Tokom pregovora sa kineskim kompanijama i bankarima, ali i po sklapanju ugovora o gradnji prve četvrtine autoputa Bar – Boljare, vlast i ostali zagovornici ovog projekta su kao jedan od važnih benefita navodili angažovanje domaće radne snage i mogućnost dobre zarade. Međutim, samo par mjeseci po otvaranju radova, javili su se prvi slučajevi iznevjerenih očekivanja.
Političari su prije početka radova na izgradnji autoputa Bar – Boljare obećavali radničke dnevnice od 27 eura, odnosno, mogućnost ostvarivanja mjesečne zarade od preko 800 eura, ali samo nekoliko mjeseci od otvaranja radova pojedini radnici su javno iskazali nezadovoljstvo zbog plate koja je značajno niža od najavljivane.
Sudeći po riječima jednog od bivših radnika, Milete Jelića mjesečno primanje radnika se sa 800 istopilo na 250 eura.
„Premijer izađe pred javnost i kaže da je plata od 700 do 900 eura, a nama je bruto plata 350 eura, a na ruke dobijamo 290 eura. Ja sam porodičan čovjek, imam dvoje đece, ali da radim džabe nemam namjeru. Pored toga, problem su i ucjene. Kažu – ako ti se ne sviđa, možeš da ideš kući i da ti ne produže ugovor kao u mom slučaju. Nisu mi produžili ugovor jer sam, navodno, previše bučan na gradilištu.“
Izvođač radova, kineska kompanija CRBC se u međuvremenu oglasila posredstvom svog prevodioca koji je Vijestima rekao da je do promjene iznosa zarade došlo zbog toga što je novim ugovorom definisano da će zaposleni raditi 40 sati sedmično, to jest da nema prekovremenog rada. Pored toga, u CRBC-u tvrde da se upravo radnik Mileta Jelić ponašao neodgovorno i nedolično.
Međutim, nezadovoljni radnici su, osim CRBC-a , oštro kritikovali agenciju preko koje su zapošljeni, za koju tvrde da svoju kasu puni „preko grbače radnika“.
„Iako su nas naveli da mislimo da smo u radnom odnosu shodno zakonu i, iako su nam odbijali od bruto plate za dažbine, poreze i doprinose nijesu uplaćivali“, tvrdi Mileta Jelić koji tvrdi da mu nije uplaćeno ni osiguranje, zbog čega nije mogao da podigne novac za oštetu zbog posjekotine koju je zadobio na gradilištu ljetos.
U agenciji Outsourcing kažu da su oni samo administrativni servis između poslodavca i zapošljenih, te da nemaju nikakve veze se uslovima koji oni dogovaraju. S druge strane, direktor Outsourcinga, Veliša Stamatović kaže da je upravo ponašanje radnika koji sada javno iskazuju nezadovoljstvo, bilo problematično.
„Imali smo dosta pritužbi od strane našeg klijenta da su ti ljudi pokazivali agresivnost. Čak je i naš kolega prije nekoliko dana imao velikih problema jer su pojedini radnici u veoma alkoholisanom stanju, nogama i rukama rušili stolove i stolice. Predstavnicima naše agencije su „prijetili životom i da će da ih uskrate za život“. Što se tiče visine plata, mi kao agencija ne ugovaramo zarade. To je stvar proces koji se odvija između zapošljenih i našeg klijenta. Onoliko koliko se oni dogovore, naš klijent nam pošalje, a mi to samo sprovedemo u djelo. Niti odlučujemo o visini zarada, niti o dužini trajanja ugovora. Mi smo samo strana koja taj njihov dogovor sprovodi u djelo.“
Kolika je razlika između obećanja i najava političara o dobrobitima koje će Kolašincima donijeti gradnja autoputa i sadašnjeg stanja i da li su iznevjerene nade i očekivanja žitelja ovog kraja, pitali smo kolašinsku novinarku Draganu Šćepanović koja kaže: „Ima koristi za Kolašin koji je na rubu bankrota i u kome je velika nezaposlenost, ali je to ipak daleko od onog što smo očekivali“.
„Prije svega, ljudi nijesu razumjeli da će morati da mijenjaju neke svoje navike, a u Kolašinu se baš ne možemo pohvaliti nekim radnim navikama, a nezadovoljstvo je , očigledno, i zbog neispunjenih obećanja o visini zarada koje su u međuvremenu znatno smanjene zbog smanjenja radnih sati. Mora se reći da su radovi na autoputu koristili Kolašinu, gradu sa stopom nezaposlenosti koja je znatno iznad stope na državnom nivou, zbog same činjenice da je preko 200 mojih sugrađana dobilo priliku da se prekvalifikuje i da se radno angažuje bar naredne četiri godine.“