Daleko od reflektora, skupih scenografija i kostima, mala pozorišna scena ruske zajednice u Budvi ima novu predstavu.
"Kometa G" govori o članovima rok benda koji se raspao početkom 1990-ih i onome što se sa njima potom dešavalo, nakon raspada SSSR-a.
"Likovi iz predstave su imali priliku da budu slobodni ljudi, ali je nisu iskoristili, i sada, u svojim šezdesetim, svi oni su nesrećni", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) reditelj Andrej Slepuhin.
Objašnjava i što je poveznica njihovih života sa onim što se dešava danas:
"Kao i čovjek, i države imaju svoju priliku da budu slobodne i srećne. Mislim da je Rusija imala svoju šansu da bude slobodna, srećna i bogata zemlja, ali nije htjela da je iskoristi. I ne znam hoće li za to biti nove prilike".
Pomoćni radnik sa dvije diplome
Andrej je u Crnu Goru stigao ubrzo nakon početka invazije Rusije na Ukrajinu februara 2022.godine.
Ovaj četrdesetogodišnjak ima diplome dva fakulteta – glume i pozorišne režije. Do odlaska iz Rusije je radio u pozorištu u Sankt Petersburgu.
Sada je na radnom mjestu na kojem se nije mogao zamisliti prije odlaska.
"Tokom dana radim kao pomoćni radnik u hotelu, a uveče se bavim pozorištem", kaže sa osmjehom.
Kao jedini zaposleni u porodici, kaže da osjeća veliku odgovornost da obezbijedi egzistenciju supruzi i troje djece.
Odluka o odlasku iz Rusije je bila veoma teška za cijelu porodicu, priča Slepuhin, ali su razlozi za to bili brojni – ljudski i profesionalni:
"Ne mogu se baviti pozorištem tamo gdje ne smiješ reći što misliš. Kako se baviti ovim poslom, a ne raditi predstave o stvarnosti koju živimo? Za mene to nema smisla".
No, to nije jedini razlog odlaska, dodaje Andrej, čija porodica je isprepletanog rusko-ukrajinskog porijekla:
"Rođen sam u Kijevu, imam tamo puno familije i prijatelja, to je zemlja koju volim i smatram je svojom. I ne mogu pod sadašnjim okolnostima da budem u Rusiji. Nikako".
Uz dvoje kolega sa fakulteta, Andrej je osnovao teatar "L.O.F.T" (Location of Freedom Theatre), u okviru kojeg je nastala predstava "Kometa G".
Podrška osuđenim umjetnicama
"Kometa G" se temelji na jednom od ranijih tekstova dramaturškinje Svetlane Petričuk, koja je u Rusiji osuđena na zatvorsku kaznu zbog "opravdavanja terorizma".
"Ova predstava je kao poveznica između Rusije i Svetlane tamo u zatvoru, i nas tu, koji pokušavamo shvatiti što se dešava i učiniti nešto da se stvari promijene", kaže za RSE producentkinja Ana Kirilova.
Petričuk i rediteljka Jevgenija Berkovič su osuđene na po šest godina zatvora u julu 2024. zbog "opravdanje terorizma" u drami " Finist Yasny Sokol (Finist, Hrabri soko)".
Ta nagrađivana predstava, prikazana premijerno 2020.godine, govori o ženama koje su namamljene da se udaju za militante u Siriji, a kasnije su osuđene za pomaganje teroristima.
Petričuk i Berkovič su negirale optužbe, tvrdeći da je cilj predstave sprječavanje terorizma.
Nakon presude, oglasio se Komitet pisaca u zatvoru Međunarodnog PEN-a:
"Ruske vlasti su njihovu nagrađivanu predstavu iskoristile kao dimnu zavjesu da utišaju neslaganje i pošalju jezivo upozorenje ruskoj umjetničkoj zajednici da bi oni mogli biti sljedeći".
PEN je pozvao ruske vlasti da usklade zakone o borbi protiv terorizma s međunarodnim standardima i oslobode umjetnike koji su neopravdano osuđeni ili pritvoreni po takvim optužbama, uključujući Petričuk i Berkovič.
"Opravdavanje terorizma" sve češće obrazloženje za sudske kazne u Rusiji
Međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International (AI) ocjenjuje da su ruske vlasti instrumentalizovale zakone o borbi protiv terorizma za kontrolu javnog diskursa.
Zatvorske kazne dijele vojni sudovi iza zatvorenih vrata, a vlasti često označavaju pojedince kao teroriste ili ekstremiste samo zbog komentara na internetu ili donacija opozicionoj grupi - time je, navode iz AI u februarskoj studiji, psihološki uticaj na pojedince i njihove porodice nemjerljiv, a efekat zastrašivanja na rusko društvo dubok.
Objavili su i da je od 2013. godine 3.738 osoba osuđeno za zločine povezane s terorizmom.
Preko 90 odsto tih presuda nije proizašlo iz terorističkih napada, počinjenih ili planiranih, već zbog radnji poput navodnog "opravdanja terorizma", navodi AI
Dodaju da su tokom poslednje decenije osuđujuće presude sa tim obrazloženjem porasle 50 puta.
Je li za stvaralačku slobodu dovoljno emigrirati
S obzirom da ruske vlasti podižu optužnice zbog antiratnih stajališta i protiv svojih državljana koji su otišli iz zemlje, pitamo Andreja mogu li ruski umjetnici slobodno stvarati u inostranstvu.
Odgovor na to pitanje je individualan, kaže.
Dodaje da se srijetao sa umjetnicima koji ne žele da učestvuju u projektima, jer se plaše za svoju porodicu u Rusiji, ili moraju da se povremeno vraćaju u zemlju.
"Ja to mogu da razumijem. Zemlja ne bi trebala da dovodi svoje građane u situaciju da moraju rizikovati život da bi se bavili umjetnošću", smatra Andrej.
Za sebe lično kaže da se osjeća slobodno:
"Iako na društvenim mrežama dobijam svakakve poruke, osjećam da ovdje mogu slobodno da radim. Zato sam i otišao iz Rusije".
Dodaje i da je svjestan da živi u okruženju gdje mnogi podržavaju aktuelnu rusku vlast.
Kao primjer Andrej navodi "Zločin", prvu antiratnu predstavu koju je radio nakon početka ruske invazije.
Kada su htjeli da je odigraju u Beogradu, dugo su tražili prostor, jer im ga niko nije želio odobriti.
Na kraju im je, kaže reditelj, izvođenje omogućila jedna nevladina organizacija.
Producentkinja Ana kaže da je, uz sve probleme koji muče ruske umjetnike u inostranstvu, svako novo djelo duhovna hrana za sunarodnike pošto ćutanje uglavnom obilježava pozorišnu scenu u Rusiji:
"Tamo se uglavnom sve svodi na: umukni i pravi samo klasike. Inače ostaješ bez posla. Ili su dio malog broja pozorišta koja zbog svoje borbe za umjetničku slobodu rizikuju da budu zatvorena".
Zato umjetnici u egzilu ne smiju ćutati, poručuju akteri predstave.