Mještani Bijele tvrde da Brodogradilište „Bijela” u jeku turističke sezone ispušta otrovne materije u more i na taj način zagađuje okolinu i dovodi u opasnost zdravlje ljudi. Takođe, prema tvrdnjama mještana osim što zagađuju okolinu, mašine proizvode nesnosnu buku i prave problem mještanima i turistima. U Brodogradilištu međutim demantuju da otrovi završavaju u moru.
Ponovo je Bijela u centru pažnje ekološke javnosti u Crnoj Gori i ponovo zbog kako tvrde stanovnici tog primorskog mjesta takozvanog pjeskarenja, odnosno čišćenja brodova gritom što je godinama Bijelu svrstavalo na listu crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori.
Poslanik NOVE Slaven Radunović već duže vrijeme odmara u Bijeloj i u izjavi za RSE potvrđuje tvrdnje mještana i ovako govori o onome što se događa u krugu Brodogradilišta:
„Stvara se veliki oblak tog grita, te prašine koja se dobija struganjem otrovnih boja i lakova sa brodova. Naravno da iz brodogradilišta ne uspijevaju da pokupe ni 20 posto tog grita nego sve to ide u more. Ujutro u blizini brodogradilišta po nekoliko stotina metara pored su vidljive velike bijele fleke koje tokom dana ili potonu ili ih razbiju talasi.“
No, nije samo ispuštanje otrova u more problem, nastavlja Radunović:
,,Mogu da posvjedočim da se svako veče stvara strašna buka u brodogradilištu koja daleko prevazilazi zakonom dozvoljeni maksimum.“
Problem pjeskarenja i deponovanja po okolinu potencijalno opasnog grita koji služi kao materijal sa skidanje stare farbe i čišćenje velikih brodova nije od juče, podsjeća za RSE Ljiljana Radunović iz Eko Centra Delfin:
„Ovo sada posljednje liči na ono od prošle godine i ono od prije dvije godine i uglavnom se priča o neregularnom pjeskarenju u Jadranskom brodogradilištu u Bijeloj i o tim posljedicama na životnu sredinu, a samim tim i na zdravlje građana koji žive u tom podneblju. U Brodogradilištu Bijela tvrde da sve rade po propisima i ekološkim standardima ali izgleda da situacija i nije baš takva. Veliko je pitanje ta se događa sa gritom koji se tamo prikupi. Nemam informaciju da je ekološka inspekcija izlazila na teren i da je javnost obavještavala o tome.“
No, iako se mještani žale na zagađenje i buku do sada niko od njih nije podnio prijavu ekološkoj inspekciji, kaže za RSE republička ekološka inspektorka Vesna Zarubica:
„Nemamo nikakvu prijavu za Brodogradilište Bijela. Mi vršimo kontrole brodogradilišta po našem redovnom planu, osim ako bi nešto bilo iznimno. Za buku nijesmo imali prijave. Znate da se tu radi remont brodova. Mi možemo izvršiti mjerenje buke i doniejti rješenja ali tu prijavu niejsmo dobili.“
Mještani Bijele kažu da su najveći problem čestice grita koje iz oblaka prljavštine idu direktno u tivatsko-bijeljanski zaliv i ne mogu se sakupiti. Grit koji se pokupi samo se gomila, vreće propadaju, a vjetar ga raznosi po Boki.
Nadležno ministarstvo uporno izbjegava da primijeni zakon, a analize fleka u moru se ne rade ili se njihovi rezultati ne objavljuju.
No u Ekološkoj inspekciji uvjeravaju građane da grit kojim se sada čiste brodovi u Brodogradilištvu nije isti koji je korišten proteklih godina . Ponovo Vesna Zarubica
„To više nije taj grit koji se koristio u prethodnom periodu. Znači, grit je bio toksičan zato što se miješao sa različitim otpadom. Sada se vrši selekcija otpada a firma iz Bara preuzima sav otpad a u samom brodogradilištu se vrši selekcija otpada, predavanje opasnog otpada firmama koje imaju dozvolu od Agencije za zaštitu životne sredine za izvoz tog otpada.“
Predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradilišta Stanko Zloković tvrdi da grit nije otrovan.
„Mi radimo kao što rade sva brodogradilišta u svijetu. Tačno je da se radi 24 sata jer su rokovi kratki. Preduzimamo sve mjere zaštite mora, kao i samog pojasa oko brodogradilišta. I ja živim u Bijeloj i tvrdim da to nije otrovno“, pojasnio je Zloković.
Ponovo je Bijela u centru pažnje ekološke javnosti u Crnoj Gori i ponovo zbog kako tvrde stanovnici tog primorskog mjesta takozvanog pjeskarenja, odnosno čišćenja brodova gritom što je godinama Bijelu svrstavalo na listu crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori.
Poslanik NOVE Slaven Radunović već duže vrijeme odmara u Bijeloj i u izjavi za RSE potvrđuje tvrdnje mještana i ovako govori o onome što se događa u krugu Brodogradilišta:
„Stvara se veliki oblak tog grita, te prašine koja se dobija struganjem otrovnih boja i lakova sa brodova. Naravno da iz brodogradilišta ne uspijevaju da pokupe ni 20 posto tog grita nego sve to ide u more. Ujutro u blizini brodogradilišta po nekoliko stotina metara pored su vidljive velike bijele fleke koje tokom dana ili potonu ili ih razbiju talasi.“
No, nije samo ispuštanje otrova u more problem, nastavlja Radunović:
,,Mogu da posvjedočim da se svako veče stvara strašna buka u brodogradilištu koja daleko prevazilazi zakonom dozvoljeni maksimum.“
Problem pjeskarenja i deponovanja po okolinu potencijalno opasnog grita koji služi kao materijal sa skidanje stare farbe i čišćenje velikih brodova nije od juče, podsjeća za RSE Ljiljana Radunović iz Eko Centra Delfin:
„Ovo sada posljednje liči na ono od prošle godine i ono od prije dvije godine i uglavnom se priča o neregularnom pjeskarenju u Jadranskom brodogradilištu u Bijeloj i o tim posljedicama na životnu sredinu, a samim tim i na zdravlje građana koji žive u tom podneblju. U Brodogradilištu Bijela tvrde da sve rade po propisima i ekološkim standardima ali izgleda da situacija i nije baš takva. Veliko je pitanje ta se događa sa gritom koji se tamo prikupi. Nemam informaciju da je ekološka inspekcija izlazila na teren i da je javnost obavještavala o tome.“
No, iako se mještani žale na zagađenje i buku do sada niko od njih nije podnio prijavu ekološkoj inspekciji, kaže za RSE republička ekološka inspektorka Vesna Zarubica:
„Nemamo nikakvu prijavu za Brodogradilište Bijela. Mi vršimo kontrole brodogradilišta po našem redovnom planu, osim ako bi nešto bilo iznimno. Za buku nijesmo imali prijave. Znate da se tu radi remont brodova. Mi možemo izvršiti mjerenje buke i doniejti rješenja ali tu prijavu niejsmo dobili.“
Mještani Bijele kažu da su najveći problem čestice grita koje iz oblaka prljavštine idu direktno u tivatsko-bijeljanski zaliv i ne mogu se sakupiti. Grit koji se pokupi samo se gomila, vreće propadaju, a vjetar ga raznosi po Boki.
Nadležno ministarstvo uporno izbjegava da primijeni zakon, a analize fleka u moru se ne rade ili se njihovi rezultati ne objavljuju.
No u Ekološkoj inspekciji uvjeravaju građane da grit kojim se sada čiste brodovi u Brodogradilištvu nije isti koji je korišten proteklih godina . Ponovo Vesna Zarubica
„To više nije taj grit koji se koristio u prethodnom periodu. Znači, grit je bio toksičan zato što se miješao sa različitim otpadom. Sada se vrši selekcija otpada a firma iz Bara preuzima sav otpad a u samom brodogradilištu se vrši selekcija otpada, predavanje opasnog otpada firmama koje imaju dozvolu od Agencije za zaštitu životne sredine za izvoz tog otpada.“
Predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradilišta Stanko Zloković tvrdi da grit nije otrovan.
„Mi radimo kao što rade sva brodogradilišta u svijetu. Tačno je da se radi 24 sata jer su rokovi kratki. Preduzimamo sve mjere zaštite mora, kao i samog pojasa oko brodogradilišta. I ja živim u Bijeloj i tvrdim da to nije otrovno“, pojasnio je Zloković.
