Dvadesetog septembra se navršava 22 godine od kada je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, ali nakon više od dvije decenije nema dileme da je ta odrednica koja je unesena i u Ustav ostala samo mrtvo slovo na papiru.
Crna Gora je ekološka država postala skupštinskom Deklaracijom usvojenom '91. godine na Žabljaku, a samo godinu dana kasnije, ta odrednica je unesena i u Ustav.
Međutim, ta grandiozna ideja se pretvorila u marketing, i to više politički nego turistički. Cinično objašnjenje proglašenja Crne Gore za ekološku državu je baratalo tezom da Crna Gora očuvanost životne sredine ne duguje uvođenju i striktnom poštovanju visokih ekoloških standarda, već industrijskoj zaostalosti koju je politička elita tokom devedesetih, u vrijeme rata na području bivše SFRJ i teške ekonomske situacije zbog međunarodnih sankcija, zapakovala u taj sada, nažalost, prilično istrošen naziv - ekološka država.
Šta je, konkretno, urađeno za 22 godine staža Crne Gore kao ekološke države?
Sudeći po odgovoru pomoćnice ministra održivog razvoja i turizma, Ivane Vojinović, ta je knjiga spala na tri slova.
"Mogu reći da Crna Gora na današnji dan na svojoj teritoriji ima dvije moderne sanitarne deponije, deponija Livade u Podgorici i Možura na teritoriji opština Bar i Ulcinj", kaže ona.
Vojinović je navela i glavne crne ekološke tačke: podgorički Kombinat aluminijuma, pljevaljska Termoelektrana, nikšićka Željezara, brodogradilište Bijela..., ali je i otkrila da Vlada danas, 22 godine nakon proglašenja ekološke države Crne Gore, punih osam godina nakon usvajanja master plana i izgrađene samo dvije od planiranih sedam sanitarnih deponija, "duboko promišlja" koliko i gdje ih zapravo treba napraviti.
"Jedna sveobuhvatna analiza i promišljanje u tom dijelu moraju da budu ostvareni", navela je.
Razlog za veliku razliku između proklamovanog i stvarnog leži u isto toliko velikom raskoraku između usvojenih zakona i odbijanja vlasti da ih primjenjuje.
"Iz perspective OEBS-a mislim da možemo reći da je zakonodavni okvir na mjestu, ali da postoji ogroman nesklad između onoga što je propisano, odnosno pravno definisano i onoga u realnosti", kaže Waldemar Figaj, zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori.
Svijest i kazne
"Nismo zadovoljni učinjenim i trenutnom situacijom u Crnoj Gori", rekao je direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Ervin Spahić u petak tokom konferencije "Crna Gora - životna sredina svih nas koju je organizovala NVO Ozon".
Spahić se tokom izlaganja osvrnuo na izostanak akcije države na 300 ekoloških prijava u jednom danu, ali i energičnu reakciju starice u Njemačkoj kada je vidjela kamion iz Crne Gore kome na trotoar kaplje ulje iz mjenjača.
"Kada svijest građana bude takva da kaže Marko Marković ja sam taj i taj i prijavljujem Todora Todorovića da je bacio smeće na to i to mjesto i tada će svima biti olakšan posao. To je suština, da kod nas još ne postoji ta svijest i spremnost da ljudi pod punim imenom i prezimenom izađu i prijave one koji bacaju smeće."
Na novinarsko pitanje - zašto vlast odbija da "svijest" promijeni rigoroznom primjenom zakona, odnosno, kažnjavanjem, odgovorila je Ivana Vojinović iz Ministarstva održivog razvoja:
"Mi u Crnoj Gori imamo svega sedam ekoloških inspektora koji bi trebalo da pokriju cijelu teritoriju Crne Gore".
Aleksandar Perović, NVO Ozon ističe:
"Nijesu samo tih sedam ekoloških inspektora, jer ima komunalnih inspektora i policajaca koji su zaduženi za ovo. Mi u Nikšiću imamo 75 komunalnih policajaca koji osim što se šetaju gradom u odijelu i kravati ne vidim da idu na teren i rade".
Istovremeno sa obilježavanjem 22-godišnjice od proglašenja ekološke države Crne Gore, mještani Beransela, predgrađa Berana, na sjeveru države koji su ogorčeni zbog odluke opštinskih vlasti da gradsko smetlište bude u blizini njihovih domova, godinama pokušavaju da se odbrane tako što ne dozvoljavaju istovar smeća.
"Blokadu smo ponovo uspostavili prekjuče i do sada nije bilo nasrtaja od strane policije i komunalne policije", kaže predstavnik mještana, Gojko Cimbaljević.
"Lokalna uprava ne pronalazi rješenje, ona jednostavno sačeka da se u gradu akumulira smeće, da onda pod izgovorm da će nastati zaraza onda nastave da nelegalno rade ono što rade godinama. Tu nikakve promjene nema, a državni organi ne čine ništa da ih natjeraju da poštuju zakone i te aktivnosti koje su im povjerene od građana da rade rade u skladu sa zakonom ove zemlje. To je što se tiče blokade, ali je to i odgovor na vaše pitanje da li Crna Gora zaslužuje o određenje ekološka. Na žalost, ne", smatra Cimbaljević.
Crna Gora je ekološka država postala skupštinskom Deklaracijom usvojenom '91. godine na Žabljaku, a samo godinu dana kasnije, ta odrednica je unesena i u Ustav.
Međutim, ta grandiozna ideja se pretvorila u marketing, i to više politički nego turistički. Cinično objašnjenje proglašenja Crne Gore za ekološku državu je baratalo tezom da Crna Gora očuvanost životne sredine ne duguje uvođenju i striktnom poštovanju visokih ekoloških standarda, već industrijskoj zaostalosti koju je politička elita tokom devedesetih, u vrijeme rata na području bivše SFRJ i teške ekonomske situacije zbog međunarodnih sankcija, zapakovala u taj sada, nažalost, prilično istrošen naziv - ekološka država.
Šta je, konkretno, urađeno za 22 godine staža Crne Gore kao ekološke države?
Sudeći po odgovoru pomoćnice ministra održivog razvoja i turizma, Ivane Vojinović, ta je knjiga spala na tri slova.
"Mogu reći da Crna Gora na današnji dan na svojoj teritoriji ima dvije moderne sanitarne deponije, deponija Livade u Podgorici i Možura na teritoriji opština Bar i Ulcinj", kaže ona.
Vojinović je navela i glavne crne ekološke tačke: podgorički Kombinat aluminijuma, pljevaljska Termoelektrana, nikšićka Željezara, brodogradilište Bijela..., ali je i otkrila da Vlada danas, 22 godine nakon proglašenja ekološke države Crne Gore, punih osam godina nakon usvajanja master plana i izgrađene samo dvije od planiranih sedam sanitarnih deponija, "duboko promišlja" koliko i gdje ih zapravo treba napraviti.
"Jedna sveobuhvatna analiza i promišljanje u tom dijelu moraju da budu ostvareni", navela je.
Razlog za veliku razliku između proklamovanog i stvarnog leži u isto toliko velikom raskoraku između usvojenih zakona i odbijanja vlasti da ih primjenjuje.
"Iz perspective OEBS-a mislim da možemo reći da je zakonodavni okvir na mjestu, ali da postoji ogroman nesklad između onoga što je propisano, odnosno pravno definisano i onoga u realnosti", kaže Waldemar Figaj, zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori.
Svijest i kazne
"Nismo zadovoljni učinjenim i trenutnom situacijom u Crnoj Gori", rekao je direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Ervin Spahić u petak tokom konferencije "Crna Gora - životna sredina svih nas koju je organizovala NVO Ozon".
Spahić se tokom izlaganja osvrnuo na izostanak akcije države na 300 ekoloških prijava u jednom danu, ali i energičnu reakciju starice u Njemačkoj kada je vidjela kamion iz Crne Gore kome na trotoar kaplje ulje iz mjenjača.
Sa protesta građana Beransela u julu 2012.
"Ipak je učinjen ogroman napor, a rezultati su vidljivi", kaže Spahić koji smatra da su ustvari građani odgovorni što nema napretka."Kada svijest građana bude takva da kaže Marko Marković ja sam taj i taj i prijavljujem Todora Todorovića da je bacio smeće na to i to mjesto i tada će svima biti olakšan posao. To je suština, da kod nas još ne postoji ta svijest i spremnost da ljudi pod punim imenom i prezimenom izađu i prijave one koji bacaju smeće."
Na novinarsko pitanje - zašto vlast odbija da "svijest" promijeni rigoroznom primjenom zakona, odnosno, kažnjavanjem, odgovorila je Ivana Vojinović iz Ministarstva održivog razvoja:
"Mi u Crnoj Gori imamo svega sedam ekoloških inspektora koji bi trebalo da pokriju cijelu teritoriju Crne Gore".
Aleksandar Perović, NVO Ozon ističe:
"Nijesu samo tih sedam ekoloških inspektora, jer ima komunalnih inspektora i policajaca koji su zaduženi za ovo. Mi u Nikšiću imamo 75 komunalnih policajaca koji osim što se šetaju gradom u odijelu i kravati ne vidim da idu na teren i rade".
Istovremeno sa obilježavanjem 22-godišnjice od proglašenja ekološke države Crne Gore, mještani Beransela, predgrađa Berana, na sjeveru države koji su ogorčeni zbog odluke opštinskih vlasti da gradsko smetlište bude u blizini njihovih domova, godinama pokušavaju da se odbrane tako što ne dozvoljavaju istovar smeća.
"Blokadu smo ponovo uspostavili prekjuče i do sada nije bilo nasrtaja od strane policije i komunalne policije", kaže predstavnik mještana, Gojko Cimbaljević.
"Lokalna uprava ne pronalazi rješenje, ona jednostavno sačeka da se u gradu akumulira smeće, da onda pod izgovorm da će nastati zaraza onda nastave da nelegalno rade ono što rade godinama. Tu nikakve promjene nema, a državni organi ne čine ništa da ih natjeraju da poštuju zakone i te aktivnosti koje su im povjerene od građana da rade rade u skladu sa zakonom ove zemlje. To je što se tiče blokade, ali je to i odgovor na vaše pitanje da li Crna Gora zaslužuje o određenje ekološka. Na žalost, ne", smatra Cimbaljević.