Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Eskalacija hladnoratovske retorike i sankcija i protivsankcija između Vašingtona i Moskve, Istoka i Zapada – sve do poruke američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) Rusiji kako će u odgovoru na sirijsku upotrebu hemijskog oružja protiv vlastitog civilnog stanovništva poslati „fine, nove i pametne“ američke rakete na tu zemlju – nikako ne može ostati tek izolovani regionalni sukob svjetskih sila, Amerike i Rusije, uz učešće zabrinutih susjeda: Turske, Irana, zalivskih zemalja.
Kao i u vremenima hladnog rata, napetosti i sukobljavanja između globalnih sila neminovno testiraju i politiku i lojalnosti zemalja samo prividno na periferiji tih konfrontacija ne ostavljajući prostor za dugoročnije propovijedanje politike koja će biti „i proruska i proevropska“. Takvu poziciju u svjetskim odnosima mogao je održavati samo Tito. On je bio uvaženi partner pobjedničke antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu; odbio je diktat Moskve 1948. i stekao autoritet i uvažavanje – pa i ekonomsku podršku Zapada - za jednaku kritičnost i prema sovjetskom ekspanzionizmu (Mađarska, Čehoslovačka, Afganistan) i prema američkom intervencionizmu (Vijetnam, Latinska Amerika, Bliski Istok).
Ta vremena su prošla.
Postjugoslovenske države su se mahom opredijelile za auroatlantsku budućnost: Slovenija i Hrvatska postale su članice i Evropske unije i NATO-a, Crna Gora se takođe pridružila zapadnom vojnom savezu, Makedonija i Kosovo imaju svoje euroatlantske aspiracije, ubjedljiva većina građana Bosne i Hercegovine takođe, ali ona je talac – ruski poduprtog – opstrukcionizma Srbije: Evropa – može, NATO – ne može.
S eskalacijom napetosti između zapadnih prijestonica i Moskve vojnim i političkim analitičarima na Zapadu ne može promaći to da Rusija i na međunarodnoj političkoj sceni pokazuje namjere da utiče na opredjeljenja balkanskih zemalja insistirajući kako „euroatlantske perspektive nisu jedina alternativa“ njihove budućnosti.
"Dominacija Rusije na tržištu prirodnog gasa na Balkanu ostavlja region pogodnim za eksploataciju"
Tako se u izvještaju iz Stejt departmenta Spoljnopolitičkom komitetu Predstavničkog doma američkog Kongresa kaže: „...Rusija sve više radi na tome da potkopa napredak na Balkanu. Od otvorenog pokušaja podrivanja vlade u Podgorici do suptilnije podrške za secesionističku retoriku u Bosni i Hercegovini i protivljenja integraciji Kosova u porodicu naroda, Rusija nastoji da spriječi napredovanje prema članstvu u NATO-u i EU gdje god to može. Moskva koristi propagandu i lažne vijesti da posije nepovjerenje i zbunjenost i potkopa pozicije prozapadnih političkih vođa. Dominacija Rusije na tržištu prirodnog gasa na Balkanu ostavlja region pogodnim za eksploataciju ...“
Obnovljeni interes na Zapadu za manifestacije i moguće posljedice „ruskog štetnog uticaja“ u međunarodnim odnosima od kriznih područja tekućeg sukobljavanja, poput Ukrajine i sada Sirije a dugoročnije i baltičkih zemalja, nužno se širi i na doskora zanemarena područja u kojima posljednjih godina oživljava rusko miješanje uključujući i Zapadni Balkan.
Tako bivši komandant NATO-a i učesnik u dejtonskim mirovnim pregovorima, general Vesli Klark (Wesley Clark) u Vašington postu objavljuje tekst pod naslovom „Problemi kipe na Balkanu: Dok Sjedinjene Države i Evropa spavaju, druge sile to zapažaju“)
On, pored ostalog, zapaža kako „Kremlj uporno pojačava svoj uticaj. Rusi rade na tome da potiču antievropska i anti-NATO osjećanja. Oni podržavaju ekstremističke grupe (jedna od njih je pod istragom u Bosni pod sumnjom za paravojne aktivnosti) i dijele ciljanu vojnu pomoć. Kremlj je takođe raspirivao vatre etničkih podjela putem kampanje dezinformacija koja suprotstavlja pravoslavno hrišćansko stanovništvo protiv muslimana, potičući napetosti koje su potpalile i jugoslovenske ratove devedesetih“.
Kao bivši komandant NATO-a Klark, naravno, naglašava važnost utvrđivanja jasne „mape puta“ za priključenje zapadnobalkanskih zemalja i Evropskoj unii i NATO-u i kaže kako bi ideju ulaska u NATO bilo lakše prodati Srbima u regionu ako se ona bude nudila kao garant buduće regionalne stabilnosti.
Iako vojnik, Klark naglašava kako Sjedinjene Države i Evropa „moraju ostati posvećene Zapadnom Balkanu – s posebnim naglaskom na jačanje demokratskih institucija tako da vlade mogu da se bave potrebama svojih građana“.
General, u tom insistiranju na jačanju demokratskih institucija, ukazuje i na srž aktuelnog američkog angažovanja na Balkanu: podršku anti-korupcijskim programima i jačanju vladavine prava uz insistiranje na odgovornosti političkih vođa.
Mi ćemo sve više držati vođe odgovornim za akcije koje povređuju američke interese: Hoyt Brian Yee
Na posljednjem saslušanju u Kongresu u ulozi predstavnika američke diplomatije na Balkanu bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee) je rekao: „Mi ćemo sve više držati vođe odgovornim za akcije koje povređuju američke interese. Naša intervencija sankcijama protiv predsjednika Republike Srpske Dodika šalje jasnu i efektnu poruku da nećemo mirno gledati dok političari ugrožavaju stabilnost zemlje i regiona etno-nacionalističkim i secesionističkim aktivnostima koje podrivaju Dejtonski mirovni sporazum“.
Očekivanja među proruskim političarima i partijama na Balkanu kako će smjena administracije u Vašingtonu voditi i odbacivanju politike bivših administracija mogla bi završiti u rubrici „što je babi milo ...“: sa zaoštravanjem konfrontacija, i posebno s najavom polijetanja „finih, novih, pametnih“ raketa sve je manje tolerancije za politiku „sjedenja na dvije stolice“ i to – na obje strane.