Namještanja rezultata utakmica uvijek je bilo, složni su ocjeni kladioničari i sportski novinari. Ipak, Evropska nogometna asocijacija upozorava da je vrijeme da se nadležni ozbiljnije uključe u provjeru lažiranih susreta.
Kakva su iskustva u BiH i nazovi ugled u ovim rabotama?
U Hercegovini već godinama nema pravih dobitaka, žali nam se Jusuf iz Mostara kojeg smo zatekli u prepunoj kladionici. Prije nekoliko godina dobio je 20.000 KM, a danas, dodaje, dobiti nešto ozbiljno gotovo je nemoguće jer, kaže nam Jusuf, sve je namješteno:
„U zadnje vrijeme manji su dobici. Do prije četiri, pet godini redovno su bili dobici da neko dobije 150 ili 200.000 maraka i ljudi su jednostavno prestali igrati na velike cifre.“
I do Mostara, kaže Jusuf, dođu dojave o namještenim utakmicama, pa čak i iz daleke Norveške. Neko zna neko, ali nisu to veliki novci:
„Bio je slučaj konkretan možda prije nekih mjesec dana, mislim da se radi o drugoj norveškoj ligi, da je bila utakmica, jedan klub koji se zove Konsvingen, koji mislim da se čak vratio ponovo u njihovu prvu ligu. Dosta raje što redovno igraju iz Mostara je povjerovalo u tu dojavu, odigrali su i, naravno, na10 maraka su dobili, 200, 300 maraka, neko je stavio 20. Dojava je bila potpuno tačna.“
Velimir Bušić, iz Gorice pokraj Gruda, već godinama s pravom nosi nadimak kralja kladionica. Ovdašnjoj javnosti poznat po milionskim dobicima u Republici Hrvatskoj i BiH za naš radio kaže da su ozbiljna namještanja počela kada su kladionice postale sponzori vodećih evropskih klubova.
„Da li će za glavnog sponzora pojedini od tih klubova kroz sezonu odigrati poneku utakmicu? Naravno da hoće“, kaže Bušić.
Za dobitak, kaže Bušić, potrebno je malo sreće, mnogo znanja i osjećaj u pravo vrijeme. Na pitanje o dojavama za RSE kaže:
„Prave stvari koje se dogode u biti ne dođu do prosječnog kladitelja.“
Bušić uglavnom igra parove::
„Pokušati bježati od najtipovanijih parova, ako je to ikako moguće.“
STARE NAVIKE JE TEŠKO ISKORJENITI
Inače, prvi klub koji se našao iz BiH u društvu prozvanih za namještanje utakmica je NK Travnik, koji je navodno lažirao jednu utakmicu sa švicarskim Sionom preko interent kladionice iz Azije. Njemački istražitelji i čelnici UEFA-e sumnjaju da je čak osam utakmica Premijer nogometne lige BiH lažirano.
Poznati sportski menadžer i mešetar, koji je javno priznao da je lično namjestio na stotine utakmica, Velibor Džarovski odbacuje navode o namještanju kvalifikacijske utakmice između BiH i Turske, ali i dodaje da su namještanja na Balkanu sveprisutna.
„Vidite ono što se radilo 50 godina u Jugoslaviji ne može da se iskoreni za osam godina. Nema nas na tiketima u Evropi, možda u par kladionica. Na prste može da se izbroji. Znači sumnjaju. Najviše sumnja se u Makedonce, kod vas Bosanaca i kod Albanaca“, kaže Džarovski.
Postoje dvije vrste manipulacija, kaže Džarovski. Prva je da se uprave klubova dogovore oko ishoda susreta. Druga je opcija "kupiti " igrača, suca i slično, što je malo teže. Najlakše se dogovoriti, dodaje, sa igračima iz bivše Jugoslavije koji igraju vani, ali se, naglašava, gotovo svako može kupiti.
„U evropskim? Minimum je milion evra po čoveku, to je jedna utakmica, minimum.“
RSE: A što se tiče naših utakmica ovdje?
"Pa zavisi. Mislim da odlazak u Evropu košta jedno 300.000 evra, a prvo mesto možda 500.000 do 700.000.“
Sportski novinar Federalnog radija Dario Mehmedović, koji je odgledao i komentarisao veliki broj utakmica u Premijer ligi BiH, dodaje kako se sitaucija ipak može kontrolisati, pa i u zemlji kakva je BiH.
„Prije svega su tu agencije za istragu i sigurnost koje bi mogle nešto više napraviti kad govorimo o našoj Premijer ligi u BiH. Ne trebamo govoriti kako se to radi - presretanje telefonskih razgovora, ubacivanje svojih ljudi u redove klubova, dakle postoje razni načini. Naravno da su i igrači tu koji treba da priznaju takve stvari“, objašnjava Mehmedović..
Kako danas izgleda grad Mostar? Najbolje ga je jednom prilikom opisao poznati sarajevski režiser Sulejman Kupusović - grad smrtovnica i kladionica.
Na pitanje zbog čega se ljudi nastavljaju kladiti kada znaju da je veliki broj utkamaica vjerovatno namješten, Jusuf iz Mostara s početka naše priče zaključuje:
„Onaj ko radi može se nadati plati, a nije ni to sigurno. A većina ljudi ne radi - i šta mu preostaje? Preostaje mu, znači, da pokuša za jednu marku da dobije sto ili hiljadu ili više maraka. Oni koji su razumniji stavljaju pet maraka da dobiju 50 maraka.“
Kakva su iskustva u BiH i nazovi ugled u ovim rabotama?
U Hercegovini već godinama nema pravih dobitaka, žali nam se Jusuf iz Mostara kojeg smo zatekli u prepunoj kladionici. Prije nekoliko godina dobio je 20.000 KM, a danas, dodaje, dobiti nešto ozbiljno gotovo je nemoguće jer, kaže nam Jusuf, sve je namješteno:
„U zadnje vrijeme manji su dobici. Do prije četiri, pet godini redovno su bili dobici da neko dobije 150 ili 200.000 maraka i ljudi su jednostavno prestali igrati na velike cifre.“
I do Mostara, kaže Jusuf, dođu dojave o namještenim utakmicama, pa čak i iz daleke Norveške. Neko zna neko, ali nisu to veliki novci:
„Bio je slučaj konkretan možda prije nekih mjesec dana, mislim da se radi o drugoj norveškoj ligi, da je bila utakmica, jedan klub koji se zove Konsvingen, koji mislim da se čak vratio ponovo u njihovu prvu ligu. Dosta raje što redovno igraju iz Mostara je povjerovalo u tu dojavu, odigrali su i, naravno, na10 maraka su dobili, 200, 300 maraka, neko je stavio 20. Dojava je bila potpuno tačna.“
Velimir Bušić, iz Gorice pokraj Gruda, već godinama s pravom nosi nadimak kralja kladionica. Ovdašnjoj javnosti poznat po milionskim dobicima u Republici Hrvatskoj i BiH za naš radio kaže da su ozbiljna namještanja počela kada su kladionice postale sponzori vodećih evropskih klubova.
„Da li će za glavnog sponzora pojedini od tih klubova kroz sezonu odigrati poneku utakmicu? Naravno da hoće“, kaže Bušić.
Za dobitak, kaže Bušić, potrebno je malo sreće, mnogo znanja i osjećaj u pravo vrijeme. Na pitanje o dojavama za RSE kaže:
„Prave stvari koje se dogode u biti ne dođu do prosječnog kladitelja.“
Bušić uglavnom igra parove::
„Pokušati bježati od najtipovanijih parova, ako je to ikako moguće.“
STARE NAVIKE JE TEŠKO ISKORJENITI
Inače, prvi klub koji se našao iz BiH u društvu prozvanih za namještanje utakmica je NK Travnik, koji je navodno lažirao jednu utakmicu sa švicarskim Sionom preko interent kladionice iz Azije. Njemački istražitelji i čelnici UEFA-e sumnjaju da je čak osam utakmica Premijer nogometne lige BiH lažirano.
Poznati sportski menadžer i mešetar, koji je javno priznao da je lično namjestio na stotine utakmica, Velibor Džarovski odbacuje navode o namještanju kvalifikacijske utakmice između BiH i Turske, ali i dodaje da su namještanja na Balkanu sveprisutna.
„Vidite ono što se radilo 50 godina u Jugoslaviji ne može da se iskoreni za osam godina. Nema nas na tiketima u Evropi, možda u par kladionica. Na prste može da se izbroji. Znači sumnjaju. Najviše sumnja se u Makedonce, kod vas Bosanaca i kod Albanaca“, kaže Džarovski.
Postoje dvije vrste manipulacija, kaže Džarovski. Prva je da se uprave klubova dogovore oko ishoda susreta. Druga je opcija "kupiti " igrača, suca i slično, što je malo teže. Najlakše se dogovoriti, dodaje, sa igračima iz bivše Jugoslavije koji igraju vani, ali se, naglašava, gotovo svako može kupiti.
„U evropskim? Minimum je milion evra po čoveku, to je jedna utakmica, minimum.“
RSE: A što se tiče naših utakmica ovdje?
"Pa zavisi. Mislim da odlazak u Evropu košta jedno 300.000 evra, a prvo mesto možda 500.000 do 700.000.“
Sportski novinar Federalnog radija Dario Mehmedović, koji je odgledao i komentarisao veliki broj utakmica u Premijer ligi BiH, dodaje kako se sitaucija ipak može kontrolisati, pa i u zemlji kakva je BiH.
„Prije svega su tu agencije za istragu i sigurnost koje bi mogle nešto više napraviti kad govorimo o našoj Premijer ligi u BiH. Ne trebamo govoriti kako se to radi - presretanje telefonskih razgovora, ubacivanje svojih ljudi u redove klubova, dakle postoje razni načini. Naravno da su i igrači tu koji treba da priznaju takve stvari“, objašnjava Mehmedović..
Kako danas izgleda grad Mostar? Najbolje ga je jednom prilikom opisao poznati sarajevski režiser Sulejman Kupusović - grad smrtovnica i kladionica.
Na pitanje zbog čega se ljudi nastavljaju kladiti kada znaju da je veliki broj utkamaica vjerovatno namješten, Jusuf iz Mostara s početka naše priče zaključuje:
„Onaj ko radi može se nadati plati, a nije ni to sigurno. A većina ljudi ne radi - i šta mu preostaje? Preostaje mu, znači, da pokuša za jednu marku da dobije sto ili hiljadu ili više maraka. Oni koji su razumniji stavljaju pet maraka da dobiju 50 maraka.“
