Predsjednik zagrebačkog Centra za međunarodne studije Radovan Vukadinović cijelu se svoju profesionalnu karijeru bavi međunarodnim političkim odnosima i teorijama vanjske politike. U razgovoru za naš radio komentirao je razloge pojačanog ruskog interesa za Crnu Goru pred očekivano dobivanje pozivnice za NATO u dvanaestom mjesecu i očekivane pozitivne učinke crnogorskog članstva na Crnu Goru, ali i na šire okruženje.
RSE: Nema nikakve sumnje da je Rusija imala i da dalje ima aktivnu ulogu u organizaciji prosvjeda protiv vlasti u Podgorici, kazao je pred koji dan crnogorski premijer Đukanović. On tvrdi kako oporbene stranke koje prosvjeduju protiv Vlade žele njeno rušenje, jer se boje da bi ulaskom Crne Gore u NATO izgubili svaku mogućnost „poništavanja njezine neovisnosti ". Kako ocjenjujete argumente za takav Đukanovićev stav?
Vukadinović: To su apsolutno argumenti koji stoje, naime očito je da Rusija ima dugoročni strateški interes za Crnu Goru. Ona je to nebrojeno puta pokazala – investiranje u Crnu Goru, zatim jedna nespremnost oko toga da li treba prihvatiti Crnu Goru kao nezavisnu državu, nota upućena crnoj Gori pred godinu dana kojom se izjavilo da će ulazak Crne Gore u NATO biti shvaćen kao neprijateljski čin, i – usporedno s time – boravak ruske delegacije u Crnoj Gori koja je tražila da se luka Bar na neki način stavi na raspolaganje ruskoj mornarici. Dakle, sve to pokazuje da je ovdje na Balkanu Crna Gora, zajedno sa Srbijom, još jedina točka gdje Rusija eventualno može tražiti neke prijateljske odnose. Prema tome, odlazak Crne Gore u NATO za Rusiju znači da je ta ideja definitivno prekrižena, da je Crna Gora krenula prema Europi, i da – naravno – samim time slabe sve mogućnosti za ruski politički i neki strateški vojni utjecaj.
RSE: Jesu li prosvjedi pokušaj da se zaustave europske i euroatlantske integracije Balkana, kako kaže Đukanović?
Vukadinović: Pa jesu. To jest jedan pokušaj da se zaustavi to kretanje i da se zaustavi ulazak u Europu. Treba reći – ako se malo vratimo u prošlost – da je Crna Gora inače bila uvijek podijeljena između 'zelenaša' i 'bjelaša', dakle jedne želje za nezavisnom i suverenom Crnom Gorom i želje za Crnom Gorom kao dijelom Srbije, odnosno poslije toga – Jugoslavije. Ove snage koje se sada zalažu za to da Crna Gora ne ide u NATO računaju svakako na to da bi trebalo zaustaviti ulazak, smatrajući da bi se jednog dana moglo opet vratiti natrag u neki savez, vezu, zajedništvo sa Srbijom.
RSE: Početkom dvanaestog mjeseca očekuje se pozivnica Crnoj Gori za članstvo u NATO-u. Što će to promijeniti na prostoru jugoistoka Europe, Balkana… Imamo ekonomsku krizu, u nizu država imamo manju ili veću izbjegličku krizu, imamo Bosnu i Hercegovinu ni na nebu ni na zemlji, svaka od zemalja ima ozbiljnih problema, ima ih ovaj širi prostor u cjelini. Što se mijenja sa dobivanjem pozivnice, što se mijenja sa crnogorskim članstvom u NATO-u?
Vukadinović: Prvo, ako Crna Gora dobije tu pozivnicu, onda se može reći da je ona ojačala svoju sigurnost. Ne treba zaboraviti gdje se Crna Gora nalazi, prema tome ona u tom savezu svakako dobiva jednu sigurniju poziciju u odnosu na Albaniju, u odnosu na Srbiju, pa – ako hoćete – isto tako i pitanje Prevlake će se rješavati na jedan drugi način. Dakle, mogućnost odnosa sa susjedima postaje sasvim drugačija. Sa druge strane, što se događa na Balkanu? Na Balkanu se zatvara prostor za djelovanje Rusije, smanjuje se jedna točka gdje bi Rusija mogla djelovati. Dakle, ostaje im još jedino Srbija i Republika Srpska, eventualno - u nekom pokušaju da se iskoristi panslavizam i religija – i Makedonija. Ali u svakom slučaju, stvorit će se jedna cjelina na Balkanu, na Jadranu - ono što su američki stratezi davno pisali da Crnu Goru treba uključiti u NATO kako bi se ta spojnica zatvorila, i čitav Jadran će – ako Crna Gora dobije pozivnicu i uđe u članstvo NATO-a - sa jedne i sa druge strane obale biti natovski.
RSE: Spomenuli ste i Republiku Srpsku. Koja je uloga Rusije u cijeloj priči oko Republike Srpske?
Vukadinović: Već smo rekli da Rusija ima još tih nekoliko točaka koje je moguće postaviti kao prijateljske. Ako gledate danas u Europi – pustimo sada Mađarsku, to su drugi odnosi koje ona ima s Rusijom - jedino je Balkan – Srbija i dio Bosne i Hercegovine zvan Republika Srpska ostao kao nešto gdje Rusija može imati utjecaja. Ona tu ima svog političkog i ekonomskog utjecaja, i naravno da se sve to može instrumentalizirati preko Srbije. Da li bi recimo Rusija jednog dana, možda sada nakon ulaska Crne Gore u NATO, bila odlučnija, da li bi zagovarala Srbiju da ide na neko integriranje Republike Srpske, odnosno na razbijanje Bosne i Hercegovine, to ostaje da se vidi. Ali mislim da su to malo preveliki potezi za rusku politiku, jer ruska politika nije toliko moćna kao što se to čini. I, naravno, uvijek treba računati i na one domaće snage koje bi podržale jednu takvu inicijativu. Činjenica je da ih ovoga trenutka u Republici Srpskoj ima, da ih ima i u Srbiji, ali da to nisu tako snažni utjecaji da bi mogli definirati politiku i Srbije i RS u postavljanju prema Rusiji.
RSE: Možemo li kao zaključak konstatirati da je pozivnica Crnoj Gori za NATO početkom prosinca korak u smjeru stabilnosti ne samo Crne Gore, nego i šireg prostora?
Vukadinović: Apsolutno! To bi bio korak u pravom smjeru, naravno ako do njega dođe, jer nemojmo još ništa prejudicirati. Ako se to dogodi, onda mislim da se ovaj prostor jednim dijelom stabilizira, da se Crna Gora stabilizira i – ono što je najvažnije – da se točno naznačuju granice dokud stabilnost seže. Ono što je ostalo izvan tih granica, to će imati svojih političkih i ekonomskih problema, i naravno da će onda zavisiti od NATO-a kada će i u kojoj fazi eventualno doći do približavanja i tih dijelova NATO-u.
