Financiranje političkih stranaka i izbornih kampanja jedan je od najozbiljnijih političkih problema u svim državama regije jer, bez obzira na postignuti stupanj transparentnosti, puno novca i dalje ostaje u onoj sivoj zoni pa javnost može samo nagađati tko koga financira, zašto i s koliko novca – istaknuto je na Okruglom stolu u Zagrebu kojeg je u povodu 10. godišnjice svog postojanja organizirao Transparency International Hrvatska.
„To je, po svoj prilici, jedan od najozbiljnijih političkih problema, jer tu se ogromne pare okreću," ističe za RSE ugledni politolog iz Beograda, dr Vladimir Goati.
"Međutim," nastavlja Goati, "da se tu ne radi o poklonima, donacijama, mecenama, već o dvostranim interesima i poslovima, govori činjenica da se financiraju isključivo - najvažnije partije.“
Profesor Goati iz "Transparetnosti Srbija" naglašava da Srbiji treba novi Zakon o financiranju političkih stranaka i programa, ali prije svega drukčija i državna kontrola trošenja sredstava, jer samim političarima, kaže Goati, nije u interesu da sve objelodane:
„Nije realno očekivati, kao što je dosadašnja praksa u Srbiji, da političke stranke same sebe kontorlišu. To je otprilike," kaže dr Goati, "kao da pustiš da 'koze čuvaju kupus'! To je bio jedan dogovor, koji je trajao od početka pluralizma do danas, a 3 zakona su promijenjena, a da 'nitko nije kriv', otprilike strategija 'nediraj me, ne diram te'. Sada je, međutim, od 1. januara ove godine, posao preuzela Agencija za borbu protiv korupcije i možda uspije malo da uredi i tu, kako je još Weber rekao 'najmisteriozniju djelatnost Partije'."
Preciznije utvrditi novčane limite donacija
Hrvatska se upravo nalazi pred raspravom o novom Zakonu o financiranju političkih stranaka, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti dr Nenad Zakošek kaže da je možda i najbolji do sada, te da je Hrvatska, za razliku od 90-tih, pod pritiskom Vijeća Europe i nevladinih udruga učinila značajan korak u poboljšanju transparentnosti financiranja političkih stranaka i kamapanja.
Smatra, međutim, da još preciznije treba utvrditi novčane limite koji se mogu donirati političkim strankama, neovisnim kandidatima i programima te pooštriti sankcije za one koji prikriju izvore sredstava.
„Dobro je," ističe prof Zakošek, "što se u Hrvatskoj, kao u Velikoj Britaniji uvode limiti na ukupnu potrošnju u kampanji. Po starom zakonu korporacije u Hrvatskoj mogu donirati za političke kampanje oko 150 tisuća eura, pojedinci oko 15 tisuća eura, novi zakon smanjuje taj limit, ali, smatra dr Zakošek, ne dovoljno.“
Misli da je dobro i rješenje, koje već Njemačka prakticira, a odnosi se na kažnjavanje onih koji prikriju donaciju:
„Čuli smo da se, recimo u Njemačkoj, mora platiti trostruki iznos za donaciju koja nije deklarirana ili je bila nelegalna. To se sad, novim Zakonom, predlaže i u Hrvatskoj, dakle, ako je donacija nelegalna ili nedeklarirana, morat će se vratiti trostruki iznos. To je, kaže dr Zakošek, "značajna kazna.“
Zakon mora "imati zube"
Emir Đikić, Foto: Midhat PoturovićNovi zakon o financiranju stranaka, mora ' imati zube' – naglašava i sveučilišni profesor Ivan Grdešić.
„Nadamo se da će ovaj novi Zakon u Hrvatskoj 'imati zube', za razliku od svih dosadašnjih koji su zagovarali transparentnost dolaska i odlaska novca, ali su potpuno zanemarivali kazne i kršenje normi.“
Emir Đikić iz Transparency Internationala Bosne i Hercegovine:
„Veliki problem koji i mi u Bosni i Herecegovini osjećamo je – klasično neprovođenje Zakona! Zakon postoji, zakon je pristojan, ali ne postoje kapaciteti u institucijama BiH koje bi provodile takav zakon. Evo sada se obavlja revidiranje financijskog stanja političkih partija tek za 2007-u, jednostavno Centralna izborna komisija nema kapaciteteta, imaju samo 2 revizora, i to nije dovoljno da se obavi revizija 79 registrovanih političkih partija, koliko ih ima u BiH. Osim toga, naše je mišljinje da bi revizija financiranja političkih partija trebala da pređe u nadležnost državne revizije, a ne da to bude pri cenrtralnoj izbornoj komisiji.“
Nemanja Nenadić, Transparentnost Srbija:
„Mi živimo u svetu nagađanja u pogledu financiranja partija, a naročito izbornih kampanja. Evo,već 6 godina kako je donijet Zakon i kako je trebalo da reguliše tu materiju na bolji način, da postoji režim strogih zabrana, javnosti i kontrole, ali to nikad nije bilo primijenjeno u praksi. Javnost, naravno, sumnja na to da se političke stranke i kampanje financiraju od ekonomski moćnih pojedinaca, tajkuna, i sasvim sigurno da toga ima, a naravno da ima i novca koji potječe direktno iz kriminalnih aktivnosti, ali takve veze, nikad još do sada, upravo zbog odsustva kontrole, nisu bile ustanovljene od strane državnih organa.“
„To je, po svoj prilici, jedan od najozbiljnijih političkih problema, jer tu se ogromne pare okreću," ističe za RSE ugledni politolog iz Beograda, dr Vladimir Goati.
"Međutim," nastavlja Goati, "da se tu ne radi o poklonima, donacijama, mecenama, već o dvostranim interesima i poslovima, govori činjenica da se financiraju isključivo - najvažnije partije.“
Nije realno očekivati, kao što je dosadašnja praksa u Srbiji, da političke stranke same sebe kontorlišu. To je otprilike, kao da pustiš da 'koze čuvaju kupus'!
„Nije realno očekivati, kao što je dosadašnja praksa u Srbiji, da političke stranke same sebe kontorlišu. To je otprilike," kaže dr Goati, "kao da pustiš da 'koze čuvaju kupus'! To je bio jedan dogovor, koji je trajao od početka pluralizma do danas, a 3 zakona su promijenjena, a da 'nitko nije kriv', otprilike strategija 'nediraj me, ne diram te'. Sada je, međutim, od 1. januara ove godine, posao preuzela Agencija za borbu protiv korupcije i možda uspije malo da uredi i tu, kako je još Weber rekao 'najmisteriozniju djelatnost Partije'."
Preciznije utvrditi novčane limite donacija
Hrvatska se upravo nalazi pred raspravom o novom Zakonu o financiranju političkih stranaka, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti dr Nenad Zakošek kaže da je možda i najbolji do sada, te da je Hrvatska, za razliku od 90-tih, pod pritiskom Vijeća Europe i nevladinih udruga učinila značajan korak u poboljšanju transparentnosti financiranja političkih stranaka i kamapanja.
Smatra, međutim, da još preciznije treba utvrditi novčane limite koji se mogu donirati političkim strankama, neovisnim kandidatima i programima te pooštriti sankcije za one koji prikriju izvore sredstava.
„Dobro je," ističe prof Zakošek, "što se u Hrvatskoj, kao u Velikoj Britaniji uvode limiti na ukupnu potrošnju u kampanji. Po starom zakonu korporacije u Hrvatskoj mogu donirati za političke kampanje oko 150 tisuća eura, pojedinci oko 15 tisuća eura, novi zakon smanjuje taj limit, ali, smatra dr Zakošek, ne dovoljno.“
Misli da je dobro i rješenje, koje već Njemačka prakticira, a odnosi se na kažnjavanje onih koji prikriju donaciju:
„Čuli smo da se, recimo u Njemačkoj, mora platiti trostruki iznos za donaciju koja nije deklarirana ili je bila nelegalna. To se sad, novim Zakonom, predlaže i u Hrvatskoj, dakle, ako je donacija nelegalna ili nedeklarirana, morat će se vratiti trostruki iznos. To je, kaže dr Zakošek, "značajna kazna.“
Zakon mora "imati zube"
„Nadamo se da će ovaj novi Zakon u Hrvatskoj 'imati zube', za razliku od svih dosadašnjih koji su zagovarali transparentnost dolaska i odlaska novca, ali su potpuno zanemarivali kazne i kršenje normi.“
Emir Đikić iz Transparency Internationala Bosne i Hercegovine:
„Veliki problem koji i mi u Bosni i Herecegovini osjećamo je – klasično neprovođenje Zakona! Zakon postoji, zakon je pristojan, ali ne postoje kapaciteti u institucijama BiH koje bi provodile takav zakon. Evo sada se obavlja revidiranje financijskog stanja političkih partija tek za 2007-u, jednostavno Centralna izborna komisija nema kapaciteteta, imaju samo 2 revizora, i to nije dovoljno da se obavi revizija 79 registrovanih političkih partija, koliko ih ima u BiH. Osim toga, naše je mišljinje da bi revizija financiranja političkih partija trebala da pređe u nadležnost državne revizije, a ne da to bude pri cenrtralnoj izbornoj komisiji.“
Zakon postoji, zakon je pristojan, ali ne postoje kapaciteti u institucijama BiH koje bi provodile takav zakon.
Nemanja Nenadić, Transparentnost Srbija:
„Mi živimo u svetu nagađanja u pogledu financiranja partija, a naročito izbornih kampanja. Evo,već 6 godina kako je donijet Zakon i kako je trebalo da reguliše tu materiju na bolji način, da postoji režim strogih zabrana, javnosti i kontrole, ali to nikad nije bilo primijenjeno u praksi. Javnost, naravno, sumnja na to da se političke stranke i kampanje financiraju od ekonomski moćnih pojedinaca, tajkuna, i sasvim sigurno da toga ima, a naravno da ima i novca koji potječe direktno iz kriminalnih aktivnosti, ali takve veze, nikad još do sada, upravo zbog odsustva kontrole, nisu bile ustanovljene od strane državnih organa.“
