Izgubili smo još jedan mladi život – dječaka Mahira, kojeg je brutalno zlostavljala grupa vršnjaka. "Spriječimo nove tragedije!", ovim su apelom pretvorenim u peticiju predstavnici akademske zajednice, novinari, javni radnici i nevladine organizacije pozvali na sankcionisanje odgovornih, strožije kazne za počinitelje, i zaštitu žrtava vršnjačkog nasilja. Izgubljenom mladom životu, na žalost, prethodila su stravična zlostavljanja, kakvima su godinama izložena brojna djeca među školskim zidovima.
"Ne bih voljela da se ikome to desi kao meni. Moje su dijete izveli iz škole, iznijeli i tukli je, šišali, radili maltene šta su htjeli. To je bilo nasilje koje ja ne bih poželjela nikome."
Da je ovaj apel majke djevojčice pretučene u jednoj tuzlanskoj srednjoj školi prije dvije godine, bio dovoljan alarm bh. društvu i institucijama, ne bi u osnovnoj školi u Zenici od posljedica udaraca u glavu i pada poginuo 11-ogodišnji dječak.
U još jednoj srednjoj školi u Tuzli tuča učenika završila po jednog od dječaka teškim zdravstvenim posljedicama.
Statistika se nizala - na času u jednoj srednjoj školi u Sarajevu dječak je nakon tuče izboden oštrim predmetom, pri čemu je zadobio teške povrede.
U Kladnju na izletištu, dok se proslavljao Dan škole teško je pretučen jedan dječak... Sve dok za jedno dijete nije bilo prekasno, konstatuje Mićo Letić, ekspert za pitanja maloljetničke delinkvencije. Tolerancija prema nasilju uz foteljaške ambicije stvorila je ambijent sumraka.
"Polumrtve glave su izgleda postale nebitne. Počeli smo da stvari guramo pod tepih, da je nasilje prisutno ne samo u toj školi, nego i u drugim školama o kojima trebamo razgovarati. Međutim, počev od direktora škole koji neće da profanišu svoje škole guraju stvari pod tepih i zataškavaju situacije. Nebitni su mu i kadrovi i profesori i ta djeca", navodi Letić.
"Kao profesionalci, ne smijemo ispred sebe imati ništa drugo nego dijete. Želimo da se prvo iz učionica istjera administracija, da se uvede etika i odgoj koja je u našem učiteljskom pozivu i prioritet, da zakonsku regulativu prilagodimo mogućnostima direktno vezanim za odgoj naše djece", kaže Nihada Čolić, predsjednica Upravnog odbora Udruženja učitelja Kantona Sarajevo, koje je također uputilo protestno pismo kaže kako nema opravdanja za nečinjenje.
Zatvaranje očiju pred problemom, neadekvatna reakcija, ali i prebacivanje loptice su za direktoricu Centra za kulturu dijaloga, Sanju Vlaisavljević, skandalozne.
Centar je rijetka nevladina organizacija koja se se još od ubistva srednjoškolca Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju, kontinuirano bavi pitanjem maloljetničkih prijestupnika i nasilja, ali se kaže stanje od 2008. godine ne mijenja.
Od verbalnog do ekonomskog nasilja, sve je prisutno, ponekad i uz odobravanje nastavnika, što treba istražiti, smatra Vlaisavljević.
"Ovaj problem egzistira u cijeloj Bosni i Hercegovini i od djece se puno toga može čuti, ali mene najviše brine stav da oni to menaju s kim da podijele, da u školama, kada iznesu jedan takav problem, oni bivaju više kao okrivljeni, nego što bi trebalo da se poduzmu mjere prema onima koji to vrše. Treba upravo sada institucije društva, pravosudni sektor, policija, obrazovni sustav da zavrnu rukave i da se ovaj slučaj ne završi u roku od pet dana", kaže Sanja Vlaisavljević, te dodaje:
"Smatram da pred svjetlo pravde trebaju biti izvedeni svi akteri koji su participirali i koji su znali, a pogotovo ako među njima ima učitelja, nastavnika... Dovoljno je da vi na satu čujete da dječaka koji se zove Dženan zovu Dženana, a da vi ne reagujete, vi učestvujete u vršnjačkom nasilju, a da ne kažem da vi sami izgovorite umjesto Dženan – Dženana."
Mićo Letić, dugogodišnji policajac, upozorava da od problema glavu okreću i oni koji su donijeli strategije za borbu protiv maloljetničkog prijestupništva, dok im se ispred nosa formiraju buduće organizovane kriminalne grupe.
"Šta je s aktivnostima koje su trabale da stvore sigurniji ambijent? Da roditelji ne dolaze u situaciju da razmišljaju hoće li im se dijete vratiti iz škole ili neće, hoće li ga presresti nasilnici i tinejdžerske bande koje su se formirale oko škola. Jedan od novih modaliteta je upravo formiranje tih tinejdžerskih da li virtualnih ili stvarnih tinejdžerskih bandi", ocjenjuje Letić.
A koliko vlast ozbiljno radi na prevenciji pokazuje i primjer koji je na svojoj koži osjetila Sanja Vlaisavljević.
"Vlada Kantona Sarajevo je na čelu sa Fikretom Musićem raspisala konkurs za dodjelu sredstava nevladinim organizacijama za preveniranje maloljetničkog prijestupništva. Kao jedina organizacija u Kantonu Sarajevo koja se kontinuirano bavi tim pitanjem nismo dobili projekat. Tragom te informacije smo istražilo kojih je deset organizacija dobili projekte i koji su to eksperti koji se bave preveniranjem maloljetničkog prestupništva, pa smo onda vidjeli da je najveći ekspert Udruženje Josip Broz Tito. Naišli smo na skandalozne podatke da u pet ili šest škola imate registrirane neke nepostojeće udruge", ističe Vlaisavljević.
Strategija koja se ne primjenjuje, loš rad sa učenicima, maloljetnim prijestupnicima, ali i žrtvama, vjeruju stručnjaci mogla bi u konačnici dovesti do toga da se i posljednji slučaj zataška, sve dok opet ne bude kasno.
