Centar za ljudska prava UC Berkeley i Insecurity Insight dokumentirali su više od 1.100 napada i prijetnji nasiljem protiv zdravstvenih radnika, medicinskih ustanova i vozila, ali i drugih pacijenata.
Čini se da je oko 400 tih napada posebno povezano s COVID-19. Oko 800 incidenata u 2020. bilo je povezano ratovima i nasilnim sukobima, od bombardiranja bolnica u Jemenu do otmice ljekara u Nigeriji.
Dezinformacije o pandemiji
Ovaj izvještaj sakupio je incidente između januara i decembra 2020.
Istraživači iz Insecurity Insight i Centra za ljudska prava UC Berkeley pratili su i, kad je to bilo moguće, provjeravali događaje o kojima su izvještavali internetski izvori. Ti su izvori uključivali lokalne novinske agencije, nevladina udruženja, skupine civilnog društva i sadržaje koje su generirali korisnici društvenih medija kao što su Facebook, YouTube i Twitter.
Istraživači su također analizirali dostupne informacije kako bi, kad je to moguće, prepoznali počinitelja napada s kategorijama poput civilnih, policijskih, vojnih ili nedržavnih aktera, milicija, bandi i terorističkih skupina. Od prijavljenih napada povezanih sa zdravstvenim mjerama tokom pandemije COVID-19, oko 83 posto izvršili su civili poput članova lokalne zajednice, pacijenata s COVID-19 i članova porodica oboljelih.
Također sigurnosne snage su ih kažnjavale jer su digli glas o potrebama svojih pacijenata. Iako su napadi na zdravstvene radnike izraženiji u konfliktnim sredinama, pandemija COVID-19 uvelike je povećala rizike s kojima se suočavaju zdravstveni radnici, kako od virusa tako i od javnog nasilja, dok u zajednicama rastu strah, bijes i frustracija. Štoviše, zdravstveni radnici trpjeli su i psihološki što je rezultat tih stalnih prijetnji, dok su se morali nositi s traumama zbog gledanja pacijenata kako umiru.
“Zdravstveni radnici s pravom su hvaljeni kao heroji tokom pandemije COVID-19, ali diljem svijeta podnijeli su uznemirujuće razine prijetnji i nasilja od strane pojedinaca, ali i vlada, milicija i policije”, rekla je Christina Wille, direktorica Insecurity Insight.
“Medicinskim sestrama, ljekarima i ostalim zdravstvenim radnicima prijetilo se, tukli su ih napadali kamenjem ili ih se otpuštalo s posla zbog izražavanja zabrinutosti zbog vlastite sigurnosti. U zonama sukoba na njih se pucalo i otimali su ih. Žarišna mjesta za nasilje nad medicinskim radnicima koje je izazvao COVID-19 su Indija i Meksiko, ali karta pokazuje da je nasilje i zastrašivanje protiv zdravstvenih radnika uistinu globalna kriza tokom 2020. koja je zahvatila 79 zemalja. Vlade, međunarodne organizacije, pružatelji zdravstvenih usluga i zajednice moraju pojačati zaštitu zdravstvenih radnika koji nas štite tokom pandemije COVID-19”, dodala je.
Leonard Rubenstein, osnivač i predsjedatelj Koalicije za zaštitu zdravlja u sukobu (Safeguarding Health in Conflict Coalition - SHCC) i profesor na Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health i Centru za javno zdravlje i ljudska prava je naglasio da, kako ulazimo u drugu godinu pandemije COVID-19, moramo učiti iz neuspjeha prve godine i odmah djelovati na zaštitu zdravstvenih radnika.
“Vlade bi trebale učiniti sve kako bi se suprotstavile dezinformacijama o pandemiji, bolje angažirale zajednice u odgovoru, ukinule represiju nad zdravstvenim radnicima koji upozoravaju na probleme i primijenile mjere za zaštitu zdravstvenih radnika, istovremeno osiguravajući da počinitelji odgovaraju za svoje nedjela”, naglasio je Rubenstein.
Dostupni podaci sugeriraju da se najveći broj prijavljenih incidenata u 2020. godini dogodio u Indiji (128) i Meksiku (49 incidenata). U obje su zemlje napadi bili široko rasprostranjeni, događali su se u više država u većem dijelu zemlje i tokom godine. Dvije trećine događaja u obje države dogodile su se kada su zdravstveni radnici bili meta tokom putovanja na posao iz ili u zdravstvene ustanove.
“Zahvaljujući policajcima smo uspjeli pobjeći. Da nisu bili, bog zna što bi se dogodilo”, kaže Zakiya Sayed, doktorica koja je sa svojim kolegama bila zasuta kamenjem i gonjena u jednom naselju u Indiji dok je testirala stanovnike na COVID-19. Unatoč tome, dr. Sayed vratila se na isto mjesto sljedeći dan, navodeći da je dovršavanje “nezavršenih poslova i dužnosti” važnije od straha pred agresijom.
U Indiji su i policajci često počinitelji napada. U jednom incidentu, dvojicu mlađih ljekara na putu kući nakon njihove smjene u bolnici policajci su pretukli palicama, optužujući ih za širenje COVID-19. U Meksiku su često počinitelji, pojedinačno ili u skupinama. Tokom jednog incidenta, na primjer, pojedinac je optužio medicinsku sestru da je širila COVID-19 i polio je vrelom kafom.
Napadi povezani s pandemijom također su se dogodili usred nasilnih sukoba i ratova širom svijeta u 2020. Na primjer, u Mjanmaru je pucano na vozilo Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koje je prevozilo uzorke za testiranje COVID-19, ranjen je zdravstveni radnik i ubijen vozača. U Kamerunu je pobunjenička milicija uništila zalihu sredstava za dezinfekciju ruku. U Libiji je oboren avion koji je prevozio opremu povezanu s prevencijom i liječenjem COVID-19. A u Jemenu su naoružani muškarci u vojnim vozilima upali u zdravstvenu ustanovu i zaplijenili sredstva za dezinfekciju COVID-19.
“Kad bombardirate zdravstvenu kliniku, uništite objekt u kojem se liječi cijela jedna zajednica. Kad ubijete ljekara, ozlijedite i pacijente”, rekla je Susannah Sirkin, direktorica u Ljekarima za ljudska prava (Physicians for Human Rights)
“U godini kada su zdravstveni sistemi već bili pod opsadom korona virusa, duboka je nepravda što su bili ugroženi životi zdravstvenih radnika na prvim linijama koji su spasili nebrojene živote”, dodala je.
Motivi nasilnih napada variraju. Od marta do juna 2020., prije nego što se virus raširio po Indiji, najčešći motivi je bio strah od zdravstvenih radnika koje se smatralo širiteljima zaraze.
Kako se broj smrtnih slučajeva povećavao, tako su češće napadači bile osobe nezadovoljne brigom za članove njihovih porodica - bijesni što je skrb bila premala, preskupa ili zato što je članovima njihovih obitelji uopće dijagnosticiran COVID-19.
Što se tiče zemalja u kojima bjesne ratovi i sukobi, naftom bogata Libija pod opsadom je od 2011. Sukob je višeznačan, s konkurentskim domaćim paravojskama i vojnim snagama, koje su potpomognute stranim državnim akterima, a koje se sukobljavaju oko teritorija i resursa.
UN je izvijestio o povećanju broja ubijenih i ranjenih civila za 172 posto i o najmanje 21 napadu na zdravstvene radnike i ustanove od 1. aprila do 30. juna, dok je krhki zdravstveni sistemu zemlji pokušao odgovoriti na povećane brojeve COVID-19 pacijenata koji su se u junu povećali sedam puta.
U istom se izvještaju detaljno opisuje istovremeni porast stranih uplitanja, što je negativno utjecalo na sposobnost Libije da testira, prati, izolira i liječi ljude. Libijski zdravstveni sistem borio se na dvije linije fronta, s medicinskom infrastrukturom koja je u ruševinama i neplaćenim zdravstvenim radnicima.
Pravna zaštita
Što se tiče preporuka, među njima je da istraživači i novinari moraju i dalje pratiti, provjeravati i saopćavati tačne informacije o napadima kako bi motivirali snažnije zaštitne odgovore vlada i drugih aktera.
Lokalne zdravstvene radnike treba poticati da prijave napade kad je to relativno sigurno i treba ih osnažiti protokolima izvještavanja. Vlade bi trebale podržati zaštitu javnog zdravlja poboljšanim financiranjem i sigurnošću te kreirati kampanje kako bi se zaustavila cirkulacija dezinformacija povezanih s COVID-19.
Podaci zasnovani na činjenicama pomogli bi ugušiti dezinformacije o bolesti, a idealno bi bilo povećati povjerenje i smanjiti strah. Zdravstveni radnici trebali bi biti obučeni kako komunicirati o bolničkim politikama i kako deeskalirati sukobe. Mora se ojačati pravna zaštita zdravstvenih radnika i zdravstvenih ustanova, preporučuje se u izvještaju koji su sačinili Centar za ljudska prava UC Berkeley i Insecurity Insight.
Facebook Forum