Autor: Steve Gutterman
Nekoliko Amerikanaca i građana drugih zapadnih državaoslobođeno je u razmjeni zatvorenika sa Rusijom. Zašto je vlada predsjednika Rusije Vladimira Putina oslobodila njih, i zašto baš sada?
Evo tri moguća razloga.
'Patriote' i zatvorenici
Tokom 25 godina na mjestu predsjednika ili premijera, Putin sve više šalje signale Rusima o tome kako vidi ljude, ili želi da oni vjeruju da ih tako vidi: kao vrijedne, lojalne figure koje služe onome što on prikazuje kao interese države, čak i ako, i možda posebno ako, njihovi postupci predstavljaju uvredu za Zapad.
Ovi signali su postali jasniji nego ikad otkako je Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu 2022. godine. Odlikovao je vojnike iz jedinica optuženih za zločine u susjednoj zemlji i sve više suzbijao sve oblike neslaganja, posebno antiratni aktivizam kod kuće.
Putin, dugogodišnji službenik sovjetskog KGB-a i šef Federalne službe sigurnosti (FSB) prije nego što je došao na vlast, više puta je nastojao pokazati da Kremlj uzdiže i štiti one koje vidi kao pravu vrstu Rusa, uključujući one koji se smatraju lojalnim članovima sigurnosnih službi.
Upadljiv primjer Putinovih projektovanih vrijednosti je Vadim Krasikov, bivši oficir FSB-a kojeg se smatra centralnom figurom, barem za Putina, u razmjeni zatvorenika.
Krasikov je služio doživotnu kaznu u Njemačkoj zbog ubistva Zelimkhana Khangoshvilija 2019. godine, gruzijskog državljanina i bivšeg komandanta u Čečeniji, usred dana u poznatom berlinskom parku.
Tužioci u Njemačkoj tvrdili su da je Moskva naručila atentat jer je Khangoshvili komandovao separatističkim snagama u ruskom regionu Sjevernog Kavkaza od 2000. do 2004. tokom Drugog čečenskog rata, koji je pomogao učvrstiti Putinovu vlast i u kome je igrao vodeću javnu ulogu kao premijer 1999. godine, a zatim kao predsjednik od 2000. godine.
U intervjuu s Tuckerom Carlsonom u februaru, Putin je pohvalio Krasikova bez da ga je imenovao, referirajući se na "osobu [koja je], zbog patriotskih osjećaja, eliminisala bandita u jednoj od evropskih prijestolnica," i jasno dao do znanja da želi osigurati oslobađanje osuđenog ubice i njegov povratak u Rusiju.
Neprijatelji države?
S druge strane, uzdizanjem ljudi poput Krasikova kao primjera, ruska država vrši sve veći pritisak na političke protivnike, grupe civilnog društva i neistomišljenike, posebno one, poznate ili nepoznate široj javnosti, koji su govorili protiv rata u Ukrajini.
Nekoliko Rusa koji su bili zatvoreni u svojoj zemlji prije razmjene bilo je osuđeno, na suđenjima koja su na Zapadu okarakterisana kao potpuno politički motivisana, za izdaju ili umiješanost u navodne "ekstremističke" aktivnosti.
Drugi su proglašeni krivima za diskreditiranje ruske vojske ili širenje onoga što Putinova vlada smatra lažnim informacijama o ratu protiv Ukrajine.
Iako je godinama tvrdio da ga ne zanimaju slučajevi ovih optuženih i izbjegavao čak i spomenuti ime Alekseja Navalnog, političkog protivnika koji je umro pod sumnjivim okolnostima u arktičkom zatvoru, Putin je više puta rekao da svako ko prekrši zakon mora biti kažnjen.
Međutim, njihovim puštanjem na slobodu, Putin šalje signal koji je suprotan poruci koju je poslao u vezi s Krasikovim: "Dobro je da smo se riješili ljudi koje Kremlj prikazuje kao neprijatelje države i pijune Zapada."
U martu 2022. godine, ubrzo nakon invazije na Ukrajinu, Putin je rekao da će Rusi "uvijek moći razlikovati prave patriote od ološa i izdajnika i jednostavno ih ispljunuti kao muhu koja je slučajno uletjela u njihova usta."
Istovremeno, Putin može tvrditi da djeluje iz humanitarnih razloga, kao što je to činio u prošlosti sa zatvorenicima poput Mihaila Hodorkovskog.
U međuvremenu, smrt Alekseja Navaljnog, za koju njegova udovica i mnogi drugi krive Putina, omogućila je Rusiji da provede razmjenu zatvorenika bez puštanja na slobodu jednog protivnika kojeg možda nije želio vidjeti slobodnog, čak ni u inostranstvu.
Navaljnijevi saveznici tvrdili su da je sporazum o razmjeni, koji bi uključivao njegovo puštanje i Krasikovljevo, bio u pripremi kada je umro.
Faktor 'novembar'
Razmjena zatvorenika uslijedila je nakon pregovora između SAD-a i Rusije o tom pitanju i dolazi nešto više od tri mjeseca prije američkih predsjedničkih izbora. Predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden, koji je glasno izražavao želju da osigura oslobađanje Amerikanaca pritvorenih u Rusiji i drugdje na temelju onoga što Washington naziva lažnim optužbama, povukao je kandidaturu za predsjednika prošlog mjeseca.
Odnosi između SAD-a i Rusije su blizu najniže tačke, izrazito narušeni zbog invazije Moskve na Ukrajinu. Bez obzira na to ko pobijedi na američkim izborima 5. novembra, bivši predsjednik Donald Trump ili potpredsjednica Kamala Harris, puštanje nekoliko Amerikanaca koji su držani u Rusiji donekle omogućava čistiji početak prije izbora i četverogodišnjeg mandata sljedećeg američkog predsjednika.
Jednostavno rečeno, ovo rješava jedan veliki problem u odnosima između dvije države, jedan razlog zbog kojeg bi Sjedinjene Države mogle biti stroge prema Rusiji. Putin, za koga se čini da je skoro isključivo fokusiran na rat protiv Ukrajine, mogao bi pokušati iskoristiti razmjenu zatvorenika kako bi oslabio američku podršku pomoći Ukrajini, posebno u Kongresu, ili kako bi tražio ustupke u vezi sa sankcijama nametnutim zbog rata.
Kremlj bi mogao vidjeti "priliku da pokuša izolovati Ukrajinu," rekao je Sam Greene, profesor na Institutu za Rusiju na Kings koledžu u Londonu.
"Kroz ovu razmjenu, Moskva želi pokazati da, pod jedan može pregovarati u dobroj vjeri i, pod dva, da je spremna sklapati dogovore sa Zapadom."
"Ovo će ojačati poziciju onih koji su pozivali zapadne vlade da nametnu primirje Kijevu i oslabiti one koji vide takvo primirje kao štetno za ukrajinsku i evropsku sigurnost," napisao je Greene na X-u.
"Produbljivanje sumnje na Zapadu u korisnost nastavka podrške Ukrajini može biti dovoljno velika pobjeda, ali Kremlj preuzima rizik," dodao je Greene. "Ako ne uspije, i ako se podrška nastavi, koje pregovaračke čipove ima? Samo eskalaciju, zapravo."
Uprkos vlastitim javnim tvrdnjama o suprotnom, mnogi analitičari kažu da bi Putin više volio da Trump pobijedi na izborima, a bilo je i spekulacija da bi Kremlj mogao uskratiti Bidenu zadovoljstvo osiguranja oslobađanja Amerikanaca, ali odobriti razmjenu nakon izbora ako Trump pobijedi ,opet, s nadom da će olakšati put za američke ustupke u vezi s Ukrajinom ili regionalnim sigurnosnim pitanjima.
Međutim, takav potez bi kod domaće publike mogao izgledati kao podilaženje, a ako Harris pobijedi, to bi se činilo kao nepotreban ustupak, pa je Kremlj možda smatrao da je najsigurnije djelovati sada. Pored toga, sa Bidenom su i ranije imali dodira, a Kremlj bi mogao biti manje siguran kako bi Trump ili Harris pristupili tom pitanju.
S druge strane, tajming razmjene možda nema puno veze s američkim izbornim ciklusom, već više zavisi od toga kada su pregovori napredovali do tačke u kojoj je razmjena bila moguća, kao i faktora kao što je Putinova želja da Krasikov bude vraćen u Rusiju.
U međuvremenu, uprkos obimu razmjene, nekoliko Amerikanaca i drugih osoba još su u Rusiji, a na Zapadu ih se smatra taocima, te ostaju kao pregovarački aduti za Kremlj. A ako na Zapadu izbiju sporovi oko oslobađanja osuđenog ubice Krasikova, Putin će taj razvoj događaja dočekati s radošću.
U svakom slučaju, bez obzira na tajming, razmjena zatvorenika stavila je Rusiju na mjesto gdje je Putin, tokom četvrt stoljeća na vlasti, uvijek želio da bude: za stolom sa Sjedinjenim Državama.
