Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini od rata se suočava sa velikim problemima. To je naročito izraženo u Federaciji BiH gdje je potpuna nadležnost ove oblasti data kantonima.
Fenomen "dvije škole pod jednim krovom", nedovoljan broj stručnog osoblja, nedostatak jedinstvene baze podataka, različita zakonska regulativa - samo se neke od činjenica koje ukazuju da u obrazovnom sistemu u Federaciji Bosne i Hercegovine ne funkcioniše sve kako treba.
Nakon samoubistva četrnaestogodišnjaka u Sarajevu i sumnji da je od vršnjaka zlostavljan u školi otvoreno je i pitanje ko i na kakav način nadzire rad obrazovnih ustanova u ovom bosanskohercegovačkom entitetu.
Rascjepkan sistem obrazovanja u Federaciji BiH prouzrokovao je veliki broj problema koji se iz dana u dan multuipliciraju, smatraju stručnjaci. Oblast obrazovanja je u potpunosti u nadležnosti kantona.
Apsurdna je činjenica da kantoni, iako nisu istih kapaciteta od materijalnih preko ljudskih, raspolažu i jednako upravljaju istim nadležnostima.
Federacija BiH ima tek koordinirajuću ulogu koju kako je praksa pokazala svi kantonalni ministri obrazovanja jednako ne poštuju. Tako se već godinama dešava da na zajedničke sastanke, uključujući i posljednji posvećen vršnjačkom nasilju ne dolaze predstavnici nekoliko kantona.
Ministrica obrazovanja Federacije BiH, Elvira Dilberović, nedavno je ukazala i na činjenicu da je nemoguće doći do statističkih podataka o broju zabilježenih slučajeva vršnjačkog nasilja u Federaciji.
"Vi ne možete doći preko jedinstvene baze podataka do statistike i to je ono što je čini mi se polazna baza za bilo kakvo dalje značajnije naučno elaboriranje ove problematike", navela je Dilberović.
Ovakvim stanjem u sistemu obrazovanja nije iznenađen Damir Mašić, bivši ministar obrazovanja Federacije BiH. Godinama kaže pokušava da skrene pažnju na problem rascjepkanosti obrazovnog sistema u ovom bh. entitetu, a problemi sa kojima je sistem suočen po njegovom mišljenju su ogromni.
"Mi smo nažalost sudionici jednog potpuno devijantnog sistema. Samo jedan primjer, recimo u Srednjobosanskom kantonu, privatne visokoškolske ustanove egzistiraju više od deset godina. Taj kanton je prvi put usvojio zakon o visokom obrazovanju prije nepune dvije godine. Sada se postavlja logično pitanje: kako je bez zakona, uopšte, neko mogao da otvori privatnu visokoškolsku ustanovu, ko je dao dozvolu za rad, kako su je registrovali, ko je vršio inspekciju, kontrolu i nadzor nad tim ustanovama", konstatuje se Mašić.
Zakon kaže da rad škola u svakom kantonu kontrolišu stručni savjetnici iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda. Njihov posao je kontrola kvaliteta rada obrazovnih ustanova.
S druge strane, pri kantonalnim upravama za inspekcijske poslove postoji prosvjetna inspekcija koja prati kvalitet rada i provođenje zakona. Stručna saradnica u Ministarstvu za nauku i obrazovanje Kantona Sarajevo, Lamija Husić, kaže da sve škole i javne i privatne na nivou potpadaju pod jurisdikciju kantonalnog Ministarstva obrazovanja.
Na pitanje da li je i koliko puta kontrolisana Internacionalna škola na Ilidži - koju je pohađao četrnaestogodišnji Mahir Rakovac, koji je izvršio samoubistvo, a čiji roditelji tvrde da je u školi zlostavljan - Husić odgovara:
"Uvid se vrši svake godine kao i u sve ostale naše ustanove. Mi posebnih pritužbi na rad ove škole u prošloj godini nismo uopšte imali. Inače, generalno nemamo. Roditelji imaju pravo i mogu da nazovu da se informiraju, što roditelji i čine ako im je nešto nejasno. Ali, nekih posebnih pritužbi na rad u ovoj školi, dakle Međunarodnoj osnovnoj školi, zaista Ministarstvo nije imalo."
Veliki problem predstavlja i činjnica da se svaki kanton suočava sa malim brojem stručnog osoblja zaposlenog u školama, no i sa nedovoljanim brojem kantonalnih inspektora koji bi mogli nadzirati ovu oblast.
Lamija Husić kaže da je teško na ovo pitanje kratko odgovoriti jer je nedostatak kadra u svim oblastima.
"Nemamo dovoljan broj inspektora. Imamo veliki broj ustanova. Samo javna ustanova 'Djeca Sarajeva', naša predškolska ustanova, ima 30 vrtića, još 18 privatnih predškolskih ustanova koje imamo, zatim 75 osnovnih i 40 srednjih škola koje postoje na području Kantona Sarajevo pokazuju da je zaista dakleo veći broj inspektora potreban da bi se dobro i kvalitetno uradio posao", navodi Husić.
Bivši ministar obrazovanja Federacije BiH, Damir Mašić, podsjeća da je broj inspektora u svakom kantonu nedovoljan da pokrije veliki broj predškolskih školskih i visokoobrazovnih ustanova, te dodaje da je veći problem činjenica da se federalna inspekcija, koja ima i ljudi i sredstava, ne može uključiti u kontrolu školskih ustanova a da za to nema poziv iz kantonalnih institucija.
"Zamislite situaciju u kojoj federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke ne može samo poslati tu kontrolu i inspektore u inspekciju, nego samo po pozivu od nadležnih, odnosno kantona. I mi smo u mom mandatu koji je trajao četiri godine, imali samo tri puta poziv i to od Unsko-sanskog kantona. To je samo pokazatelj da tako ozbiljne stvari ne mogu biti tretirane od nižih nivoa vlasti", zaključuje Mašić.
