Predstavnici srpske zajednice u Istočnoj Slavoniji pokrenuli su inicijativu da se u 7 mjesta Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije postave ploče s dvojezičnim natpisima. Za razliku od nedavnog zahtjeva srpskih vijećnika u Gradskom vijeću Vukovara, da im se skupštinski materijali dostavljaju na ćirilici, najnovija inicijativa Zajedničkog vijeća općina (ZVO) ima zakonsko utemeljenje, budući da Srbi u tim mjestima čine više od 33 posto stanovništva, u nekima i 90 posto, no pitanje je postoji li i politička i volja.
Dvojezični natpisi imena gradova i sela u kojima živi značajniji broj pripadnika nacionalnih manjina nisu ništa novo u Hrvatskoj, Talijani u Istri to pravo oduvijek uživaju, čak i ako nisu u svakom mjestu zastupljeni s više od 33 posto, odnedavno je to riješeno i u Daruvarskom kraju, s češkom manjinom, no, zbog nedavnog rata i rana, ćiriličnih natpisa nigdje još nema.
Član srpske političke zajednice u Vukovaru i savjetnik Vukovarsko-srijemskog župana za prekograničnu suradnju i nacionalne manjnine Jovan Ajduković smatra da u najnovijoj inicijativi Zajedničkog vijeća općina nema ništa sporno:
„To je samo doslovno provođenje Zakona o pravima nacionalnih manjina u sredinama gdje nacionalne manjine čine više od jedne trećine stanovništava. A u ovim mjestima uglavnom su, kaže Ajduković, nastanjeni Srbi, preko 90 posto. To su općine Borovo, Negoslavci, Trpinja, Markušica, Jagodnjak i Šodolovci. U Šodolovcima je postotak Srba nešto manji, ali i dalje velik, preko60 posto.“
Dogradonačelnik Vukovara Željko Pinjuh priznaje da ćirilica u Vukovaru izaziva negativne emocije:
„Ne znam, svi još pamtimo one šljemove na kojima je ćirilicom pisalo 'Žika' i slična imena i poruke i, vjerojatno, ljudi, i danas, imaju u sebi, zbog toga, odbojnost prema ćirilici. Da nije bilo rata, vjerojatno bi to išlo glatko. Očekujem da će tu biti određenih negodovanja, al' ,eto, zakon je takav, uredbe su takve kakve jesu i treba ih primjenjivati.“
Inicijativa je proslijeđena Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a zatraženo je i mišljenje Ministarstva uprave.
Načelnik općine Kneževi Vinogradi i predstavnik mađarske manjine u saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjnina, Deneš Šoja priznaje da su u nekim selima njegove općine sve do lani čekali s dvojezičnim mađarskim natpisima jer je, kaže, bilo nelogično da se ime ispiše na hrvatskom i mađarskom, a ne i na ćirilici, iako u njima živi više Srba nego Mađara.
Jednaka prava za sve
Na kraju su stvar riješili sporazumom sa samim mještanima Srbima:
„Da, nakon rata bili su, znate, odnosi malo napetiji i nismo žurili s mađarskim natpisima, čekali smo da prođe određeno vrijeme, a onda su i oni to razmotrili na Vijeću srpske nacionalne manjine i donijeli odluku da oni na tome ne inzistiraju i da nema potrebe da na ulazu u selo piše i ćirilicom, jer bi moglo nekoga u susjednom hrvatskom selu iziritirati, ali rekli su da mi možemo ispisati mađarski naziv.“
I Šoja naglašava da je inicijativa zajedničkog Vijeća općina zakonski utemeljena, da sve manjine trebaju imati jednaka prava, da je već dovoljno prošlo od rata, ali misli da svejedno treba procijeniti hoće li u ovom trenutku jedna ćirilična tabla više pomoći ili odmoći u izgradnjizajedničkog života.
„A, slušajte, što vrijedi tabla? Da smo to prije 5-6 godine ispisali na mađarskom, netko bi inzistirao i na ćirilici, a da smo to onda napisali, netko bi iz susjednog sela došao, išarao ili uništio tablu, onda bi došla televizija i eto ti političkog problema i međunacionalnih tenzija, a što nam to treba. Ovako je bolje da smo sačekali par godina i sad nema nikakvih problema.“
Jovan Ajduković misli da oko postavljanja dvojezičnih tabli, ako to zakon omogućava, ne bi trebalo dizati političku prašinu, jer, napominje, i Srbi i Hrvati u Vukovaru imaju danas puno prečih, gospodarskih problema.
„Loš je život u gradu, to je problem. Međuljudski odnosi i nisu toliko loši, a kad bi ljudi bili zadovoljniji manje bi se i mrzili. Čovjek koji je zadovoljan ne mrzi, ali malo je toga što je Vukovarcima dalo priliku da se zaposle, Borovo nije revitalizirano, a evo, čim je Todorić (vlasnik Agrokora) kupio Vupik, ljudima je ulivena nada, osjeća se optimizam jer već se radi u 3 smjene, a postoji mogućnost da se ukupno zaposli i do 1000 ljudi. Dunav, prometnice, dobra zemlja, kvalitetni ljudi, al' im treba dati posla.“
Na žalost, kaže dogradonačelnik Vukovara Željko Pinjuh, u ovako miješanim sredinama sve je ispolitizirano, vjeruje da čak ni Srbima nije toliko stalo do ćirilice, ali, ponavlja Pinjuh, 'zakon je zakon i tenzije su tenzije'. Očekuje da ih zbog dvojezičnih natpisa u nabrojenih 7 sela možda neće ni biti, jer u njima je doista, skoro 100 posto, srpsko stanovništvo:
„Ali, kaže Pinjuh, ako se bude ostvarila pretpostavka da u samom Vukovaru, na ulazu u grad, bude pisala ćirilica, e to ne znam kako će to onda proći.“
Dvojezični natpisi imena gradova i sela u kojima živi značajniji broj pripadnika nacionalnih manjina nisu ništa novo u Hrvatskoj, Talijani u Istri to pravo oduvijek uživaju, čak i ako nisu u svakom mjestu zastupljeni s više od 33 posto, odnedavno je to riješeno i u Daruvarskom kraju, s češkom manjinom, no, zbog nedavnog rata i rana, ćiriličnih natpisa nigdje još nema.
Član srpske političke zajednice u Vukovaru i savjetnik Vukovarsko-srijemskog župana za prekograničnu suradnju i nacionalne manjnine Jovan Ajduković smatra da u najnovijoj inicijativi Zajedničkog vijeća općina nema ništa sporno:
„To je samo doslovno provođenje Zakona o pravima nacionalnih manjina u sredinama gdje nacionalne manjine čine više od jedne trećine stanovništava. A u ovim mjestima uglavnom su, kaže Ajduković, nastanjeni Srbi, preko 90 posto. To su općine Borovo, Negoslavci, Trpinja, Markušica, Jagodnjak i Šodolovci. U Šodolovcima je postotak Srba nešto manji, ali i dalje velik, preko
Svi još pamtimo one šljemove na kojima je ćirilicom pisalo 'Žika' i slična imena i poruke i, vjerojatno, ljudi, i danas, imaju u sebi, zbog toga, odbojnost prema ćirilici. Da nije bilo rata, vjerojatno bi to išlo glatko.
Dogradonačelnik Vukovara Željko Pinjuh priznaje da ćirilica u Vukovaru izaziva negativne emocije:
„Ne znam, svi još pamtimo one šljemove na kojima je ćirilicom pisalo 'Žika' i slična imena i poruke i, vjerojatno, ljudi, i danas, imaju u sebi, zbog toga, odbojnost prema ćirilici. Da nije bilo rata, vjerojatno bi to išlo glatko. Očekujem da će tu biti određenih negodovanja, al' ,eto, zakon je takav, uredbe su takve kakve jesu i treba ih primjenjivati.“
Inicijativa je proslijeđena Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a zatraženo je i mišljenje Ministarstva uprave.
Načelnik općine Kneževi Vinogradi i predstavnik mađarske manjine u saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjnina, Deneš Šoja priznaje da su u nekim selima njegove općine sve do lani čekali s dvojezičnim mađarskim natpisima jer je, kaže, bilo nelogično da se ime ispiše na hrvatskom i mađarskom, a ne i na ćirilici, iako u njima živi više Srba nego Mađara.
Jednaka prava za sve
Na kraju su stvar riješili sporazumom sa samim mještanima Srbima:
„Da, nakon rata bili su, znate, odnosi malo napetiji i nismo žurili s mađarskim natpisima, čekali smo da prođe određeno vrijeme, a onda su i oni to razmotrili na Vijeću srpske nacionalne manjine i donijeli odluku da oni na tome ne inzistiraju i da nema potrebe da na ulazu u selo piše i ćirilicom, jer bi moglo nekoga u susjednom hrvatskom selu iziritirati, ali rekli su da mi možemo ispisati mađarski naziv.“
I Šoja naglašava da je inicijativa zajedničkog Vijeća općina zakonski utemeljena, da sve manjine trebaju imati jednaka prava, da je već dovoljno prošlo od rata, ali misli da svejedno treba procijeniti hoće li u ovom trenutku jedna ćirilična tabla više pomoći ili odmoći u izgradnji
Loš je život u gradu, to je problem. Međuljudski odnosi i nisu toliko loši, a kad bi ljudi bili zadovoljniji manje bi se i mrzili.
„A, slušajte, što vrijedi tabla? Da smo to prije 5-6 godine ispisali na mađarskom, netko bi inzistirao i na ćirilici, a da smo to onda napisali, netko bi iz susjednog sela došao, išarao ili uništio tablu, onda bi došla televizija i eto ti političkog problema i međunacionalnih tenzija, a što nam to treba. Ovako je bolje da smo sačekali par godina i sad nema nikakvih problema.“
Jovan Ajduković misli da oko postavljanja dvojezičnih tabli, ako to zakon omogućava, ne bi trebalo dizati političku prašinu, jer, napominje, i Srbi i Hrvati u Vukovaru imaju danas puno prečih, gospodarskih problema.
„Loš je život u gradu, to je problem. Međuljudski odnosi i nisu toliko loši, a kad bi ljudi bili zadovoljniji manje bi se i mrzili. Čovjek koji je zadovoljan ne mrzi, ali malo je toga što je Vukovarcima dalo priliku da se zaposle, Borovo nije revitalizirano, a evo, čim je Todorić (vlasnik Agrokora) kupio Vupik, ljudima je ulivena nada, osjeća se optimizam jer već se radi u 3 smjene, a postoji mogućnost da se ukupno zaposli i do 1000 ljudi. Dunav, prometnice, dobra zemlja, kvalitetni ljudi, al' im treba dati posla.“
Na žalost, kaže dogradonačelnik Vukovara Željko Pinjuh, u ovako miješanim sredinama sve je ispolitizirano, vjeruje da čak ni Srbima nije toliko stalo do ćirilice, ali, ponavlja Pinjuh, 'zakon je zakon i tenzije su tenzije'. Očekuje da ih zbog dvojezičnih natpisa u nabrojenih 7 sela možda neće ni biti, jer u njima je doista, skoro 100 posto, srpsko stanovništvo:
„Ali, kaže Pinjuh, ako se bude ostvarila pretpostavka da u samom Vukovaru, na ulazu u grad, bude pisala ćirilica, e to ne znam kako će to onda proći.“
