Među brojnim reakcijama nakon samoubistva 14. godišnjeg dječaka Mahira Rakovca, koji je bio izložen vršnjačkom nasilju, posebnu pažnju je izazvao tekst književnika i novinara, Selvedina Avdića, koji je objavljen na portalu Žurnal.info.
RSE: Gospodine Avdiću, kako je nastala kolumna koju ste naslovili "Kolektivna krivica: Dječak Mahir nije počinio samoubistvo, on je ubijen!"?
Avdić: Ja sam taj mali tekst napisao za deset minuta, ne zato što sam pretjerano vješt, već zato što već dugo razmišljam o tome. Sve te ispovijesti, svjedočanstva majke i očuha, govore da se ne radi o usamljenom i izolovanom incidentu u jednoj školi, nego da se radi o stanju u društvu. Vjerujem da se ovakvi slučajevi dešavaju u mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini, ali, zahvaljujući hrabrim roditeljima, ovaj slučaj je izašao u javnost. Drago mi je što se o tome govori i nadam se da ćemo pomoći djeci koja se mogu naći u sličnoj situaciji.
RSE: Kako komentarišete reakcije javnosti koje, osim saosjećanja i solidarnosti s Mahirovom porodicom, utiču na stvaranje atmosfere linča, onih koji su uzrokovali dječakovu smrt?
Avdić: U jednom momentu je to krenulo u pogrešnom smjeru. Pozivi na linč nisu pravda, linč je isključivo nasilje gomile. Tako opet imamo nasilje gomile nad manjinom, a to moramo izbjegavati. Ovaj slučaj se apsolutno mora držati u zakonskim okvirima. I sami roditelji nesretnog dječaka su predložili nekoliko efikasnih i dobrih mjera koje, ako bi se usvojile, mogu promijeniti stanje i spriječiti vršnjačko nasilje koje se ne smije miješati sa maloljetničkom delinkvencijom. Ali, ono što sam pročitao na raznim forumima, zaista je još jedan krug zlostavljanja koji se ne smije dozvoliti.
RSE: To je trenutna reakcija, dok po strani ostaju dugoročnije mjere i ključno pitanje - zbog čega škole nisu odgojne ustanove.
Konaković: Ako navodi budi istiniti, zatvorićemo školu na Ilidži
Predsjednik Vlade Kantona Sarajevo Elmedin Konaković izjavio je u četvrtak nakon sjednice, kako postojeće zakone, koji se odnose na maloljetničku delikvenciju i vršnjačko nasilje treba korigovati, a ako se navodi iz medija pokažu istinitim u slučaju tragične smrti Mahira Rakovca, Međunarodna osnovna škola Sarajevo će biti zatvorena.
Slučaj samoubistva četrnaestogodišnjeg Mahira Rakovca pokazao je svu slabost sistema u kojem živimo, a odgovornost je na nama svima, rekao je premijer. OPŠIRNIJE
Avdić: Zbog toga što škole ne funkcioniraju izvan društva, a ovaj slučaj je, zaista, pokazao da smo mi bolesno društvo. Ja, kad sam pisao ovaj tekst, mislio sam na sve te naše povlaštene klase koje nama vladaju dugo, na vrlo jednostavan način - manipulacijom našeg straha. Oni su došli do svojih privilegija i sad imamo duboko raslojeno društvo. Imamo taj jedan povlašteni krug koji se povlači na rubove gradova u posebna naselja, prave luksuzne kuće, kao što su Poljine u Sarajevu. Ti ljudi već sada žele da se odmaknu, da se izmaknu od ostale, depresivne gomile.
Napraviću malu digresiju - bolesnu sliku društva je potvrdilo i nedavno gostovanje Opere i Simfonijskog orkestra u velikim tržnim centrima. Objašnjenje je bilo da se na taj način želi približiti kulturu naodu. Pitam se, kojem narodu? Da li onom koji posjećuje luksuzne tržne centre? Da li to znači da svako od nas može pozvati Simfonijski orkestar za posebne kućne prilike? Kod starih Rimljana je trebalo proći najmanje tri generacije, pa da se imperatori počnu osjećati kao polubožanstva. Kod naših, dovoljan jedan poslanički mandat, pa da misle da su drugačiji i da se se izoliraju od naroda.
RSE: Da li smo bolesno društvo i zbog toga, što se najmanje ulaže u ključne životne oblasti: obrazovanje, školstvo, zdravstvo?
Avdić: Evo, kad ste pomenuli zdravstvo, moram se ostvrnuti na aktuelnu situaciju - mi smo dobili novu direktoricu Kliničkog centra u Sarajevu, suprugu gospodina Bakira Izetbegovića, čime je ostvaren njen dugogodišnji san da postane direktorica najvećeg medicinskog centra. I, time je otvoren put da se ujedine Opšta bolnica (bivša Vojna bolnica) i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. To je ta povlaštena klasa.
Kod nas se izmišljaju tradicije koje to nikad nisu bile, samo da bi se učvrstila vladavina jednog naroda na jednom prostoru, koji je, to moram reći, osvojen čizmom tokom rata.
Zašto ne ulažemo - zbog toga što nema nijednog segmenta u našem društvu koji nije izmanipuliran. Kod nas se samo zbog udobnosti te povlaštene klase može izmijeniti zakon. Ako je njima potrebno, donese se po hitnom postupku, a drugi čekaju, pa i zakon o maloljetničkoj delinkvenciji i vršnjačkom nasilju. Kod nas se izmišljaju tradicije koje to nikad nisu bile, samo da bi se učvrstila vladavina jednog naroda na jednom prostoru, koji je, to moram reći, osvojen čizmom tokom rata. Oni su u stanju pokoriti kulturu, uskratiti sredstva velikim umjetnicimna, kupiti medije, izvršiti uticaj na njih. Jedini korektiv su dugo vremena bili mediji i nevladine organizacije.
Ali, vlast je učinila sve da uništi njihov ugled. Imate čak nevladine organizacije koje su, u stvari, stranačke organizacije, koje vode njihovi podmlatci. I imate medije koji rade u interesu jedne stranke, i nažalost, tu se radi i o javnim medijima, i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. I ne postoji ništa što povlaštena klasa, a neki kažu elita - ali, to je za mene tepanje bez pokrića - nije učinila u svoju korist.
