Suđenje bivšim srbijanskim obavještajcima Državne bezbjednosti, DB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću nastavljeno je iskazom svjedoka obrane Ace Drače, bivšeg šefa benkovačke ispostave DB-a u tzv.SAO Krajini na pobunjenom području Hrvatske.
Kao svjedok obrane drugooptuženog Simatovića, Drača je pokušao osporiti ulogu Državne bezbjednosti Srbije u pripremama krajinskih Srba za sukob tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini nad lokalnim Hrvatima.
Obavještajac Drača je ispričao sudu kako su se krajinski Srbi organizirali spontano bez ikakvog utjecaja vlasti iz Beograda, pa tako ni dvojice optuženih bivših šefova tajne službe Srbije Stanišića i Simatovića koje tužiteljstvo označava kao glavne logističare pobune.
Obrana Simatovića se trudila prikazati tijekom njegovog svjedočenja kako krajinska DB nije slala izvještaje službi u Beograd, nego samo krajinskim vlastima, poput vođi oružane pobune Milanu Martiću. Upravo zato je tijekom unakrsnog ispitivanja, tužitelj Travis Farr pokušalo pokazati drugačije, suočavajući svjedoka s dokazima o međusobnoj stalnoj korenspodenciji krajiškog i srbijanskog DB-a u svrhu informiranja srbijanskog državnog vrha.
''Upravo ste rekli da ste mislili da je pozitivna i poželjna stvar da predsjednik Milošević interveniše, ispravite me ako griješim, ali to znači da ste svakako očekivali da će vaš izvještaj, koji pošaljete DB-i Republike Srbije, DB poslati gospodinu Miloševiću, a da bi onda gospodin Milošević intervenisao u Krajini, a po vašem mišljenju to je bilo za opšte dobro, da li je to tačno?'',
pitao je tužitelj.
''Sumnjam da je moj izveštaj tako nošen predsedniku Miloševiću, ali na neki drugi način verovatno je čovek bio obavešten o problemima koji se dešavaju'', odgovorio je svjedok.
Makar je doveden od strane obrane kao vrstan poznavatelj DB-a, nakon priznanja kako je i prvooptuženom Stanišiću slao, kako je rekao vrlo mali broj izvještaja – najčešće za potrebe mirovnih konferencija, i sam Drača je priznao da je zbunjen funkcioniranjem lanca izvještavanja u službi.
''Pa ja i danas, nakon ovoliko staža, ne znam šta direktor BIA-e ili kolegijum na koji način, postoji jedna formulacija koja se zove eksterno informisanje, kome oni to sve šalju i na koji način ja zaista ne znam, ali pretpostavljam ako je nešto hitno i ako je neki problem da se i vojska obavesti, ako to već nije saznala vojna služba.''
Prethodno je Drača opisao susrete sa Stanišićom i Simatovićem u jesen 1994.godine u štabu operacije "Pauk" na Petrovoj Gori kada je nakon dogovora Fikreta Abdića i Slobodana Miloševića na područje Zapadne Bosne upućeno nekoliko grupa instruktora pod zapovjedništvom Živadina Ivanovića -Crnogorca, Milorada Ulemeka - Legije i Radojice Božovića- Raje.
Osiguranje spomenutog štaba su prema njegovim riječima osiguravali pripadnici Jedinice za antiterorističke akcije DB-a Srbije, poznate kao Crvene beretke.
Pri tom je Simatovićeva obrana izrazila svoj stav prema kojem je operacija "Pauk", u koju su se uplele vlasti iz Srbije, bila legitimna pomoć Abdiću u povratku sa svojim izbjeglim pristalicama iz tzv. Krajine u Veliku Kladušu.
******
U programu Pred licem pravde još pročitajte:
Kao svjedok obrane drugooptuženog Simatovića, Drača je pokušao osporiti ulogu Državne bezbjednosti Srbije u pripremama krajinskih Srba za sukob tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini nad lokalnim Hrvatima.
Obavještajac Drača je ispričao sudu kako su se krajinski Srbi organizirali spontano bez ikakvog utjecaja vlasti iz Beograda, pa tako ni dvojice optuženih bivših šefova tajne službe Srbije Stanišića i Simatovića koje tužiteljstvo označava kao glavne logističare pobune.
Obrana Simatovića se trudila prikazati tijekom njegovog svjedočenja kako krajinska DB nije slala izvještaje službi u Beograd, nego samo krajinskim vlastima, poput vođi oružane pobune Milanu Martiću. Upravo zato je tijekom unakrsnog ispitivanja, tužitelj Travis Farr pokušalo pokazati drugačije, suočavajući svjedoka s dokazima o međusobnoj stalnoj korenspodenciji krajiškog i srbijanskog DB-a u svrhu informiranja srbijanskog državnog vrha.
''Upravo ste rekli da ste mislili da je pozitivna i poželjna stvar da predsjednik Milošević interveniše, ispravite me ako griješim, ali to znači da ste svakako očekivali da će vaš izvještaj, koji pošaljete DB-i Republike Srbije, DB poslati gospodinu Miloševiću, a da bi onda gospodin Milošević intervenisao u Krajini, a po vašem mišljenju to je bilo za opšte dobro, da li je to tačno?'',
pitao je tužitelj.
''Sumnjam da je moj izveštaj tako nošen predsedniku Miloševiću, ali na neki drugi način verovatno je čovek bio obavešten o problemima koji se dešavaju'', odgovorio je svjedok.
Makar je doveden od strane obrane kao vrstan poznavatelj DB-a, nakon priznanja kako je i prvooptuženom Stanišiću slao, kako je rekao vrlo mali broj izvještaja – najčešće za potrebe mirovnih konferencija, i sam Drača je priznao da je zbunjen funkcioniranjem lanca izvještavanja u službi.
''Pa ja i danas, nakon ovoliko staža, ne znam šta direktor BIA-e ili kolegijum na koji način, postoji jedna formulacija koja se zove eksterno informisanje, kome oni to sve šalju i na koji način ja zaista ne znam, ali pretpostavljam ako je nešto hitno i ako je neki problem da se i vojska obavesti, ako to već nije saznala vojna služba.''
Prethodno je Drača opisao susrete sa Stanišićom i Simatovićem u jesen 1994.godine u štabu operacije "Pauk" na Petrovoj Gori kada je nakon dogovora Fikreta Abdića i Slobodana Miloševića na područje Zapadne Bosne upućeno nekoliko grupa instruktora pod zapovjedništvom Živadina Ivanovića -Crnogorca, Milorada Ulemeka - Legije i Radojice Božovića- Raje.
Osiguranje spomenutog štaba su prema njegovim riječima osiguravali pripadnici Jedinice za antiterorističke akcije DB-a Srbije, poznate kao Crvene beretke.
Pri tom je Simatovićeva obrana izrazila svoj stav prema kojem je operacija "Pauk", u koju su se uplele vlasti iz Srbije, bila legitimna pomoć Abdiću u povratku sa svojim izbjeglim pristalicama iz tzv. Krajine u Veliku Kladušu.
******
U programu Pred licem pravde još pročitajte:
