Studirati u inostranstvu nije nemoguća misija. To potvrđuje i dvadesetdvogodišnji Sarajlija Denis Piplaš koji je odlučio da dio svog studija provede izvan Bosne i Hercegovine.
Nakon dvije godine studija politologije na Fakultetu političkih nauka, Piplaš odlučio je završiti treću godinu dodiplomskog studija van matičnog univerziteta. Prijavio se na Erasmus Mundus - program mobilnosti namijenjen studentima iz zemalja koje nisu u Evropskoj uniji.
Prikupljanje dokumentacije za prijavu mnogim je studentima bauk. Međutim, navodi Denis, to uopšte nije strašno.
„Mislim da sam za svega par dana skupio sve papire koji su mi bili potrebni, napisao sam motivaciono pismo, dobio sam izvod iz ocjena, odnosno predmeta koje sam do tad pohađao, dobio sam pismo preporuke od strane profesora. To je manje-više sve od papira koji su mi bili potrebni. Svim bih studentima preporučio da se ne prepadnu unaprijed, da ne razmišljaju previše o tom nekom 'silnom procesu' kao što se priča. Rekao bih da je to prazna priča“, kaže on.
Služba za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu Denisu je pružila pomoć u prijavljivanju i odabiru željenog univerziteta. Izbor je najzad pao na Litvaniju.
„Nisam znao skoro ništa o toj državi prije nego što ću otići. Tamo sam bio prvi student iz Bosne i Hercegovine. Svi smo svjesni kvaliteta obrazovanja kojeg trenutno imamo u BiH – jednostavno, ne zadovoljava – po meni - neke minimalne uslove kakve imaju studenti u Evropskoj uniji, tako da je to prije svega bio razlog, da naučim nešto novo, da vidim neke druge sisteme rada, da upoznam neke druge kulture“, istakao je Piplaš.
Denis je u litvanskoj prijestolnici Viljnusu (Vilnius) pohađao dva semestra na Institutu za međunarodne odnose i političke nauke.
Bolonjski sistem visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini uveliko se razlikuje od onog kakav se provodi u Litvaniji. Kako nam priča Denis, dolaskom na univerzitet u Viljnusu osjetio je vrijednosti stvarne Bolonjske reforme.
„Maksimalni broj studenata koji prisustvuju jednom predavanju je deset. Znači, profesor ima šansu da svakom studentu pojedinačno priđe, objasni. Moj institut bio je otvoren 24 sata na dan. Biblioteka također. Da napravim parelelu: u Sarajevu sam s još 400 studenata u amfiteatru, ja profesora i ne čujem, nemam nikakvu šansu da pričam s njim. S druge strane, u Litvaniji nisam nikad duže od dva-tri sata čekao da mi neki profesor odgovori na mail. Uvijek su dostupni. Sve je fokusirano na studenta, da mu se što više olakša“, objašnjava on.
Odlično poznavanje stranog jezika poželjno
Tokom te godine studija, boravio je u studentskom domu i bio vrlo zadovoljan smještajem. Iako Litvanija nije bogata poput zemalja Zapada, studentski standard je bolji nego onaj u Bosni i Hercegovini.
Kada je u pitanju prijavljivanje na studijski program, odlično poznavanje stranog jezika je poželjno, ali nije presudno. Naš sagovornik kaže da profesori imaju razumijevanja prema studentima koji dolaze iz drugih zemalja.
„Ne možete otići tamo bez ikakvog znanja, ali ne mora to biti neko perfektno znanje. Kad sam otišao, moj engleski nije bio savršen, bio je, recimo, vrlo dobar. Poslije nekog vremena steknete naviku, uhvatite se i da razmišljate na engleskom. Generalno, za studente Instituta u Litvaniji nude se ogromne mogućnosti – na primjer kurseva pet-šest stranih jezika koji su potpuno besplatni. Ja sam imao predmete skupa sa Litvancima, ali bilo je nas nekoliko koji smo dolazili iz inostranstva. Nije nikakve razlike bilo, čak bih rekao da se nama, kao gostima, pridavala i veća pažnja“, ocjenjuje Piplaš.
Sa završenom trećom godinom dodiplomskog studija u Viljnusu, Denis nije imao problema prilikom priznavanja predmeta na matičnom Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. I master studij namjerava upisati negdje vani. Bez sumnje, odlazak u Litvaniju Denisa je mnogo promijenio.
„To iskustvo studiranja, cjelokupan život kad si odvojen od doma i porodice – nekako odrasteš u tom periodu. Petnaest, dvadeset dana prije nego što ću krenuti u Litvaniju, u nekim me momentima i strah hvatao – kako ću, šta ću. Ali mogu reći da se stvarno nisam ni sekunde pokajao. Trenutno imam pripravničko mjesto u Transparency Internationalu. Da dobijem to mjesto, mnogo mi je pomoglo iskustvo koje sam stekao vani. Studenti neka slobodno prilože svoje papire, neka se prijave, neka pokušaju da dobiju jedno mjesto“, poručio je on.
Denis zaključuje da bh. studenti nisu svjesni kakvu bi priliku imali kada bi se prijavili na jedan od studijskih programa. Možda je potrebno malo dodatnog napora, ali u konačnici, trud se višestruko isplati.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Nakon dvije godine studija politologije na Fakultetu političkih nauka, Piplaš odlučio je završiti treću godinu dodiplomskog studija van matičnog univerziteta. Prijavio se na Erasmus Mundus - program mobilnosti namijenjen studentima iz zemalja koje nisu u Evropskoj uniji.
Prikupljanje dokumentacije za prijavu mnogim je studentima bauk. Međutim, navodi Denis, to uopšte nije strašno.
„Mislim da sam za svega par dana skupio sve papire koji su mi bili potrebni, napisao sam motivaciono pismo, dobio sam izvod iz ocjena, odnosno predmeta koje sam do tad pohađao, dobio sam pismo preporuke od strane profesora. To je manje-više sve od papira koji su mi bili potrebni. Svim bih studentima preporučio da se ne prepadnu unaprijed, da ne razmišljaju previše o tom nekom 'silnom procesu' kao što se priča. Rekao bih da je to prazna priča“, kaže on.
Služba za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu Denisu je pružila pomoć u prijavljivanju i odabiru željenog univerziteta. Izbor je najzad pao na Litvaniju.
„Nisam znao skoro ništa o toj državi prije nego što ću otići. Tamo sam bio prvi student iz Bosne i Hercegovine. Svi smo svjesni kvaliteta obrazovanja kojeg trenutno imamo u BiH – jednostavno, ne zadovoljava – po meni - neke minimalne uslove kakve imaju studenti u Evropskoj uniji, tako da je to prije svega bio razlog, da naučim nešto novo, da vidim neke druge sisteme rada, da upoznam neke druge kulture“, istakao je Piplaš.
Denis Piplaš: U Litvaniji nisam nikad duže od dva-tri sata čekao da mi neki profesor odgovori na mail. Uvijek su dostupni. Sve je fokusirano na studenta, da mu se što više olakša.
Bolonjski sistem visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini uveliko se razlikuje od onog kakav se provodi u Litvaniji. Kako nam priča Denis, dolaskom na univerzitet u Viljnusu osjetio je vrijednosti stvarne Bolonjske reforme.
„Maksimalni broj studenata koji prisustvuju jednom predavanju je deset. Znači, profesor ima šansu da svakom studentu pojedinačno priđe, objasni. Moj institut bio je otvoren 24 sata na dan. Biblioteka također. Da napravim parelelu: u Sarajevu sam s još 400 studenata u amfiteatru, ja profesora i ne čujem, nemam nikakvu šansu da pričam s njim. S druge strane, u Litvaniji nisam nikad duže od dva-tri sata čekao da mi neki profesor odgovori na mail. Uvijek su dostupni. Sve je fokusirano na studenta, da mu se što više olakša“, objašnjava on.
Odlično poznavanje stranog jezika poželjno
Tokom te godine studija, boravio je u studentskom domu i bio vrlo zadovoljan smještajem. Iako Litvanija nije bogata poput zemalja Zapada, studentski standard je bolji nego onaj u Bosni i Hercegovini.
Kada je u pitanju prijavljivanje na studijski program, odlično poznavanje stranog jezika je poželjno, ali nije presudno. Naš sagovornik kaže da profesori imaju razumijevanja prema studentima koji dolaze iz drugih zemalja.
„Ne možete otići tamo bez ikakvog znanja, ali ne mora to biti neko perfektno znanje. Kad sam otišao, moj engleski nije bio savršen, bio je, recimo, vrlo dobar. Poslije nekog vremena steknete naviku, uhvatite se i da razmišljate na engleskom. Generalno, za studente Instituta u Litvaniji nude se ogromne mogućnosti – na primjer kurseva pet-šest stranih jezika koji su potpuno besplatni. Ja sam imao predmete skupa sa Litvancima, ali bilo je nas nekoliko koji smo dolazili iz inostranstva. Nije nikakve razlike bilo, čak bih rekao da se nama, kao gostima, pridavala i veća pažnja“, ocjenjuje Piplaš.
Sa završenom trećom godinom dodiplomskog studija u Viljnusu, Denis nije imao problema prilikom priznavanja predmeta na matičnom Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. I master studij namjerava upisati negdje vani. Bez sumnje, odlazak u Litvaniju Denisa je mnogo promijenio.
„To iskustvo studiranja, cjelokupan život kad si odvojen od doma i porodice – nekako odrasteš u tom periodu. Petnaest, dvadeset dana prije nego što ću krenuti u Litvaniju, u nekim me momentima i strah hvatao – kako ću, šta ću. Ali mogu reći da se stvarno nisam ni sekunde pokajao. Trenutno imam pripravničko mjesto u Transparency Internationalu. Da dobijem to mjesto, mnogo mi je pomoglo iskustvo koje sam stekao vani. Studenti neka slobodno prilože svoje papire, neka se prijave, neka pokušaju da dobiju jedno mjesto“, poručio je on.
Denis zaključuje da bh. studenti nisu svjesni kakvu bi priliku imali kada bi se prijavili na jedan od studijskih programa. Možda je potrebno malo dodatnog napora, ali u konačnici, trud se višestruko isplati.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
