive u Evropskoj uniji i građana Evropske unije koji žive u Velikoj Britaniji“, objašnjava Piper u svojoj analizi.
May je rekla da želi što pre započeti razgovor o dugovanjima, ali to je može dovesti do prvih poteškoća s obzirom da neki od njenih saradnika smatraju da Velika Britanija ne treba plaćati nikakve dugove. Jedan od njih je sugerirao da bi trebalo podsjetiti Njemačku da su njoj, poslije Drugog svjetskog rata, neki dugovi otpisani.
„Očekujmo neočekivano”, rekla je Sarah Healey, voditeljica Odjela za izlazak iz Evropske unije, prenosi Reuters. „Vanjski događaji će imati veliki utjecaj na ono što će se desiti, tako da mi trebamo biti fleksibilni i biti pripremljeni odgovoriti na njih.”