Veliki broj američkih država tradicionalno je okrenut Republikanskoj stranci (“crvene države”), odnosno Demokratskoj stranci (“plave države”) i u njima gotovo da i nema predizborne kampanje.
Podaci o izborima pokazuju da je između 2000. i 2016. godine 38 država glasalo za istu političku stranku na pet predsjedničkih izbora. Preostalih 12 mijenjalo je lojalnost pa su se američki predsjednički izbori proteklih godina svodili na izbore u tih nekoliko država.
I Donald Trump, sadašnji predsjednik republikanac i Joe Biden protivkandidat demokrata su se u ovogodišnjoj kampanji fokusirali na “nelojalne” (swing) države, u kojima izbore nekad dobije kandidat demokrata, a nekad kandidat republikanaca, često uz razliku od desetak hiljada glasova.
Kontoverzne predsjedničke izbore 2000. godine odlučilo je 500-ak glasova sa Floride.
Na izborima 2020. Trump je dobio glasove Floride što mu je donijelo 29 elektorskih glasova. Na Floridi je prema procjenama koje prenosi The New York Times glasalo 96 posto birača od kojih je 51,2 posto biralo Trumpa a 47,8 posto Bidena.
Države koje određuju pobjednika
Kada su 1789. godine “očevi utemeljitelji” napisali Ustav SAD-a, on je stvorio izborni ili elektorski koledž za izbor predsjednika. Kandidat mora osvojiti 270 od 538 glasova izbornika, odnosno elektora da bi bio proglašen pobjednikom.
Svaka od država dobila je određeni broj izbornika, jednak njihovoj zastupljenosti u Senatu i Predstavničkom domu. Ukupan broj glasova, odnosno pobjednička većina u svakoj od država ide tim izbornicima.
Budući da 48 od 50 država slijedi sistem “pobjednik uzima sve”, relativno je lako predvidjeti ishod u 38 država koje su do sad dosljedno glasale za kandidata Demokratske, odnosno Republikanske stranke. Slijedom toga, neodlučne, “swing” države odlučuju pobjednika i zbog toga njihovi građani i gledaju najviše predizborne kampanje.
Bivši potpredsjednik Biden se u svojoj kampanji fokusirao na države u kojima je Trump tijesno pobijedio 2016. godine kao i na države, uključujući Georgiju (16 elektora) i Arizonu (11 elektora), koje su se s malom razlikom u broju glasova češće priklanjale republikancima.
Trump je u kampanji branio države osvojene 2016. godine. Sve njegove nade u ponovni izbor, kako ocjenjuje novinska agencija Associated Press, ovise o pobjedama u neodlučnim, “swing” državama Floridi (29 elektora) te Pennsylvaniji (20 elektora).
Dok je Biden bio u kampanji u Ohiu (18 elektora), Trump je održao pet skupova u Sjevernoj Karolini (15 elektora), Michiganu (16 elektora) i Wisconsinu (10 elektora). Oba kandidata završni miting su održali u već spomenutoj Pennsylvaniji (20 elektora).
Kako navode politolozi David Schultz i Rafael Jacob u svojoj knjizi “Predsjedničke swing države” (Presidential swing states) povijest Amerike bilježi nekoliko primjera takvih država koje određuju pobjedu predsjedničkog kandidata.
Godine 1948. demokrat Harry S. Truman pobijedio je republikanca Thomasa Deweya s razlikom manjom od jedan posto glasova u tadašnjim “swing” državama Ohio, California, Indiana, Illinois i New York.
Predsjednička utrka između republikanca Georgea W. Busha i demokrata Alberta Arnolda Gorea iz 2000. svela se na osvajanje 25 glasova izbornika na Floridi. Godine 2016. Donald Trump uspio je ući u Bijelu kući jer je izašao kao pobjednik u šest od deset swing država.
I swing države su se u posljednjih stotinjak godina mijenjale, najprije zbog kretanja stanovništva. Iowa (6 elektora) i Ohio (18 elektora) nekad su bile neodlučne države, da bi u njima Trump 2016. godine osvojio nadmoćan broj glasova. Maine (4 elektora) i Michigan (16 elektora) ušle su u skupinu “nelojalnih” država od izbora 2016.
Florida kao najveća “swing” država
Od četiri države s najvećim brojem izborničkih/elektorskih glasova, New York (29) i Kalifornija (55 elektora) lagana su pobjeda za demokrate, dok Teksas (38) tradicionalno podupire Republikansku stranku.
S obzirom na svoju veličinu i raznolikost, Florida koja nosi 29 elektorskih glasova se ističe kao najsloženija država. Najveća među “swing” državama, Florida je ujedno i politički najviše podijeljena.
Bivša španjolska kolonija pridružila se američkoj uniji 1845. Od 1850-ih Demokratska stranka vladala je tom državom 140 godina, a Republikanska stranka 15 godina. Od 1996. država je postala “ljubičasta”, jer su se neprestano kao pobjednici na izborima mijenjale dvije stranke.
Te 1996. većina je glasovala za demokrata Billa Clintona koji je osvojio oko 300.000 glasova više od republikanca Boba Dolea, a 2000. i 2004. za republikanca Georgea Busha koji je 2000. zvanično osvojio 537 glasova više od demokrata Alberta Arnolda Gorea, a na izborima 2004. gotovo 381.000 ili 5,01 posto glasova više.
Na predsjedničkim izborima 2008. oko 236.000 glasova više otišlo je u korist demokrata Baracka Obame koji je tako osvojio 2,8 posto glasova više od republikanskog protukandidata Johna McCaina.
Obama je na sljedećim izborima 2012. godine osvojio 74.309 glasova ili 0,88 posto glasova više od kandidata republikanaca Mitta Romneya. Godine 2016. republikanac Donald Trump osvojio je tu državu s oko 113.000 ili 1,3 posto glasova više od kandidatkinje iz reda demokrata Hillary Clinton.
Neke od zanimljivosti su da je Florida neprestano glasala za kandidate koji su na koncu pobijedili na predsjedničkim izborima od 1964. godine, odnosno od 1924. godine samo su dva predsjednika izabrana, a da nisu dobila većinu glasova na Floridi. Niti jedan republikanac nije pobijedio na predsjedničkim izborima bez pobjede u ovoj državi u proteklih 100 godina.
Također, niti jedan kandidat niti jedne stranke nije osvojio tu državu s više od šest posto glasova nakon 1992. godine kad je George Bush Stariji pobijedio Billa Clintona.
Posljednji uspeh demokrata na Floridi još 1948.
Posljednji je put demokrat osvojio Floridu s više od šest posto glasova 1948. godine kad je Harry S. Truman pobijedio republikanca Thomasa Deweya. U tadašnjim “swing” državama Ohio, California, Indiana, Illinois i New York Truman je dobio manje od jedan posto glasova više. Od 1996. većina građana Floride glasala je za trojicu republikanskih i trojicu kandidata demokrata.
Što se tiče izborne raznolikosti, država Florida može se podijeliti u tri dijela. Južna Florida se uglavnom svrstava prema demokratima, a Sjeverna Florida naklonjenija je republikancima, dok je središnja Florida swing regija. Od registriranih birača, prema podacima iz 2018. godine, 37 posto se izjasnilo kao demokrati, 35 posto kao republikanci, a 28 posto se nije izjasnilo ili se izjasnilo za neku drugu opciju.
Prema podacima objavljenim u tamošnjem Tampa Bay Timesu, 78,1 posto floridskog stanovništva su bijelci u usporedbi s 77,7 posto na nivou SAD-a. Hispansko stanovništvo Floride čini 23,6 posto u odnosu na 17,1 posto u SAD-u. Crnačko stanovništvo države čini 16,7 posto u usporedbi s 13,2 posto za Sjedinjene Države.
Poznato je da su dvije trećine stanovništva rođene negdje drugdje. Specifičnost Floride, sa swing državom Arizonom, je i što se glasovi s ranog glasovanja, mogućem prije “prvog utorka poslije prvog ponedjeljka u novembru” kad se održavaju američki predsjednički izbori, prebrojavaju prije izbornog dana.
Ako kandidat Republikanske stranke izgubi ovu državu, predviđa se da će na izborima 2020. predsjedništvo kandidatu Demokratske stranke biti gotovo garantirano.
Međutim, ako republikanac pobijedi na ovogodišnjim izborima na Floridi, to mu ipak nije stopostotna garancija da će sigurno preuzeti i kormilo nacije jer su posljednjih izbornih ciklusa važne i spomenute Pennsylvania, Michigan, Wisconsin, Ohio, Arizona, Sjeverna Karolina i Georgia.
Facebook Forum