Nedavno je najavljen početak izrade novog zakona kojim će se regulisati položaj vjerskih zajednica u Crnoj Gori. Odnos crkve i države je do sada bio baziran na zakonu iz 1977. godine i svi subjekti konstatuju da se radi o zastarelom, prevaziđenom i nefunkcionalnom zakonu koji je odavno trebalo promjeniti.
Šta će biti ključni zahtjevi vjerskih organizacija i koliko će biti teško da se kroz zakon zadovolje interesi crkvenih i vjerskih organizacija?
Vlada Crne Gore u ovom trenutku ima potpisan temeljni ugovor sa rimokatoličkom crkvom i ugovore o pitanjima od zajedničkog interesa sa islamskom i jevrejskom vjerskom zajednicom. Sličnog ugovora nema sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom Srpske pravoslavne crkve niti sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Odnosi između države i vjerskih zajednica bi, prema najavama, trebalo da budu definitivno usklađeni novim zakonom o položaju vjerskih zajednica.
Godinama unazad traju sukobi, tenzije pa u nekim trenucima i neprijateljstvo između države i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, zatim na relaciji Srpska i Crnogorska crkva, kako oko imovine, tako i oko nadležnosti, održavanja obreda, pri čemu se često spori legitimitet postojanja suprostavljenih subjekata u Crnoj Gori.
Podsjetimo, pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Ivan Jovović je nedavno najavio da će biti formirana radna grupa za izradu zakona o položaju vjerskih zajednica
„Čiji članovi će biti referentni stručnjaci iz oblasti pravnih i humanističkih nauka. Svakako da će ministarstvo biti otvoreno i za sve prijedloge NVO sektora kao i pojedinaca jer će se novim zakonom garantovati individualna i kolektivna prava svim vjernicima, odnosno vjerskim zajednicama. Dakle, ministarstvo će imati puno razumijevanje i uvažavanje za stavove svih vjerskih zajednica pod uslovom da se njima ne ugrožava građanski koncept Crne Gore, odnosno model sekularne države u Evropi”.
Da li može doći do dodatnih sporenja između Srpske crkve u Crnoj Gori i Vlade tokom izrade zakona, koordinator pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor Džomić nije mogao da kaže, rekavši da će sve zavisiti od sastava radne grupe:
„Ja to u ovom trenutku ne mogu da kažem budući da ne znamo da li je formirana radna grupa, ko ju je formirao niti ko je u njenom sastavu. Ne znamo ni koji su rokovi za izradu radnog teksta nacrta, zatim nacrta i tako dalje. Ono što u ovom trenutku mogu da kažem jeste to da Mitropolija crnogorsko primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka insistiraju na tome da u radnu grupu bude uključen i predstavnik crkve. Normalno je da kada se donosi zakon o NVO ili fudbalskim klubovima u radnoj grupi, na ekspertskom niovu budu predstavnici organizacija kojih se to tiče. To je standard i u državama EU, to je standard državama članicama Savjeta Evrope i ne vidim razlog da u Crnoj Gori bude drugačije. Takav pristup je već primijenjen prilikom donošenja drugih zakona”.
Ostaje otvoren problem crkvene imovine
Suštinski zahtjev Crnogorske pravoslavne crkve je da zakonom bude zaštićeni sloboda vjeroispovjesti, sloboda misli i sloboda savjesti, kaže pravni savjetnik CPC Željko Tomović.
„Bez zaštite slobode misli i slobode savjesti teško je, a smatram i nemoguće zaštiti slobodu vjeroispovjesti i i ubjeđenja građana Crne Gore. Uz navedeno, zakonom je neophodno priznati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da je pravni sljedbenik crnogorske mitropolije iz čije autokefalnosti je nastala, opstala i razvila se svijest o značaju državnosti Crne Gore za njene građane. Povodom navedenog ističem da ne mogu ni da pretpostavim da je nešto sporno u odnosima između CPC i vlade povodom ovoga što sam naveo, kao ni sa drugim vjerskim organizacijama i pojedincima”.
Interes Mitropolije crnogorsko-primorske je najprije da se poštuje odvojenost crkve od države i da država poštuje unutrašnju autonomiju crkve, kaže Velibor Džomić pozivajući se na evropske standarde
„Mitropolija sa svoje strane zahtijeva u načelu da se poštuje odvojenost crkve, vjerskih organizacija od države, da se poštuje obaveza države u pogledu neutralnosti na unutrašnja crkvena pitanja, poštovanje unutrašnje autonomije crkve i vjerskih zajednica u Crnoj Gori i sve ono drugo što znači poštovanje slobode vjeroispovijesti u individualnom i kolektivnom aspektu i na način kako je to definisano međunarodnim dokumentima i presudama suda u Strazburu u tim slučajevima”.
Osim što bi zakon trebalo da obuhvati obavljanje vjerskog obreda, novi zakon bi trebalo da uredi i imovinske odnose, kaže Željko Tomović zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve
„Na vršenje vjerskog obreda, imovina, odnosno svojinski odnos crkve ne bi trebao da ima nekog značajnijeg uticaja, a to pitanje treba da se uredi posebnim zakonom, a može i ovim zakonom. Ako vlada odluči mislim da bi bilo dobro da se to ovim zakonom uredi”.
Problem crkvene imovine u Crnoj Gori će vjerovatno ostati otvoren, jer prema riječima Ivana Jovovića iz Ministarstva za ljudska prava, mnoge oblasti su u nadležnosti drugih institucija
„Vraćanja svojinskih ovlašćenja, školovanja ekvivalnecije diploma, spomeničke baštine, izdavanje građevinskih dozvola, državljanstva za sveštenike i vjerske službenike i slično u nadležnosti je Ministarstva finansija, prosvjete, unutrašnjih poslova, Zavoda za zaštitu spomenika, lokalne samouprave i drugih organa”.
Zakon o vjerskim zajednicama se čeka više od dvije decenije, jer je na snazi zakon iz 1977 godine, za koji su svi subjekti saglasni da je anahron, prevaziđen a time i neprimjenjiv.
Šta će biti ključni zahtjevi vjerskih organizacija i koliko će biti teško da se kroz zakon zadovolje interesi crkvenih i vjerskih organizacija?
Vlada Crne Gore u ovom trenutku ima potpisan temeljni ugovor sa rimokatoličkom crkvom i ugovore o pitanjima od zajedničkog interesa sa islamskom i jevrejskom vjerskom zajednicom. Sličnog ugovora nema sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom Srpske pravoslavne crkve niti sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Odnosi između države i vjerskih zajednica bi, prema najavama, trebalo da budu definitivno usklađeni novim zakonom o položaju vjerskih zajednica.
Godinama unazad traju sukobi, tenzije pa u nekim trenucima i neprijateljstvo između države i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, zatim na relaciji Srpska i Crnogorska crkva, kako oko imovine, tako i oko nadležnosti, održavanja obreda, pri čemu se često spori legitimitet postojanja suprostavljenih subjekata u Crnoj Gori.
Podsjetimo, pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Ivan Jovović je nedavno najavio da će biti formirana radna grupa za izradu zakona o položaju vjerskih zajednica
„Čiji članovi će biti referentni stručnjaci iz oblasti pravnih i humanističkih nauka. Svakako da će ministarstvo biti otvoreno i za sve prijedloge NVO sektora kao i pojedinaca jer će se novim zakonom garantovati individualna i kolektivna prava svim vjernicima, odnosno vjerskim zajednicama. Dakle, ministarstvo će imati puno razumijevanje i uvažavanje za stavove svih vjerskih zajednica pod uslovom da se njima ne ugrožava građanski koncept Crne Gore, odnosno model sekularne države u Evropi”.
Da li može doći do dodatnih sporenja između Srpske crkve u Crnoj Gori i Vlade tokom izrade zakona, koordinator pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor Džomić nije mogao da kaže, rekavši da će sve zavisiti od sastava radne grupe:
„Ja to u ovom trenutku ne mogu da kažem budući da ne znamo da li je formirana radna grupa, ko ju je formirao niti ko je u njenom sastavu. Ne znamo ni koji su rokovi za izradu radnog teksta nacrta, zatim nacrta i tako dalje. Ono što u ovom trenutku mogu da kažem jeste to da Mitropolija crnogorsko primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka insistiraju na tome da u radnu grupu bude uključen i predstavnik crkve. Normalno je da kada se donosi zakon o NVO ili fudbalskim klubovima u radnoj grupi, na ekspertskom niovu budu predstavnici organizacija kojih se to tiče. To je standard i u državama EU, to je standard državama članicama Savjeta Evrope i ne vidim razlog da u Crnoj Gori bude drugačije. Takav pristup je već primijenjen prilikom donošenja drugih zakona”.
Ostaje otvoren problem crkvene imovine
Suštinski zahtjev Crnogorske pravoslavne crkve je da zakonom bude zaštićeni sloboda vjeroispovjesti, sloboda misli i sloboda savjesti, kaže pravni savjetnik CPC Željko Tomović.
„Bez zaštite slobode misli i slobode savjesti teško je, a smatram i nemoguće zaštiti slobodu vjeroispovjesti i i ubjeđenja građana Crne Gore. Uz navedeno, zakonom je neophodno priznati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi da je pravni sljedbenik crnogorske mitropolije iz čije autokefalnosti je nastala, opstala i razvila se svijest o značaju državnosti Crne Gore za njene građane. Povodom navedenog ističem da ne mogu ni da pretpostavim da je nešto sporno u odnosima između CPC i vlade povodom ovoga što sam naveo, kao ni sa drugim vjerskim organizacijama i pojedincima”.
Interes Mitropolije crnogorsko-primorske je najprije da se poštuje odvojenost crkve od države i da država poštuje unutrašnju autonomiju crkve, kaže Velibor Džomić pozivajući se na evropske standarde
„Mitropolija sa svoje strane zahtijeva u načelu da se poštuje odvojenost crkve, vjerskih organizacija od države, da se poštuje obaveza države u pogledu neutralnosti na unutrašnja crkvena pitanja, poštovanje unutrašnje autonomije crkve i vjerskih zajednica u Crnoj Gori i sve ono drugo što znači poštovanje slobode vjeroispovijesti u individualnom i kolektivnom aspektu i na način kako je to definisano međunarodnim dokumentima i presudama suda u Strazburu u tim slučajevima”.
Osim što bi zakon trebalo da obuhvati obavljanje vjerskog obreda, novi zakon bi trebalo da uredi i imovinske odnose, kaže Željko Tomović zastupnik Crnogorske pravoslavne crkve
„Na vršenje vjerskog obreda, imovina, odnosno svojinski odnos crkve ne bi trebao da ima nekog značajnijeg uticaja, a to pitanje treba da se uredi posebnim zakonom, a može i ovim zakonom. Ako vlada odluči mislim da bi bilo dobro da se to ovim zakonom uredi”.
Problem crkvene imovine u Crnoj Gori će vjerovatno ostati otvoren, jer prema riječima Ivana Jovovića iz Ministarstva za ljudska prava, mnoge oblasti su u nadležnosti drugih institucija
„Vraćanja svojinskih ovlašćenja, školovanja ekvivalnecije diploma, spomeničke baštine, izdavanje građevinskih dozvola, državljanstva za sveštenike i vjerske službenike i slično u nadležnosti je Ministarstva finansija, prosvjete, unutrašnjih poslova, Zavoda za zaštitu spomenika, lokalne samouprave i drugih organa”.
Zakon o vjerskim zajednicama se čeka više od dvije decenije, jer je na snazi zakon iz 1977 godine, za koji su svi subjekti saglasni da je anahron, prevaziđen a time i neprimjenjiv.