Odluka Veseljenskog patrijarha Vartolomeja I da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Kijevskog patrijarhata prizna autokefalnost prijeti da dovode do razdora u pravoslavlju, ali također u fokus stavlja i slučajave crkava u Makedoniji i Crnoj Gori koje traže nezavisnost od Srpske pravoslavne crkve.
Odluku Sinoda u Istanbulu na čijem čelu je Vartolomej I, koji se smatra vjerskim vođom 300 miliona pravoslavnih vjernika širom svijeta ili prvim među jednakima među 14 autokefalnih pravoslavnih crkava, Ruska pravoslavna crkva je nazvala katastrofalnom po jedinstvo pravoslavlja.
Srpska pravoslavna crkva nije zvanično reagovala na odluku Sinoda od prošlog četvrtka, kojom je okončano 26-godišnje čekanje Ukrajinske pravoslavne da postane nezavisna, nakon što je to postala i ukrajinska država.
No vladika bački Irinej je u nedavnom intervjuu za beogradsku Politiku, na koji je SPC uputila novinare RSE nakon zahtjeva za komentar, izjavio da se SPC zalaže za poštovanje viševjekovnog kanonskog poretka i protiv je, kako je rekao, svake inicijative koja bi izazvala još teže potrese i podjele, čak veće i nego što je bila „velika šizma“ kojom je hrišćanstvo podijeljeno na pravoslavlje i katoličanstvo.
"Zaista, prvi put u istoriji Pravoslavne crkve nad njom se nadvija realna opasnost od novog velikog raskola, ovog puta ne između hrišćanskog Istoka i Zapada, nego unutar samog Istoka. Ako bi došlo do toga, a ja se nadam da, uprkos svemu, neće doći, to bi bio veći i teži raskol od svih prethodnih u istoriji Crkve, kvantitativno veći i od raskola iz 1054.
Ako tako nešto prođe u Ukrajini (a ne može da prođe, osim s nesagledivim posledicama), proći će ne samo u Makedoniji (sad već valjda 'Severnoj') nego i u Crnoj Gori, Abhaziji i gde god naručioci i izvršioci zamisle, čak, možda, i u Grčkoj."
Miroslav Kaveždi, stručnjak za religiju iz Novog Sada, kaže da za pravoslavnu crkvu globalno, ali i u regionu, predstoji period u kojem će mnogi ponovo proučavati kanonsko pravo i razmatrati nadležnosti vaseljenksog patrijarha da donosi odluke o promjeni statusa patrijaršija.
"Dosta tih stvari nije elaborirano, dosta stvari je zaboravljeno i predstoji jedno dugo, zamorno, ali svakako potrebno razjašnjavanje šta se to zapravo događa i ko će u kom statusu da se sutra pojavi. Postoje implikacije, već sada, u onom smislu da se kod nekih, koji su zagovornici crnogorske pravoslavne crkve, pojavljuje određena nada da će i oni uspjeti da svoj kanonski status podignu. Isto tako, pojavljuje se zabrinutost kod onih koji su pripadnici Srpske pravoslavne crkve, zato što neka rješenja koja se ogledaju u Ukrajini u statusu Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata bi mogla da budu primjenjena i na Mitropoliju crnogorsko primorsku ili na Ohridsku arhiepiskopiju."
Etničke granice
Makedonska pravoslavna crkva se 1967. odvojila od Srpske pravoslavne crkve ali njena autokefalnost nije priznata od Vaseljenske patrijaršije i drugih kanonskih crkava, i Makedonija na svom teritoriju ne dozvoljava djelovanje Pravoslavne ohridske arhiepiskopije, koja je pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve.
No, odluka Vaseljenjske patrijaršije da može proglasiti nezavisnost pojedinih crkava i bez saglasnosti drugih pomesnih pravoslavnih crkava otvara put za priznavanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve, izjavio je vladika debarsko-kičevski Timotej za RSE:
"To znači da će MPC biti priznata od najvećeg dijela pravoslavnih crkava kao ravnopravna pravoslavna crkva koja može da služi i da komunicira na ravnopravnoj osnovi, a da li je SPC ili neka druga crkva saglasna ili ne, to nas ne treba da uznemirava, zato što to ne rješavamo mi nego Vaseljenska patrijaršija, koja je prva po statusu ali i po moći."
Makedonska pravoslavna crkva svoj zahtjev za autokefalnošću temelji na tvrdnji da je ona naslednik drevne autokefalne Ohridska arhiepiskopije, čija je hiljadugodišnjica proslavljenja ove godine.
Cane Mojanoski, univerzitetski profesor iz Skoplja i nekadašnji šef komisije za odonose sa vjerskim zajednicama, za 'Zašto?' kaže da se obnavljanje crkve uvijek temelji na nekoj njenoj istorijskoj tradiciji na nekom određenom području i da su sve obnovljenje crkve, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu, stvorene tako:
"Nastaju probemi u tom delu kada se mi odlučujemo da imenujemo ili da objasnimo na kom području se stvara crkva, a to je osobito karakteristično zadnjih 150-200 godina, kada se obnova pravoslavnih crkava vezivala i za nacionalne ili etničke granice, osobito na Balkanu.
U pravoslavnom svetu to je poznato kao etnofiletizam."
Imperijalne ambicije
Makedonski premijer Zoran Zaev je rekao da uskoro očekuje rješenje ovog pitanja, i ohrabrio crkve da u interesu vjernika na njega gledaju kroz prizmu prijateljstva i saradnje.
Stevo Vučinić, potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve, koja je obnovljenja 1993. i smatra se nasljednicom autokefalne crkve koja je 1920. pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi, očekuje da odluka Vaseljenske patrijaršije prije svaga utiče na promjenu odnosa CPC sa drugim crkvama.
"Implikacije će biti veoma snažne i ostaviće duboki utisak i uticaj na pravoslavni svijet, iz prostog razloga što će crnogorska crkva, koja je u liturgijskom zajedništvu sa ukrajinskom crkvom dobiti šansu i biti naravno u liturgijsom zajedništvu i sa drugim nekim crkvama koje je Vaseljenska patrijaršija priznala kao takve i sa njima liturgijski saobraća."
Vučinić u razgovoru za RSE kaže da očekuje i da se promijeni stav crnogorske države koja, kako kaže, ne daje dovoljnu podršku CPC, iako bi to trebala posmatrati u kontekstu evropskih integracija:
"To je čitav jedan proces na svjetskom nivou u kome Sjedinjenje Američke Države i Evropska unija podstiču da dođe na neki način do afirmacije evropskih vrijednosti kod pravoslavnih crkava koje su spremne da ih private. To su ukrajinska, to je očigledno crnogorska, nesporno, i vjerovatno makedonska crkva.
Onda će to naravno biti težak udraca za crkve sa velikim imperijalnim ambicijama, kao što su ruska i srpska, koje u suštini nisu crkve, nego su političke organizacije, ili para-političke, koje imaju za cilj da obezbijede imperijalne ambicije sopstvenih država i naroda kojim pripadaju", zaključuje Vučinić.
Facebook Forum