Zastupnici Stranke demokratske akcije (SDA) u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ocijenili su da je sjednica Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) sa tačkama dnevnog reda koje se tiču zakona o entitetskom visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV) i o nepokretnoj imovini, "dosada najgrublji nasrtaj na Daytonski mirovni sporazum".
"Očekujemo da visoki predstavnik (OHR) s riječi pređe na djela. Pozdravljamo njegovu zabrinutost i direktno upozorenje da NSRS ne ide o ovom pravcu, ali očekujemo da, nakon što se današnja sjednica završi, sankcioniše one koji rade na kršenju Daytona", kazao je Adil Osmanović, zastupnik i potpredsjednik SDA na konferenciji za medije 8. februara.
- SPECIJALI RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona | U prvom redu dejtonske historije
Osmanović je podsjetio da su vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), odnosno 12 zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta BiH, 2008. godine pokrenuli postupak ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH o donošenju Zakona o VSTV-u Bosne i Hercegovine.
"Ustavni sud BiH je u svojoj odluci 30. januara 2009. godine potvrdio da je zakon o VSTV-u BiH usaglašen s Ustavom BiH. Državna nadležnost se ne može prenositi na entitet jer za to ne postoji ustavni osnov, a to je jasno označeno u ovoj odluci Ustavnog suda", rekao je Osmanović.
Zastupnica SDA Alma Čolo, govoreći o zakonu u nepokretnoj imovini koji vlasti entiteta RS žele donijeti, podsjetila je na raniju presudu Ustavnog suda BiH prema kojoj je za taj zakon jedino nadležna Parlamentarna skupština BiH.
"Državna imovina je, prema odluci Ustavnog suda BiH, imovina koja ima kontinuitet države BiH. Sporazum o sukcesiji između republika bivše Jugoslavije propisuje da sva nepokretna imovina, koja se nalazi na teritoriji te republike, pripada toj republici. Tako je BiH postala titular nepokretne imovine na svojoj teritoriji i entiteti to ne mogu biti po njihovom zakon. Taj zakon mora donijeti Parlamentarna skupština BiH", kazala je Čolo.
Istakla je kako pred Ustavnim sudom BiH ne mogu osporavati Zakon o agenciji za lijekove RS-a, koji bi trebao stupiti na snagu u roku od šest mjeseci od dana objave u Službenom glasniku RS-a, dok ne stupi na snagu.
Čolo je kazala kako su zakoni koje Narodna skupština Republike Srpske (RS) namjerava staviti u proceduru, kao što je zakon o upravi za indirektno oporezivanje i zakon o oružanim snagama RS, produkt zaključaka koji su doneseni na 24. posebnoj sjednici koja je održana 10. decembra prošle godine.
''Mi smo ispred Parlamenta BiH, 15 poslanika Zastupničkog doma kao ovlašteni predlagači pokrenuli postupke pred Ustavnim sudom BiH s namjerom da osporimo ove zaključke i tražili smo od Suda da donese privremenu mjeru da se NSRS i Vlada RS spriječe u svojim aktivnostima koji ustvari predstavljaju napad na ustavni poredak, određeno-pravno nasilje i uzurpiranje nadležnosti BiH'', kazala je Čolo.
'Vraćanje' nadležnosti s države na entitet
Zakonima o visokom sudskom i tužiteljskom vijeću i zakonom o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti RS-a, kao i drugim zakonima vladajući u tom bh. entitetu pokušavaju "vratiti" nadležnosti s državnom nivoa BiH na entitet, što - prema Ustavu BiH - ni jedan od dva entiteta ne može samostalno raditi.
Ta mogućnost je ostavljena samo Parlamentarnoj skupštini BiH te OHR-u u BiH koji to eventualno može uraditi nametanjem zakona i odluka.
Nacrt zakona o VSTV-u RS-a zajednički su poslali klubovi zastupnika vladajuće koalicije u tom entiteru predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čijem čelu je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Zakon treba proći i javnu raspravu te je potrebno o njemu glasati i u formi konačnog prijedloga, a prema nacrtu, trebao bi stupiti na snagu za godinu.
Evropska komisija te Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH pozvale su 7. februara sve političke stranke da odbiju raspravu o nacrtu ovog zakona.
Zakonom o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti želi se knjižiti nepokretna imovina na RS.
Riječ je o imovini koju koriste institucije entiteta RS, jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, javne ustanove i druge javne službe čiji su osnivači RS, odnosno jedinice lokalne samouprave.
Ustavni sud BiH je ranije u dvije odluke proglasio u septembru 2021. neustavnim zakon o šumama te ranije u februaru 2020. zakon o poljoprivrednom zemljištu RS-a.
Ustavni sud BiH je u februaru 2020. godine također ocijenio neustavnim i više članova Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS-a.
Ustavni sud BiH je u svojim odlukama naveo da se radi o isključivoj nadležnosti BiH u reguliranju pitanja državne imovine.
Država bez zakona o državnoj imovini
Prvi zakon koji je osporen iz ovih oblasti jeste pitanje raspolaganja državnom imovinom, kojeg je poništio OHR 2005. i 2011. godine.
Odlukom iz 2005. godine, OHR je nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH. Prema tom zakonu, svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže državnom imovinom ništavan je.
Radi se o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koja ostaje na snazi do sve dok se u Parlamentarnoj skupštini BiH ne donese zakon kojim će se utvrditi što je imovina BiH, a što njena dva entiteta Federacije BiH i Republike Srpske te Brčko distrikta BiH kao treće zasebne administrativne jedinice. Na taj zakon se čeka gotovo 20 godina.
Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC) polovinom septembra 2004. godine zatražilo je od Bosne i Hercegovine da nađe trajno rješenje za pitanje državne imovine. Iste godine, odlukom Vijeća ministara BiH, formirana je Komisija za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH u upravljanju državnom imovinom.
Državna imovina, kako se to navodi u opisu rada Komisije, obuhvata imovinu koja pripada državi BiH po međunarodnom Sporazumu o pitanjima sukcesije.
Ovaj Sporazum su 29. juna 2001. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija.
Tu spada i imovina nad kojom je Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina (SRBiH) imala pravo raspolaganja i upravljanja prije 31. decembra 1991.
Komisija za državnu imovinu nije predložila kriterije koji će se primjenjivati da bi se utvrdilo koja imovina je u vlasništvu BiH, entiteta i Brčko distrikta, a nije izradila ni nacrte zakona kojima se osigurava da utvrđeni kriteriji budu provedeni.
Komisija za državnu imovinu tokom svog rada je imala tri prijedloga o načinu na koji bi se trebalo utvrditi koja javna imovina pripada državi, koja entitetima, a koja Brčko distriktu BiH.
Onaj na kome insistiraju politički predstavnici RS-a je da sva državna imovina nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, postaje vlasništvo entiteta u kojem se nalazi. Institucije BiH bi mogle koristiti imovinu potrebnu za svoje potrebe u onoj mjeri u kojoj to entiteti odobre zakonima.
- Velić: Imovina BiH ugrožena, kako u državi tako i izvan njenih granica
- Incko obustavio primjenu Zakona RS o državnoj imovini
- Džaferović: BiH mora donijeti zakon o državnoj imovini
Kod političkih predstavnika Bošnjaka je dominantan stav da BiH kao pravni nasljednik Republike BiH i SRBiH bude nosilac prava vlasništva na cjelokupnoj državnoj imovini. To znači da bi entiteti i drugi nivoi vlasti mogli koristiti ili imati u vlasništvu onu imovinu koja im je potrebna za vršenje njihovih pojedinačnih nadležnosti. Ovo bi bilo regulirano zakonom koji donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
Pored ovih stavova u Komisiji se pojavilo i kompromisno rješenje ''funkcionalno-teritorijalne raspodjele državne imovine''.
Ono podrazumijeva da bi institucije BiH bile vlasnici cjelokupne državne imovine koja se nalazi unutar njenih međunarodno priznatih granica, a koja im je potrebna za vršenje njihovih ustavnih i zakonskih nadležnosti, kao i sve imovine bivše SRBiH i imovine iz Sporazuma o sukcesiji koja se nalazi u inostranstvu. Vlade entiteta, odnosno, Brčko distrikta BiH bi bile vlasnici cjelokupne ostale državne imovine koja se nalazi unutar njihove teritorije.
Za ovaj princip zalažu se i ambasadori Vijeća za implementaciju mira, koji su ga u izjavi objavljenoj 30. oktobra 2008. naveli kao prihvatljivo.
