Petodnevna konferencija, koja traje do 23. avgusta, je nakon dužeg perioda okupila predstavnike studentskih organizacija sa većine javnih univerziteta iz BiH, a na konferenciji učestvuju studentski lideri iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske i Rumunije.
Već prvih dana moglo se čuti da su studentski problemi skoro svih zemalja regiona slični, te da su bolonjskim procesom studiranja nezadovoljni gotovo svi.
Na Konferenciji će biti usvojena i zajednička deklaracija o borbi za studentska prava od 2010. do 2015. godine, koja će biti osnov studentskim liderima za lobiranje i ostvarivanje prava kod nadležnih institucija univerziteta i vlasti u njihovim zemljama, kaže predsjednik Unije studenata RS Milan Petković:
„Sigurno da mi kao slični obrazovani sistemi u ovom regionu treba da imamo zajednička i neka studentska prava, koja se kod nekog veća, kod nekog manja, tako da ćemo pokušati razmijeniti iskustva, doći do toga koja su to nova prava za koja treba da se borimo i koja su to postojeća prava koja se ne štite, a za koje trebamo tražiti mehanizme zaštite. Pokušaćemo da kroz ova četiri radna dana dođemo do tih mehanizama zaštite, što nam je jako bitno, jer nije bitno samo postojanje nekog prava na papiru ili u nekim zakonodavnim aktima ukoliko ne postoje efikasni mehanizmi zaštite.“
Konferencija je okupila oko 30 predstavnika studentskih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske i Rumunije.
Iako postoji razlike u stanju visokog obrazovanja u svakoj od zemalja, većinu studenata brine dosta zajedničkih problema.
U Sloveniji, za koju se moglo čuti da je možda i najviše napredovala u reformi visokog obrazovanja, studenti i dalje nisu zadovoljni načinom provođenja bolonjskog procesa. Predsjednik studentske organizacije Slovenije Danijel Bandelj navodi i da se studenti boje da bi mogli biti na udaru mjera štednje zbog ekonomske krize:
„Država proba sad u toj situaciji štedjeti na temama za koje smo sigurni da ne smije štedjeti. To je obrazovanje, socijalni transfer i za studente i za ostale mlade. Što se tiče bolonje, imamo probleme - ne znamo koji je stupanj izobrazbe ima neko ko je završio stari program, a ko je sad završio prvi stupanj bolonje.“
U Srbiji je posljednjih godina primijetan konstantan porast broja upisa na fakultete. Tanja Slavuljica iz srbijanske studentske Unije kaže da najveći problem za jednu akademsku mladu osobu predstavlja veoma nizak studentski standard, a poslije toga i ponuda za zaposlenje nakon dobijanja diplome:
„Sve zavisi od oblasti koja je studirana prvenstveno, a zavisi i od sposobnosti studenata. Ali, u suštini, globalno postoji veliki kapacitet, a malo tržište. Pojavljuje se tendencija da svake godine opada procenat studenata koji diplomiraju na vrijeme i koji završavaju fakultete.“
U Bosni i Hercegovini je situacija tim specifičnija jer, osim problema u primjeni bolonjskog procesa i studentskog standarda, nedostatak je i što nema jedinstvenog zastupanja studentskih interesa. Banjalučka konferencija nakon dužeg perioda uspjela je na jednom mjestu okupiti vodeće studentske organizacije i iz BiH. Milan Petković:
„Tako da su i oni pozvani i da se mi sastajemo poslije duže vremena bez patronata evropskih organizacija, vladinih institucija. Znači, studenti su odlučili na ovaj način da pokušaju da razmijene iskustva i da i u budućnosti sarađuju.“
Dopredsjednica Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru Ana Šljivić takođe je mišljenja da bi studentski predstavnici u BiH morali imati tješnju saradnju:
„Mi kao jedino sveučilištre na hrvatskom jeziku u BiH imamo jako dobru suradnju sa Hrvatskom. Pošto oni idu ispred nas u svemu, pokušali smo da se ravnamo s njima i da to prenosimo u BiH, prvo na naše sveučilište, a onda i na druge univerzitete kroz suradnju. Što se tiče sveučilišta u BiH, najbolju suradnju imamo sa našim susjednim Univerzitetom ’Džemal Bijedić’. S ostalim sveučilištima imamo nešto manju suradnju, ali, evo, jako nam je drago da smo dobili poziv iz Banje Luke da se pridružimo i sudjelujemo na ovom divnom okupljanju.“
Stanje u visokom obrazovanju u Bosni i Hrecegovini ocijenjeno je kao najlošije na području jugoistočne Evrope, ali kršenja studentskih i ljudskih prava studenata prisutna su u svim zemljama.
I dalje se krše prava na osnovu socijalnog porijekla, odnosno bolonjsko pravo na mobilnost i putovanje studenata na druge univerzitete i u druge zemlje. Smatra se i da je studentima s invaliditetom, kojima nije obezbijeđen pristup fakultetima, uskraćeno pravo na školovanje. Međutim, najveće od svih prava koje se krši jeste nepriznavanje diploma iz većine zemalja jugoistočne Evrope u zemljama Evropske unije.
Već prvih dana moglo se čuti da su studentski problemi skoro svih zemalja regiona slični, te da su bolonjskim procesom studiranja nezadovoljni gotovo svi.
Na Konferenciji će biti usvojena i zajednička deklaracija o borbi za studentska prava od 2010. do 2015. godine, koja će biti osnov studentskim liderima za lobiranje i ostvarivanje prava kod nadležnih institucija univerziteta i vlasti u njihovim zemljama, kaže predsjednik Unije studenata RS Milan Petković:
„Sigurno da mi kao slični obrazovani sistemi u ovom regionu treba da imamo zajednička i neka studentska prava, koja se kod nekog veća, kod nekog manja, tako da ćemo pokušati razmijeniti iskustva, doći do toga koja su to nova prava za koja treba da se borimo i koja su to postojeća prava koja se ne štite, a za koje trebamo tražiti mehanizme zaštite. Pokušaćemo da kroz ova četiri radna dana dođemo do tih mehanizama zaštite, što nam je jako bitno, jer nije bitno samo postojanje nekog prava na papiru ili u nekim zakonodavnim aktima ukoliko ne postoje efikasni mehanizmi zaštite.“
Konferencija je okupila oko 30 predstavnika studentskih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske i Rumunije.
Iako postoji razlike u stanju visokog obrazovanja u svakoj od zemalja, većinu studenata brine dosta zajedničkih problema.
U Sloveniji, za koju se moglo čuti da je možda i najviše napredovala u reformi visokog obrazovanja, studenti i dalje nisu zadovoljni načinom provođenja bolonjskog procesa. Predsjednik studentske organizacije Slovenije Danijel Bandelj navodi i da se studenti boje da bi mogli biti na udaru mjera štednje zbog ekonomske krize:
„Država proba sad u toj situaciji štedjeti na temama za koje smo sigurni da ne smije štedjeti. To je obrazovanje, socijalni transfer i za studente i za ostale mlade. Što se tiče bolonje, imamo probleme - ne znamo koji je stupanj izobrazbe ima neko ko je završio stari program, a ko je sad završio prvi stupanj bolonje.“
U Srbiji je posljednjih godina primijetan konstantan porast broja upisa na fakultete. Tanja Slavuljica iz srbijanske studentske Unije kaže da najveći problem za jednu akademsku mladu osobu predstavlja veoma nizak studentski standard, a poslije toga i ponuda za zaposlenje nakon dobijanja diplome:
„Sve zavisi od oblasti koja je studirana prvenstveno, a zavisi i od sposobnosti studenata. Ali, u suštini, globalno postoji veliki kapacitet, a malo tržište. Pojavljuje se tendencija da svake godine opada procenat studenata koji diplomiraju na vrijeme i koji završavaju fakultete.“
U Bosni i Hercegovini je situacija tim specifičnija jer, osim problema u primjeni bolonjskog procesa i studentskog standarda, nedostatak je i što nema jedinstvenog zastupanja studentskih interesa. Banjalučka konferencija nakon dužeg perioda uspjela je na jednom mjestu okupiti vodeće studentske organizacije i iz BiH. Milan Petković:
„Tako da su i oni pozvani i da se mi sastajemo poslije duže vremena bez patronata evropskih organizacija, vladinih institucija. Znači, studenti su odlučili na ovaj način da pokušaju da razmijene iskustva i da i u budućnosti sarađuju.“
Dopredsjednica Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru Ana Šljivić takođe je mišljenja da bi studentski predstavnici u BiH morali imati tješnju saradnju:
„Mi kao jedino sveučilištre na hrvatskom jeziku u BiH imamo jako dobru suradnju sa Hrvatskom. Pošto oni idu ispred nas u svemu, pokušali smo da se ravnamo s njima i da to prenosimo u BiH, prvo na naše sveučilište, a onda i na druge univerzitete kroz suradnju. Što se tiče sveučilišta u BiH, najbolju suradnju imamo sa našim susjednim Univerzitetom ’Džemal Bijedić’. S ostalim sveučilištima imamo nešto manju suradnju, ali, evo, jako nam je drago da smo dobili poziv iz Banje Luke da se pridružimo i sudjelujemo na ovom divnom okupljanju.“
Stanje u visokom obrazovanju u Bosni i Hrecegovini ocijenjeno je kao najlošije na području jugoistočne Evrope, ali kršenja studentskih i ljudskih prava studenata prisutna su u svim zemljama.
I dalje se krše prava na osnovu socijalnog porijekla, odnosno bolonjsko pravo na mobilnost i putovanje studenata na druge univerzitete i u druge zemlje. Smatra se i da je studentima s invaliditetom, kojima nije obezbijeđen pristup fakultetima, uskraćeno pravo na školovanje. Međutim, najveće od svih prava koje se krši jeste nepriznavanje diploma iz većine zemalja jugoistočne Evrope u zemljama Evropske unije.
