Četnička proslava godišnjice u Višegradu predstavlja logičan nastavak nečega što se radi na prostoru bivše Jugoslavije skoro 30 godina, a radi se o otvorenom pokušaju ne samo negiranja, nego i falsifikovanja istorije, Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske, kaže za ‘Zašto?’.
Podrška vlasti
Mislim da proslava godišnjice u Višegradu nikoga ne bi zapravo trebalo da iznenadi, jer predstavlja logičan nastavak nečega što se radi na prostoru bivše Jugoslavije skoro 30 godina.
Dakle, radi se o otvorenom pokušaju ne samo negiranja, nego i falsifikovanja istorije i mislim da se na tom putu prilično daleko odmaklo, jer vidimo da su, na primer u Srbiji, pred zakonom izjednačeni oni koji su se borili protiv fašizma i oni koji su sarađivali sa okupatorom i koji su pod fašističkim zastavama ili ekstremnim šovinističkim zastavama počinili brojne i zastrašujuće zločine.
Prema tome, ukoliko vlast nešto već ugradi u zakone, logično je da to kasnije bude ugrađeno u udžbenike, iz udžbenika u našu sadašnjost, zatim u umjetnost, u medije, i mi već imamo plod tog tridesetogodišnjeg intenzivnog rada.
Imamo dakle i u ovome da ono što se dešavalo jučer u Višegradu reakcije su više nego blage, možemo reći da ih sa strane institucija i nema i možemo zapravo primjetiti da tu uvijek postoji neka prećutna veza i podrška vlasti i vlada ovakvim aktivnostima, a sve sa ciljem jednog potpuno novog prikaza istorije, ne samo u Drugom svjetskom ratu, nego se to kasnije odražava i na ovo što se dešavalo u ratovima na prostoru Jugoslavije devedesetih godina.
Samokritka i licemjerstvo
Primeri političkog licemjerstva i nekorektnosti su zaista brojni.
Evo mi imamo brojne reakcije u Srbiji, u Republici Srpskoj na ono, naravno što se dešava u Hrvatskoj, od samog vrha vlasti, dakle od vodećih političkih ličnosti, pa do naučnika istoričara, ljudi iz politike, imamo itekako oštre kritike zapažanja i reakcije na revizionizam u Hrvatskoj.
Ali, istovremeno mi ne vidimo da bilo ko u Beogradu ili Banja Luci, dakle Srbiji ili Repubici Srpskoj, spreman da na objektivan, na činjenicama zasnovan način, govori i o Drugom svjetskom ratu, a kamoli o onome što se dešavalo devedestih godina.
Prema tome, to je jedno stvarno političko licemjerstvo, jedan kukavičluk i jedna spremnost, naravno, da se o drugima govori krajnje negativno, da se o drugim govori kao o sljedbenicima tih najmračnijih pokreta iz Drugog svjetskog rata koji su blisko sarađivali sa fašističkim vlastima, ali nema samokritike i to se prenijelo i na ove ratove devedestih godina gdje mi vidimo da postoji samo spremnost za optužbe i za kritikovanje i sagledavanje onoga što su radili drugi ili vrlo često za preuveličavanja.
Prema tome, region i dalje živi u nekoj vrsti zatvorenosti, da ne kažem autizma, gdje se zapravo to političko licemjerstvo koristi za jednu vrlo dugu manipulaciju, prije svega sa svojim građanima.
Objektivne činjenice
Mislim zaista da u regionu nismo vidjeli nijednu političku ličnost da je imala zaista istinsku hrabrost i spremnost i otvorenost da se krene kritički u sagledavanje onogo što su narodi kojima mi pripadamo sami uradili drugima.
Tako vrlo često ćete iz Srbije ili Republike Srpske primjetiti reakcije i na najmanje relativizacije ustaškog pokreta u Hrvatskoj, a sa druge strane evo vidimo da je četnički pokret potpuno izjednačen pred zakonom sa partizanskim.
Također vidimo da su vodeći ljudi za koje nesumnjivo postoje istorijski dokazi, činjenice da su počinili brutalne i zastrašujuće zločine, recimo četnici Draže Mihailovića, nad Srbima, naravno Muslimanima i drugim narodima, ali evo vidimo da je na neki način rehabilitovan.
Ono što je vrhunaca zaista cinizma je da se i iz Zagreba i iz Beograda često govori o ljudskim pravima i o tome da neki od njih, kao naprimjer Mihailović koji je osuđen, nisu imali fer sudski proces ili da je ne znam ljudsko pravo da se obilježava mjesto stradanje, je li, tamo nekih ustaša u Blajburgu i tako dalje.
To je vrhunac cinizma da se na neki način ljudska prava ili demokratija ili neka univerzalna prava pokušavaju primjeniti, a da se istovremeno ne žele sagledati objektivne, istorijske činjenice i nešto što ipak nije bilo toliko daleko da je nemoguće jasno utvrditi ko je šta radio.
Demonstracija nasilja
Prema tome, ja bih rekao da region, prije svega vodeće ličnosti regiona, vlade u regionu, jednostavno su se utopile i prihvatile jednog vrlo prljavog posla, neodgovornog posla koji će regionu donijeti u budućnosti samo vrlo ozbiljne i duboke probleme, neslaganja i razmimoilaženja.
Ova demonstracija jučer u Višegradu u crnim uniformama i sa znamenjima koja bude strah kod mnogih prema čemu su ona prije svega i usmjerena.
Usmjerena su na zastraživanja Bošnjaka, usmjerena su na zastrašivanje svih onih koji misle i govore slobodno.
Jednostavno, to je jedna mračna demonstracija straha, demonstracija nasilja, mržnje i jedne vrste prijetnje koju prećutno vlast ohrabruje i podržava.
