Hrvatska je posljednjih godina počela intenzivnije razvijati kontinentalni ili ruralni turizam, koji u ukupnoj turističkoj ponudi zasad čini svega pet posto. Najdalje se otišlo u Istri i Hrvatskom Zagorju.
Davorka Šajina, iz Pazina, među prvima je, prije 10 godina, ušla u agroturizam i s mnogim se gostima, zbog zajedničkih poslova na imanju i trajno sprijateljila,a među njima je i jedna njemačka obitelj iz Berlina.
"Došli su baš kad samo sadili krumpir. Najprije su stajali sa strane i gledali, a onda upitali: 'pa, jel bi mi mogli vama pomoći'? A ja sam rekla: 'super, samo ako hoćete'. I oni su nam pomogli, svi su radili i muž i žena i djeca, a kad smo završili ja sam ih pozvala kod nas da zajedno s nama večeraju, s našom obitelji. Završili smo posao i bio je red da se počastimo. Oni su to vrlo rado prihvatili,a ja sam u šali kazala: 'super, sad ste nam pomogli posaditi krumpir pa bi bilo dobro da nam opet dođete kad ga budemo morali pobirati'. 'A, kad bito bilo' - pitali su. 'Krajem osmog mjeseca' - rekla sam. I, nećete vjerovati, lijepo oni bukirali drugu polovicu kolovoza, došli nam pomagati brati taj krumpir, jednu vreću smo im spakirali da voze u Berlin i, eto, dobili smo i goste i prijatelje", kaže Šajina.
Takvom aktivnom turizmu, čija praksa se već odavno primjenjuje u Europi, najviše se vesele djeca.
"Mi im, recimo, ponudimo da očiste štale od konja i onda imaju besplatno jahanje. Za dva sata čišćenja dobiju pola sata ili sat jahanja i djeca iz grada u tome bas uzivaju", naglašava ona.
U središnjoj je Istri trenutno oko 20 takvih obiteljskih imanja, a unutrašnjost Istre je osobito pogodna zbog blizine mora.
Za 40-tak minuta si na moru i ponovo u selu, na plantaži lavande ili ljekovitog bilja, ističe zagrepčanin Igor (30).
Stubičke Toplice, arhivska fotografija
"Kolegica s mog posla već treću godinu za redom ide s obitelji na ljetovanje baš na jedno takvo imanje u centralnoj Istri i od 14 dana godišnjeg, možda samo 2 ili 3 puta skoče do mora, okupaju se, a ostalo vrijeme beru s domaćinima ljekovito bilje, hrane životinje i više se i ne osjećaju kao gosti već kao prijatelji. Neka imanja imaju naprimer ribogojilišta pored kuće, pa onda gosti pecaju, love ribe i što ulove to jedu", kaže on.
Igor je sa suprugom često ovog proljeća biona sličnim imanjima u Hrvatskom Zagorju, i to po vrlo povoljnim vikend aranžmanima, od nekoliko stotina kuna za dvije osobe.
"Dva i pol dana dođe maksimalno 100 eura za dvije osobe. Imas polupansion, welness, bazen i još i besplatne ulaznice za nekakve bazene u blizini...stvarno se isplati", kaže Igor.
Isplati se i vlasnicima imanja iako to nije lagan posao, a i zarada, kaže Davorka Šajina, ne dolazi brzo, pogotovo onima koji su startali od nule i s kreditima.
"Mi smo startali od nule i već 10 godina stalno ulažemo u objekte, životinje. Kad ne bi bilo tog ulaganja, mi bismo svi četvero mogli jako lijepo od toga živjeti. Za sada još uvijek vraćamo kredit,j još dvije godine i onda smo gotovi s ratama i valjda će biti lakše", kaže ona.
Hrvatska kao cjelogodišnja turistička detinacija
Željko Galić, vlasnik velikog imanja i malog obiteljskog hotela 'Stara vodenica' u Hrvatskom Zagorju, kraj Klanjca, vjeruje da će se ulaskom u Europsku Uniju i banke u Hrvatskoj 'opametiti' i početi pratiti takve projekte, jer njemu je prije nekoliko godina trebala 'debela veza ' da uopće dobije kredit.
Danas u svom hotelčiću ima 22 ležaja, ali interes za ruralni turizam raste, gostiju je sve više i prava zarada bi, kaže, bila kad bi odjednom mogao primiti cijeli autobus ljudi.
Hrana je isključivo domaća, tradicionalna, zagorska.
"Mi nudimo samo pet vrsta jela, ali sva su prava domaća - patku s mlincima, puricu s mlincima, zatim domaće pečenice sa zapečenim grahom, imamo 'seljački lungić', zagorske štrukle, kuhane ili pečene u krušnoj peći i 'ko voli nek' izvoli'. Ja mogu reći da smo uspjeli, stvorili smo jedan veliki brend, imamo weleness centar, imamo jacuzzi, veliku dvoranu za seminare, ali cijela obitelj danonoćno radi - žena, ja, dva sina, punica...svi", kaže on.
Neki od gostiju naglašavaju kako to već nakon prvog dana uočavaju.
Kuća u kojoj je rođen Tito, Kumrovec, arhivska fotografija
"Da,baš smo to vidjeli, njihova kćerka nas je dočeka kao konobarica, onda se uveče presvukla i opet nas dočekala kao maserka u welenessu, a sutra ujutro smo je opet jedva prepoznali jer se presvukla i bila sobarica, čistila je i spremala sobe", kaže jedan od njih..
Tuhelj, Marija Bistrica, Stubičke Toplice, Klanjec i ostala zagorska mjesta pretekla su u turističkoj ponudi, nekad najpoznatiji, Kumrovec koji je upravo zbog negativnog odnosa prema Titu protekla dva desetljeća, zastao, no stručna suradnica za marketing i odnose s javnošću u Krapinsko - zagorskoj županiji, Ksenija Tomić najavljuje snažnije turističko budjenje i Kumrovca, a nazire se i rješenje za nekad atraktivne, a danas oronule i zapuštene objekte Spomen-doma i Političke škole u Kumrovcu.
"Povijest ništa ne može izbrisati, ona je bila takva kakva je bila, bilo da to nekome paše ili ne paše. Ne moramo mi svi voljeti Tita, ali Kumrovec je interesantan", kaže ona.
U suradnji s Ministarstvom turizma i Hrvatskom gospodarskom komorom upravo je Krapinsko zagorska županija pokrenula pilot projekt pod sloganom 'Otkrijete srce Hrvatske '.
Za sad je ukupno, u ruralnom turizmu u Hrvatskoj registrirano oko 120 obiteljskih gospodarstava, postoje projekti i za nerazvijena područja, a upravo Hrvatsko Zagorje, stoljećima 'lijepo, ali siromašno' potvrđuje da kontinentalni turizam može postati i njihova ugodna buducnost, jer suvremenim autocestama, naglašava Ksenija Tomić, Hrvatska je turistima priblizila svaki svoj kutak, a ne samo Jadran.
"Mi ne velimo turistima 'skratite vi svoj odmor na moru, pa dođite u Hrvatsko Zagorje'. Mi im samo poručujemo da se vrate u Hrvatsku i u jednom drugom terminu, a ne samo ljeti, u jesen, u rano proljeće naprimer. Jednostavno, cilj nam je bio da Hrvatsku predstavimo kao cjelogodišnju turističku destinaciju", zaključuje Tomić.
Davorka Šajina, iz Pazina, među prvima je, prije 10 godina, ušla u agroturizam i s mnogim se gostima, zbog zajedničkih poslova na imanju i trajno sprijateljila,a među njima je i jedna njemačka obitelj iz Berlina.
"Došli su baš kad samo sadili krumpir. Najprije su stajali sa strane i gledali, a onda upitali: 'pa, jel bi mi mogli vama pomoći'? A ja sam rekla: 'super, samo ako hoćete'. I oni su nam pomogli, svi su radili i muž i žena i djeca, a kad smo završili ja sam ih pozvala kod nas da zajedno s nama večeraju, s našom obitelji. Završili smo posao i bio je red da se počastimo. Oni su to vrlo rado prihvatili,a ja sam u šali kazala: 'super, sad ste nam pomogli posaditi krumpir pa bi bilo dobro da nam opet dođete kad ga budemo morali pobirati'. 'A, kad bito bilo' - pitali su. 'Krajem osmog mjeseca' - rekla sam. I, nećete vjerovati, lijepo oni bukirali drugu polovicu kolovoza, došli nam pomagati brati taj krumpir, jednu vreću smo im spakirali da voze u Berlin i, eto, dobili smo i goste i prijatelje", kaže Šajina.
Takvom aktivnom turizmu, čija praksa se već odavno primjenjuje u Europi, najviše se vesele djeca.
"Mi im, recimo, ponudimo da očiste štale od konja i onda imaju besplatno jahanje. Za dva sata čišćenja dobiju pola sata ili sat jahanja i djeca iz grada u tome bas uzivaju", naglašava ona.
U središnjoj je Istri trenutno oko 20 takvih obiteljskih imanja, a unutrašnjost Istre je osobito pogodna zbog blizine mora.
Za 40-tak minuta si na moru i ponovo u selu, na plantaži lavande ili ljekovitog bilja, ističe zagrepčanin Igor (30).
Igor je sa suprugom često ovog proljeća biona sličnim imanjima u Hrvatskom Zagorju, i to po vrlo povoljnim vikend aranžmanima, od nekoliko stotina kuna za dvije osobe.
"Dva i pol dana dođe maksimalno 100 eura za dvije osobe. Imas polupansion, welness, bazen i još i besplatne ulaznice za nekakve bazene u blizini...stvarno se isplati", kaže Igor.
Isplati se i vlasnicima imanja iako to nije lagan posao, a i zarada, kaže Davorka Šajina, ne dolazi brzo, pogotovo onima koji su startali od nule i s kreditima.
"Mi smo startali od nule i već 10 godina stalno ulažemo u objekte, životinje. Kad ne bi bilo tog ulaganja, mi bismo svi četvero mogli jako lijepo od toga živjeti. Za sada još uvijek vraćamo kredit,j još dvije godine i onda smo gotovi s ratama i valjda će biti lakše", kaže ona.
Hrvatska kao cjelogodišnja turistička detinacija
Željko Galić, vlasnik velikog imanja i malog obiteljskog hotela 'Stara vodenica' u Hrvatskom Zagorju, kraj Klanjca, vjeruje da će se ulaskom u Europsku Uniju i banke u Hrvatskoj 'opametiti' i početi pratiti takve projekte, jer njemu je prije nekoliko godina trebala 'debela veza ' da uopće dobije kredit.
Danas u svom hotelčiću ima 22 ležaja, ali interes za ruralni turizam raste, gostiju je sve više i prava zarada bi, kaže, bila kad bi odjednom mogao primiti cijeli autobus ljudi.
Hrana je isključivo domaća, tradicionalna, zagorska.
"Mi nudimo samo pet vrsta jela, ali sva su prava domaća - patku s mlincima, puricu s mlincima, zatim domaće pečenice sa zapečenim grahom, imamo 'seljački lungić', zagorske štrukle, kuhane ili pečene u krušnoj peći i 'ko voli nek' izvoli'. Ja mogu reći da smo uspjeli, stvorili smo jedan veliki brend, imamo weleness centar, imamo jacuzzi, veliku dvoranu za seminare, ali cijela obitelj danonoćno radi - žena, ja, dva sina, punica...svi", kaže on.
Neki od gostiju naglašavaju kako to već nakon prvog dana uočavaju.
Tuhelj, Marija Bistrica, Stubičke Toplice, Klanjec i ostala zagorska mjesta pretekla su u turističkoj ponudi, nekad najpoznatiji, Kumrovec koji je upravo zbog negativnog odnosa prema Titu protekla dva desetljeća, zastao, no stručna suradnica za marketing i odnose s javnošću u Krapinsko - zagorskoj županiji, Ksenija Tomić najavljuje snažnije turističko budjenje i Kumrovca, a nazire se i rješenje za nekad atraktivne, a danas oronule i zapuštene objekte Spomen-doma i Političke škole u Kumrovcu.
"Povijest ništa ne može izbrisati, ona je bila takva kakva je bila, bilo da to nekome paše ili ne paše. Ne moramo mi svi voljeti Tita, ali Kumrovec je interesantan", kaže ona.
U suradnji s Ministarstvom turizma i Hrvatskom gospodarskom komorom upravo je Krapinsko zagorska županija pokrenula pilot projekt pod sloganom 'Otkrijete srce Hrvatske '.
Za sad je ukupno, u ruralnom turizmu u Hrvatskoj registrirano oko 120 obiteljskih gospodarstava, postoje projekti i za nerazvijena područja, a upravo Hrvatsko Zagorje, stoljećima 'lijepo, ali siromašno' potvrđuje da kontinentalni turizam može postati i njihova ugodna buducnost, jer suvremenim autocestama, naglašava Ksenija Tomić, Hrvatska je turistima priblizila svaki svoj kutak, a ne samo Jadran.
"Mi ne velimo turistima 'skratite vi svoj odmor na moru, pa dođite u Hrvatsko Zagorje'. Mi im samo poručujemo da se vrate u Hrvatsku i u jednom drugom terminu, a ne samo ljeti, u jesen, u rano proljeće naprimer. Jednostavno, cilj nam je bio da Hrvatsku predstavimo kao cjelogodišnju turističku destinaciju", zaključuje Tomić.
