Svakog juna, ili po hebrejskom kalendaru na dan 20. Sivana, Jevrejska zajednica u BiH organizuje hodočašće na spomen grob velikog sarajevskog rabina Moše Danona, koji se nalazi u mjestu Krajišina nedaleko od Stoca.
Nekada poznato svetilište Jevreja cijelog svijeta, danas se održava zahvaljujući porodici Medar, na čijem se zemljištu nalazi grob, i Jevrejskoj zajednica u BiH. Priča o Moši Danonu i porodici Medar priča je o zajedničkom životu i toleranciji, kojih se danas mnogi u BiH ne žele sjećati.
Svakog jutra Mensur Medara obiđe grob sarajevskog rabina Moše Danona. Iako teško bolestan, ne želi da iznevjeri obećanje svojih predaka da se grob pravdenika mora održavati. Zajedno sa rođakom Amerom i danas smo ga zatekli nedaleko od porosične kuće gdje se spomenik nalazi:
„Sad će se ovo sve pograbiti, očistiti, i prvo košenje kosilicom ide i onda dio zime jedno 13 do 15 puta. Ko god ovdje dođe i prođe, svak stane pa gleda.Vrlo je fino, ali je žalosno što niko ne obilazi to.“
Predaja kaže kako je uglednog sarajevskog rabina Mošu Danona, zajedno sa 10 sarajevskih Židova, zatočio i u kulu bacio Memed Ruždi paša davne 1820. godine želeći iznuditi 500 dukata. Sarajevska čaršija se uskoro organizovala, rabin je oslobođen, a sultanu je upućena peticija od strane najuglednijih Sarajlija, nakon čega je paša smijenjen.
Za vrijeme svog boravka u zatočeništvu, rabin Danon se zavjetovao da će otići na hodočašće u Jerusalim. Krenuvši prema dubrovačkoj luci, umire u Krajišini, gdje je i pokopan.
„Moše Danon je u jevrejskoj istoriji, i to mjesto hodočašća koje je bilo prije Drugog svjetskog rata je najznačajnije za Jevreje poslije Zida plača. Znači Jevrejima je Zid plača je mjesto na kome se mole, a drugo mjesto na kome se mole im je Moše Danona grob“, kaže Zoran Maldembaum, Jevrejska zajednica BiH.
Simbol spasenja
Spomen grob Moše Danona nalazi se na zemljištu porodice Medar, zajedno sa dva spomenika podignuta nepoznatim austrijskim vojnicima. Novcem Jevrejske zajednice BiH u neposrednoj blizini podignuta je i havra, kuća za molitvu u kojoj se na jevrejske praznike i danas okupljaju Jevreji iz cijelog svijeta Maldembaum dodaje:
Grob Moše Danona
„Prije Drugog svjetskog rata govorilo se idemo na ćabu i išlo se u Jerusalem. Tom prilikom svi evropski Jevreji su obavezno svraćali u Stolac da bi se pomolili na grobu Moše Danona, da bi od njega dobili blagoslov i nastavili dalje da idu.“
Posjeta groba Moše Danona predstavlja simbol čudesnog spasenja Jevreja Sarajeva. Jedno je od bogatih segmenata sefardske kulture, iako je je za sefarde hodočašće neuobičajno.
Pa ipak najveće hodočašće Jevreja u ovoj regiji nije upisano u historijske karte BiH, niti se održavanje spomenika nalazi u budžetu opštine Stolac, kaže ogorčeno Mensud Medar:
„Ja sam ovdje još koliko ne znam. Dok bude Bog htio, ja ću to paziti i održavati isto kao da je to moje. Ja ih smatram svojim velikim prijateljima, kao što i jesu prijatelji, a ovo je šteta, prvo šteta za opštinu i one koji vode ovaj grad i za državu: Ovo je haos ovdje. Da nije mene, ovo bi sve srušeno bilo, ovo se nizašta ne bi znalo. A sad evo nam načelnika i evo nam lica našega stolačkoga. Pred spomenikom kulturnim BiH ovdje gdje leži jedan pošteni, veliki rabin, oni su dotjerali ove od smeća i trehnuli ih tu pred kapiju, pred ulaz. Ne znam šta da vam više kažem.“
Malo ko danas zna priču o porodici Medar. Mnogi se ne žele prisjećati priče o rabinu Danonu. Iako je Mensud u posljednjm ratu izgubio oba sina, njegovu dužnost nastaviće neki drugi Medari, možda Amer, koji sam kaže - tako nalaže tradicija i obećanje davno dato precima:
„Jedan epitaf sa Boljuna, sa nekropole stećaka: ’I molju ne gazite moj grob poslije moje smrti.’ Dakle, odnos i poštovanje prema grobovima postoji još od dobrih Bošnjana. Mi to imamo u svojoj tradiciji, imamo u svojoj krvi - da poštujemo druge i drugačije, da poštujemo grobna mjesta, da poštujemo historiju svih onih koji su živjeli, koji žive i koji će živjeti na ovim prostorima.“
Nekada poznato svetilište Jevreja cijelog svijeta, danas se održava zahvaljujući porodici Medar, na čijem se zemljištu nalazi grob, i Jevrejskoj zajednica u BiH. Priča o Moši Danonu i porodici Medar priča je o zajedničkom životu i toleranciji, kojih se danas mnogi u BiH ne žele sjećati.
Svakog jutra Mensur Medara obiđe grob sarajevskog rabina Moše Danona. Iako teško bolestan, ne želi da iznevjeri obećanje svojih predaka da se grob pravdenika mora održavati. Zajedno sa rođakom Amerom i danas smo ga zatekli nedaleko od porosične kuće gdje se spomenik nalazi:
Grob Moše Danona je mjesto hodočašća koje je bilo prije Drugog svjetskog rata je najznačajnije za Jevreje poslije Zida plača, kaže Zoran Maldembaum.
„Sad će se ovo sve pograbiti, očistiti, i prvo košenje kosilicom ide i onda dio zime jedno 13 do 15 puta. Ko god ovdje dođe i prođe, svak stane pa gleda.Vrlo je fino, ali je žalosno što niko ne obilazi to.“
Predaja kaže kako je uglednog sarajevskog rabina Mošu Danona, zajedno sa 10 sarajevskih Židova, zatočio i u kulu bacio Memed Ruždi paša davne 1820. godine želeći iznuditi 500 dukata. Sarajevska čaršija se uskoro organizovala, rabin je oslobođen, a sultanu je upućena peticija od strane najuglednijih Sarajlija, nakon čega je paša smijenjen.
Za vrijeme svog boravka u zatočeništvu, rabin Danon se zavjetovao da će otići na hodočašće u Jerusalim. Krenuvši prema dubrovačkoj luci, umire u Krajišini, gdje je i pokopan.
„Moše Danon je u jevrejskoj istoriji, i to mjesto hodočašća koje je bilo prije Drugog svjetskog rata je najznačajnije za Jevreje poslije Zida plača. Znači Jevrejima je Zid plača je mjesto na kome se mole, a drugo mjesto na kome se mole im je Moše Danona grob“, kaže Zoran Maldembaum, Jevrejska zajednica BiH.
Simbol spasenja
Spomen grob Moše Danona nalazi se na zemljištu porodice Medar, zajedno sa dva spomenika podignuta nepoznatim austrijskim vojnicima. Novcem Jevrejske zajednice BiH u neposrednoj blizini podignuta je i havra, kuća za molitvu u kojoj se na jevrejske praznike i danas okupljaju Jevreji iz cijelog svijeta Maldembaum dodaje:
Posjeta groba Moše Danona predstavlja simbol čudesnog spasenja Jevreja Sarajeva. Jedno je od bogatih segmenata sefardske kulture, iako je je za sefarde hodočašće neuobičajno.
Pa ipak najveće hodočašće Jevreja u ovoj regiji nije upisano u historijske karte BiH, niti se održavanje spomenika nalazi u budžetu opštine Stolac, kaže ogorčeno Mensud Medar:
„Ja sam ovdje još koliko ne znam. Dok bude Bog htio, ja ću to paziti i održavati isto kao da je to moje. Ja ih smatram svojim velikim prijateljima, kao što i jesu prijatelji, a ovo je šteta, prvo šteta za opštinu i one koji vode ovaj grad i za državu: Ovo je haos ovdje. Da nije mene, ovo bi sve srušeno bilo, ovo se nizašta ne bi znalo. A sad evo nam načelnika i evo nam lica našega stolačkoga. Pred spomenikom kulturnim BiH ovdje gdje leži jedan pošteni, veliki rabin, oni su dotjerali ove od smeća i trehnuli ih tu pred kapiju, pred ulaz. Ne znam šta da vam više kažem.“
Malo ko danas zna priču o porodici Medar. Mnogi se ne žele prisjećati priče o rabinu Danonu. Iako je Mensud u posljednjm ratu izgubio oba sina, njegovu dužnost nastaviće neki drugi Medari, možda Amer, koji sam kaže - tako nalaže tradicija i obećanje davno dato precima:
„Jedan epitaf sa Boljuna, sa nekropole stećaka: ’I molju ne gazite moj grob poslije moje smrti.’ Dakle, odnos i poštovanje prema grobovima postoji još od dobrih Bošnjana. Mi to imamo u svojoj tradiciji, imamo u svojoj krvi - da poštujemo druge i drugačije, da poštujemo grobna mjesta, da poštujemo historiju svih onih koji su živjeli, koji žive i koji će živjeti na ovim prostorima.“
