Današnje potpisivanje ugovora o zaključivanju ugovora o kreditu za Autoput sa kineskom Exim bankom, možda konačno predstavlja početak realizacije Autoputa Bar-Beograd, ali značajan dio domaće javnosti iskazuje ozbiljne rezerve u vezi sa ovim aranžmanom.
Nakon višegodišnjih najava i teatralnog, svečanog obilježavanja početka gradnje prvog crnogoskog Autoputa, do danas nije napravljen ni jedan metar te saobraćajnice.
Nakon hrvatskog, pa onda grčko-izraelskog konzorcijuma, vladin partner u ovom poslu sada su kineske kompanije i kineska državna investiciona banka.
Današnjim potpisivanjem ugovora u kineskoj Ambasadi možda konačno zaista počinje konkretizacija projekta, odnosno, izgradnja Autoputa koji treba da od Bara poveže crnogorsko primorje sa sjevernom državnom granicom ka Srbiji, kod mjesta Boljare.
Iz Vlade je, nakon potpisivanja ugovora, rečeno da se za sada ne može javno govoriti o detaljima kao što su uslovi kreditiranja, a ministar saobraćaja, Ivan Brajović je podsjetio na pojedine stavke u četvrtak sklopljenog ugovora:
„Izvođač će projektovati i izgraditi dionicu Autoputa Smokovac-Mateševo za 48 mjeseci. Ugovorena cijena je 809 miliona i 577.000. Izvođač ima obaveze po osnovu pet vrsta garancija: za dobro izvršenje posla, za avans, garantovan depozit, garantovan iznosa naknade za kašnjenje i garancija matične kompanije. Izvođač ima obavezu da angažuje najmanje 30 procenata domaćih proizvodjača u odnosu na vrijednost projekta.“
Ugovor sa Kinezima, međutim, ne tretira cjelokupan Autoput, već samo prvu dionicu Autoputa koja je, doduše, najteža i najskuplja, ali manji dio ukupne dužine saobraćajnice koju će u cjelosti finansirati građani Crne Gore.
Prva dionica će koštati preko 800 miliona eura. Dio od 120 miliona će se obezbijediti iz budžeta, dok će glavnina od 680 milioa eura biti pozajmljena od kineske Exim banke.
Put iz ničega u ništa
Funkcioner opozicione Pozitivne Crne Gore Goran Tuponja je, tokom skupštinske rasprave, ukratko analizirao ovaj aranžman i pritom iskazao ozbiljne rezerve.
„Kad pokušamo da saberemo činjenice – da imamo najavu da će sama gradnja trajati četiri godine, a prethodno smo se uvjerili koliko je tačno što Vlada najavljuje... Zatim, nije riječ o dužini cijelog Autoputa, već dionici Smokovac-Mateševo od oko 41km što, iako se radi o najzahtjevnijoj dionici, predstavlja manje od jedne četvrtine. Onda nam ne treba prevelika pamet da izračunamo da završetak izgradnje Autoputa, koji niko i ne pominje i ne pokušava da ga bar približno prognozira. Po povoljnom scenariju, ne možemo ga očekivati ni prije 2030. godine“, konstatuje Tuponja.
Podsjetimo. Oktobra 2009. Vlada i hrvatski konzorcijum Konstruktor IGH sklopili Ugovor o koncesiji za izgradnju Autoputa Bar–Boljare, koji je, prema tadašnjim procjenama, trebalo da bude gotov za sedam do devet godina, po cijeni od dvije milijarde i 770 miliona eura, od čega bi učešće Crne Gore bilo milijardu i 740 miliona.
Upriličena je i svečanost povodom početka radova, tokom koje su presjecanjem vrpce premijeri Crne Gore, Hrvatske i Srbije: Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković, obilježili početak - kako su tada govorili "posla stoljeća". Od toga, međutim, nije bilo ništa.
Funkcioner Pozitivne, Goran Tuponja je podsjetio na brojne dosadašnje najave početka gradnje Autoputa:
„Početkom februara, premijer Đukanović je najavio početak gradnje Autoputa na proljeće ove godine. U julu prošle godine, premijer Đukanović je najavio početak gradnje za drugu polovinu 2013. godine, a u decembru je prognozirao da će biti krajem februara. A, prije pet godina svečano je presjekao vrpcu za početak gradnje Autoputa u Gornjim Mrkama.“
Značajan dio domaće javnosti smatra da je crnogorski Autoput prevelik zalogaj za Crnu Goru. Tome u prilog govori činjenica da je njegova ukupna vrijednost, ali i tehnička zahtjevnost, koju ilustruju podaci da je projektom predviđeno probijanje više od 40 tunela i izgradnja oko stotinu mostova, te da će 13 posto od 170 kilometara ukupne dužine autoputa činiti mostovi i vijadukti, a skoro četvrtinu tuneli.
Vladin projekat izgradnje Autoputa Bar – Boljare je sporan sa vise aspekata, kaže saobraćajni ekspert Emin Duraković.
„Sa saobraćajno-transportnog aspekta, to je dionica koja ide iz ničega u ništa. Ona nije povezana ni na jednu drugu drumsku dionicu koja bi mogla da donese neki novi priliv godišnjoj frekventnosti saobraćaja, što znači da pri postojećoj frekventnosti, ta dionica može da generiše 5-6 miliona eura godišnje, što nije dovoljno čak ni za održavanje“, naglašava Duraković.
"Projekat je sporan i sa institucionalno-pravnog aspekta jer u Crnoj Gori postoji samo zakon o koncesiji za Autoput Bar - Boljare", kaže Duraković, dodajući da je prvo trebalo usvojiti zakon o autoputu, pa tek onda nešto ugovarati, jer ovo što se sada radi je u suprotnosti sa zakonom.
Čak nije napravljen ni glavni projekat, podsjeća Duraković:
„Samo ovo zaduživanje za prvu trasu će biti preko 20 posto BDP-a i naše javne finansije mogu da dodju u neodrživo stanje. Pitanje je da li ćemo posle biti uopšte u mogućnosti da apliciramo za kreditna sredstva kod međunarodnih finansijskih institucija što samim tim može da dovede u pitanje dugoročno održivu gradnju cijele trase Autoputa.“