Dvije istorije u školi u Srebrenici

Dvoje djece srpske nacionalnosti u Prvoj osnovnoj školi Srebrenica, područna škola u Potočarima, nekoliko kilometara udaljenog od Srebrenice, u istočnoj Bosni, istoriju uče po planu i programu Republike Srpske (RS).

Dok traje čas, njihovi drugari bošnjačke nacionalnosti imaju geografiju, jer oni istoriju uče po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona, jednog od deset kantona u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH).

I jednima i drugima nastavnik istorije je isti.

"To su različiti udžbenici i različiti programi. Djeca se na nacionalnoj grupi predmeta dijele. Bošnjaci, kad imaju čas istorije, Srbi su na časovima geografije, i obrnuto. Svakako da bi bilo lakše, a bilo bi bolje i za djecu da su planovi i programi isti i da nema fizičkog odvajanje učenika", objašnjava za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor istorije, Marko Madžarević.

Madžarević: Djeca se dijele na nacionalnoj grupi predmeta

Područnu školu Potočari pohađa 140 učenika, od kojih je 138 bošnjačke nacionalnosti.

Slična situacija je i osnovnoj školi u Srebrenici, u kojoj su đaci većinom bošnjačke nacionalnosti.

Inače, u svim osnovnim školama na području opštine Srebrenica ima oko 420 učenika.

U ovom gradiću u julu 1995. godine je počinjen genocid kojeg vlasti u drugom bosanskohercegovačkom entitetu, Republika Srpska, u kojem se Srebrenica nalazi, ne priznaju.

Obrazovni sistem u BiH: Segregacija učenika i fizičke barijere

Na upit šta djeca uče o novijoj istoriji, profesor Madžarević odgovara:

"Istorija posljednjeg rata, 1992.-1995. godine. Ima nekih odstupanja u udžbenicima, međutim, po preporukama Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, držimo se samo informativno – kada je počeo rat, do kada je trajao i osnovne informacije o tom ratu. To je preporuka Savjeta Evrope dok se istoričari ne usaglase o toj temi."

Istorija na Balkanu: Šta učimo jedni o drugima?

Sinhronizacija nastavnih planova RS-a i Srbije

Djeca bošnjačke, hrvatske i srpske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini izučavaju tri istorije, jer ovaj predmet spada u tzv. nacionalnu grupu predmeta.

Osim istorije, u nacionalnu grupu predmeta se ubrajaju jezik i književnost (bosanski, srpski, hrvatski jezik) te geografija.

Polovinom marta 2020. u Tršiću (Srbija), RS i Srbija su potpisali Sporazum o saradnji u oblasti obrazovanja, koji predviđa "ispunjavanje zajedničkih ciljeva Republike Srbije i Republike Srpske prema srpskoj dijaspori".

Tada je dogovoreno da radne grupe zavoda za unapređivanje obrazovanja Srbije i RS-a rade na sinhronizovanju nastavnih planova i programa za nastavu istorije, geografije, muzičke kulture, jezika i književnosti.

Sporazum su potpisali ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije Mladen Šarčević i ministarka prosvjete i kulture Republike Srpske Natalija Trivić.

"Oni već sinhronizuju sve naše nastavne planove i programe, koji su jedinstveni i imaju za cilj da se svugde gde žive Srbi kroz obrazovne sisteme radi bar nacionalni paket gradiva na istovetan način", rekao je Šarčević 11. oktobra na manifestaciji Dani Srpske u Srbiji.

U Ministarstvu prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije se pozivaju na Sporazum o specijalnim vezama između bosanskohercegovačkog entiteta RS i Srbije.

"Sporazum o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa Republike Srbije i Republike Srpske je definisan Dejtonskim sporazumom. U tim posebnim vezama, svako je i harmonizacija odnosa sa ljudima koji su istog kulturnog miljea, koji dele istinski jezik, istoriju, tradiciju i kulturu i to nije ništa novo. To radi i Velika Britaniji prije Komonvelta, Francuska prije Frankofonije i to rade i sve druge zemlje", navodi se u pisanom odgovoru Ministarstva za RSE.

• Specijali RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona

Na pitanje da li će u sinhronizovanim udžbenicima istorije djeca učiti o genocidu u Srebrenici, ministarstvo nije odgovorilo.

S druge strane, potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić smatra da Srbija i RS na ovaj način zlopotrebljavaju Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama kako bi "usporili razvoj Bosne i Hercegovine i otežali njeno funkcionisanje".

"Kroz ovaj sporazum koji sada najavljuju, da se vrše usklađivanje nastavnih planova i programa, vidi se da Srbija nije odustala od teritorijalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini", kaže Salkić ističući "da se trenutno koriste suptilnije metode u odnosu na devedesete godine".

"Danas lideri u Srbiji govore kako su za mir, za razvoj, za progres, kako poštuju sve druge, a zapravo, institucionalno, kroz institucije entiteta RS u Bosni i Hercegovini, čine sve da Bosna i Hercegovina ne postane funkcionalna država. U tom smislu, treba posmatrati ovo kao obrazovnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu od Srbije i zloupotrebu tih odnosa koji postoje između entiteta RS, Bosne i Hercegovine i Srbije", navodi Salkić.

Šta uče djeca u BiH?

Direktor Republičkog pedagoškog zavoda RS-a Predrag Damjanović kaže da se sinhronizacija udžbenika između RS-a i Srbije počelo od 2016. godine.

"Učenici iz Republike Srpske sada uče mnogo više o Srbiji i događajima u Srbiji, a prevashodno naš je cilj da djeca u Srbiji uče mnogo više o događajima u Republici Srpskoj iz devedesetih godina prošlog vijeka i raspad Jugoslavije. Takođe, da djeca mnogo više nauče o jeziku, običajima i kulturi", kaže Damjanović za RSE.

Parlament Bosne i Hercegovine usvojio je u junu 2003. godine Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini na državnom nivou.

Zakon daje osnov za zajednički standard kvaliteta na cijelom teritoriju BiH i postavlja uslove za zajedničku jezgru nastavnih planova i programa, devetogodišnje obavezno osnovno obrazovanje i odgoj, formiranje vijeća roditelja i vijeća učenika i veću autonomiju škola.

Iako je od završetka rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) prošlo 25 godina, do reforme nastavnog procesa, koja bi bila usklađena sa standardima Evropske unije, nije došlo, posebno kada je u pitanju predmet istorija.

Damjanović naglašava da su sporazumi koji su bili potpisani u Bosni i Hercegovini, da se ne izučava novija istorija u RS-u, poštovani do 2016. godine.

"Tada smo shvatili da je to besmisleno kada druge dvije strane [Bošnjaci i Hrvati, prim. red.] to ne poštuju. Onda smo počeli da pričamo od događajima iz 90-ih godina, s ciljem da upoznamo naše učenike o njima, onakvi kakvi su bili. Istoričari će, kada dođe vrijeme sa distancom od 30 ili 50 godina, potvrditi da li je to bilo tačno ili ne, ali o događajima svako treba upoznati učenike", tvrdi Damjanović.

Analiza nastave historije

U svojoj analizi "Reforma nastave istorije/historije u Bosni i Hercegovini" iz 2009. godine autori Dr. Heike Karge Mr. Katarina Batarilo sa Instituta za međunarodno istraživanje udžbenika "Georg Eckert Braunschweig" iz Njemačke konstatovali su da reforma nastave u Bosni i Hercegovini pokazuju da nacionalna istorija nije izjednačena s istorijom BiH, nego sa istorijom Hrvatske i Hrvata, te Srba i Srbije.

"Svi udžbenici istorije za Nastavni plan i program za devetogodišnje osnovne škole na hrvatskom jeziku u BiH odnose se na historiju Hrvata. Svi udžbenici istorije za Nastavni plan i program za osnovnu školu u Republici Srpskoj pretežno se odnose na istoriju Srba. Neki (ne svi) udžbenici istorije za Okvirni nastavni plan i program za obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje u Federaciji BiH, pretežno se odnose na istoriju Bošnjaka", navodi se u ovoj analizi.

Komisija: Izmišljeni podaci u udžbenicima

Memorandumom o razumijevanju 2004. godine su u Bosni i Hercegovini uspostavljene komisije za izradu smjernica za udžbenike istorije i geografije. Cilj je bio da dovedu do njihovog ujednačavanja.

U njihovom sastavu bili su jedan Srbin, jedan Bošnjak i jedan Hrvat i iz FBiH i RS-a, te jedan predstavnik Komisija za provjeru udžbenika.

Međutim, ni ove komisije nisu uradile mnogo, kaže za RSE banjalučki profesor Miodrag Živanović, koji je bio član jedne od komisija prije 15 godina.

"Nevjerovatno je šta smo mi našli u tom istraživanju. Recimo, udžbenici za tzv. nacionalne predmete, koji vrve od netačnosti, od izmišljenih stvari, od onoga što jednostavno razdvaja djecu po svemu i svačemu. Nevjerovatno je da se to posebno negativno izražava u školama koje se zovu 'dvije škole pod jednim krovom'. To je, zapravo, srednjovjekovni način rada i podjela djece isključivo po etničkoj i religijskoj osnovi", ocjenjuje profesor Živanović, dodajući "da se na taj način ne može praviti nikakvo obrazovanje".

"Mogu se samo praviti konstruirani, vještački konflikti među samom djecom, a tome pripomažu, moram sasvim otvoreno reći, i roditelji, koji se takođe, rukovođeni dnevnom politikom ili uticajem političkih partija, u ovom slučajevima izjašnjavaju bez ikakvog osvrta na ono šta će biti sa djecom, i podržavaju takve morbidne stvari u 21. vijeku. S tim bi jednostavno trebalo prestati", smatra Živanović .

Živanović: Prave se vještački konflikti među samom djecom, a tome pripomažu i roditelji

U RS-u negacija bosanskog jezika

U nacionalnu grupu predmeta se ubraja i jezik i književnost. Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a je naložilo školama da bosanski jezik vode kao "jezik bošnjačkog naroda", uz obrazloženje da Ustav RS-a ne poznaje pojam "bosanski jezik".

"Najnoviji slučajevi pokazuju da, naravno uz pritisak roditelja, i uz pogrešno tumačen stav vezan za identitete, da li će jezik koji se zove ovako ili onako, napraviti od djece nešto što bi se moglo nazvati pravim pripadnikom svog naroda, a to nema nikakve veze, lingvistički gledano. Ovdje se govori jednim jezikom. Istim jezikom se govori i u Beogradu, i u Zagrebu, i u Sarajevu, i u Banjaluci, i u Podgorici. Sve ostalo je politika. Nažalost, ovog puta to ide preko leđa djece", ističe Živanović.

• Karahasan: Ne treba nametati nacionalno ime Bošnjaka bosanskom jeziku
• Preostale bitke za podjele vode se oko jezika

Povratnici bošnjačke nacionalnosti u RS-u više puta su protestovali protiv ovakve politike, ističući da se radi o diskriminaciji, a kao znak neslaganja, neki od njih djeci su branili da idu u školu.

Govore li Bošnjaci, Srbi i Hrvati 'zajednički'?

Posljednji slučaj se nedavno desio u Liplju, kod Zvornika, u istočnoj Bosni.

Dvanaest učenika bošnjačke nacionalnosti 2. septembra nisu sjeli u školske klupe, jer im je u matične knjige za prošlu godinu upisan "jezik bošnjačkog naroda" umjesto bosanskog jezika.

Nakon više od mjesec dana, 12. oktobra Savjet roditelja i predstavnici Ministarstva obrazovanja Republike Srpske, su postigli dogovor da će do kraja sedmice, pismeno dobiti odgovor da imaju pravo na bosanski jezik.

Djeca su u školske klupe sjela 13. oktobra.