U posljednjih pet godina broj političkih partija u BiH se udesetorostručio. Dok u Republici Srpskoj jedna sve više jača, u Federaciji se svakodnevno osnivaju nove stranke.
Jednu novu osnovao je vlasnik „Dnevnog avaza“ Fahrudin Radončić.
Prema mišljenju mnogih, Radončić ima podršku poglavara Islamske zajednice u BiH, te bi mogao postati i lider u bošnjačkom korpusu.
No, uprkos najavama drugačijeg kursa bošnjačke politike, analitičari ne vjeruju da politički angažman Radončića donosi išta novo na političkoj sceni.
Kada je u bajramskoj hudbi poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić ocrnio dva dosadašnja bošnjačka politička lidera koji su dobijali izbore kad su imali njegovu podršku, te najavio podršku trećem, malo je ko mogao odgonetnuti na koga je reis mislio:
„U dilemi šta da učini u slučaju dva čovjeka od kojih jedan treba da bude čelnik u zaštiti ljudskih prava ako je jedan od njih sposoban i hrabar ali manje pobožan, a drugi je mnogo pobožan ali nesposoban i kukavica da ljudima zaštiti prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, muslimani su se opredijelili za sposobnog i hrabrog. Dakako, postoji i treća mogućnost, a to je da sposoban i hrabar čovjek bude istodobno i pobožan.“
Fahrudin Radončić, vlasnik najtiražnijeg dnevnog lista „Dnevni avaz“, vlasnik luksuznog hotela, poslovnog centra, privatne štamparije i nekoliko kuća i šta sve ne, odgonetnuo je reisovu hutbu:
„Ja bih se najradije prepoznao u ovom trećem.“
Osnivanjem nove bošnjačke političke partije, koja će zasigurno oslabiti postojeće zbog pregrupisavanja barem dijela kadrova, Radončić je najavio novi politički kurs, doduše prepoznatljiv u reisovim porukama:
„Moj je osnovni motiv da svom narodu vratim dostojanstvo. Mi smo u mnogim elementima kao narod, mislim na Bošnjake, potpuno svedeni na drugorazredni status. Dvjesto hiljada nas je poginulo u ratu, milion nas je raseljeno da danas Bošnjaci ne bi bili ravnopravni u političkim strukturama, u bankarstvu, čak u državnoj vladi.“
"Vi znate da je, kada je gospodin Berluskoni (Berlusconi) formirao svoju stranku, Italija, kao jedna uspješna ekonomska zemlja, svakih 30-40 dana imala novu vladu. Za 50 godina promijenjeno ih je oko 60. Njegovim dolaskom na vlast, Italija već osam godina ima, uz sve kontroverze o tom gospodinu, vrlo stabilnu vlast. Moj ulazak u politiku, kao, nadam se, ostvarenog i realiziranog čovjeka na više polja, ima za cilj da sve svoje resurse, znanje, energiju, 16 sati rada, 24 sata razmišljanja stavim na raspolaganje svom narodu, jačanju njegove ekonomije, suverenosti i napretku."
No, politički analitičari ukazuju na namjere i jednog i drugog. Enver Kazaz:
„On sad već ima vrlo razvijenu infrastrukturu. Pritom mislim na podršku svih džemata koju će dobiti zahvaljujući reisu Ceriću. Radončić, ustvari, ima za cilj da ovlada novčanim resursima, ekonomskim i prirodnim resursima na teritoriji gdje vladaju Bošnjaci. Taj bošnjački Berlusconi će vrlo lako da se dogovori sa srpskim klerofašizmom kojeg danas predstavlja lažni socijaldemokrata Dodik, a kao od šale će da se dogovori sa kriminaliziranim Čovićem. Jednostavno govoreći, Bosna ima šansu da je spasi mafija koja je do ovog i dovela, i pritom ćemo mi biti svi u vlasništvu političke mafije na vlasti.“
Dok u Republici Srpskoj Dodikova stranka postaje apsolutni vladar, u Federaciji se političke partije i pozicione i opozicione svakodnevno cijepaju. U 2004. godini iz budžeta je finansirano desetak političkih partija, a u 2007. oko 70 političkih partija. U međuvremenu osnovano je još desetak, i to mnogo više sa nacionalnim predznakom nego sa građanskom opcijom. Sve to stvara jednu šizofrenu političku sliku, kaže analitičarka Tanja Topić:
„Strahujem da može postati još šizofrenija. Mislim da je cijelo ovo rascjepkivanje, nastajanje nekih novih političkih partija vrlo opasno, pogotovo ako se posmatra nivo države, s obzirom na naš mentalni sklop i nemogućnost postizanja dogovora oko elementarnih stvari kad je riječ o funkcionisanju države. Također ne smatram ni da je za naš mentalni sklop dobro postojanje jednopartijskog sistema koji onda, vidjeli smo, u svojoj devijantnoj formi gotovo uništi i stavi pod kontrolu sve druge elemente jednog društva - od medija, pokušaja disciplinovanja nevladinog sektora i slično. Znači biće jako teško formirati vlast na državnom nivou i opet će to biti neka vrsta matematičke koalicije koja teško da može postići onaj minimum dogovora da BiH iz ovog stanja stagnacije iskorači naprijed.“
Treba napomenuti da je od SDA nastala prvo Stranka za BiH, a potom i A SDA, te A SBiH. Također osnovane su i neke nove političke partije u koje su prešli članovi prethodnih. Ne cijepaju se samo pozicione političke partije. Od SDP-a je nastala Stranka demokratske unije, a onda se i ova pocijepala na tri političke partije. Osnovana je i Naša stranka koja je preuzela od SDP-a dio biračkog tijela. No, problem je što ni opozicija nema određen kurs djelovanja. Analitičar Enver Kazaz:
„Opozicija ima jednu jedinu šansu, a to da formira ozbiljan front - i to ne front koji bi bio borba za vlast nego front za redefiniciju politike, koja je ovdje pragmatična, a trebala bi da bude tvorenje općeg dobra. Ne vidim mogućnost da će se jedna takva snaga formirati u BiH i ne vidim da sadašnje opozicione elite uopće imaju ozbiljnu, strategijsku, državotvornu politiku.“
Jednu novu osnovao je vlasnik „Dnevnog avaza“ Fahrudin Radončić.
Prema mišljenju mnogih, Radončić ima podršku poglavara Islamske zajednice u BiH, te bi mogao postati i lider u bošnjačkom korpusu.
No, uprkos najavama drugačijeg kursa bošnjačke politike, analitičari ne vjeruju da politički angažman Radončića donosi išta novo na političkoj sceni.
Kada je u bajramskoj hudbi poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić ocrnio dva dosadašnja bošnjačka politička lidera koji su dobijali izbore kad su imali njegovu podršku, te najavio podršku trećem, malo je ko mogao odgonetnuti na koga je reis mislio:
„U dilemi šta da učini u slučaju dva čovjeka od kojih jedan treba da bude čelnik u zaštiti ljudskih prava ako je jedan od njih sposoban i hrabar ali manje pobožan, a drugi je mnogo pobožan ali nesposoban i kukavica da ljudima zaštiti prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, muslimani su se opredijelili za sposobnog i hrabrog. Dakako, postoji i treća mogućnost, a to je da sposoban i hrabar čovjek bude istodobno i pobožan.“
Fahrudin Radončić, vlasnik najtiražnijeg dnevnog lista „Dnevni avaz“, vlasnik luksuznog hotela, poslovnog centra, privatne štamparije i nekoliko kuća i šta sve ne, odgonetnuo je reisovu hutbu:
„Ja bih se najradije prepoznao u ovom trećem.“
Radončić ima reisovu podršku
Osnivanjem nove bošnjačke političke partije, koja će zasigurno oslabiti postojeće zbog pregrupisavanja barem dijela kadrova, Radončić je najavio novi politički kurs, doduše prepoznatljiv u reisovim porukama:
"Vi znate da je, kada je gospodin Berluskoni (Berlusconi) formirao svoju stranku, Italija, kao jedna uspješna ekonomska zemlja, svakih 30-40 dana imala novu vladu. Za 50 godina promijenjeno ih je oko 60. Njegovim dolaskom na vlast, Italija već osam godina ima, uz sve kontroverze o tom gospodinu, vrlo stabilnu vlast. Moj ulazak u politiku, kao, nadam se, ostvarenog i realiziranog čovjeka na više polja, ima za cilj da sve svoje resurse, znanje, energiju, 16 sati rada, 24 sata razmišljanja stavim na raspolaganje svom narodu, jačanju njegove ekonomije, suverenosti i napretku."
No, politički analitičari ukazuju na namjere i jednog i drugog. Enver Kazaz:
„On sad već ima vrlo razvijenu infrastrukturu. Pritom mislim na podršku svih džemata koju će dobiti zahvaljujući reisu Ceriću. Radončić, ustvari, ima za cilj da ovlada novčanim resursima, ekonomskim i prirodnim resursima na teritoriji gdje vladaju Bošnjaci. Taj bošnjački Berlusconi će vrlo lako da se dogovori sa srpskim klerofašizmom kojeg danas predstavlja lažni socijaldemokrata Dodik, a kao od šale će da se dogovori sa kriminaliziranim Čovićem. Jednostavno govoreći, Bosna ima šansu da je spasi mafija koja je do ovog i dovela, i pritom ćemo mi biti svi u vlasništvu političke mafije na vlasti.“
Dok u Republici Srpskoj Dodikova stranka postaje apsolutni vladar, u Federaciji se političke partije i pozicione i opozicione svakodnevno cijepaju. U 2004. godini iz budžeta je finansirano desetak političkih partija, a u 2007. oko 70 političkih partija. U međuvremenu osnovano je još desetak, i to mnogo više sa nacionalnim predznakom nego sa građanskom opcijom. Sve to stvara jednu šizofrenu političku sliku, kaže analitičarka Tanja Topić:
Potreban front za redefiniciju politike
„Strahujem da može postati još šizofrenija. Mislim da je cijelo ovo rascjepkivanje, nastajanje nekih novih političkih partija vrlo opasno, pogotovo ako se posmatra nivo države, s obzirom na naš mentalni sklop i nemogućnost postizanja dogovora oko elementarnih stvari kad je riječ o funkcionisanju države. Također ne smatram ni da je za naš mentalni sklop dobro postojanje jednopartijskog sistema koji onda, vidjeli smo, u svojoj devijantnoj formi gotovo uništi i stavi pod kontrolu sve druge elemente jednog društva - od medija, pokušaja disciplinovanja nevladinog sektora i slično. Znači biće jako teško formirati vlast na državnom nivou i opet će to biti neka vrsta matematičke koalicije koja teško da može postići onaj minimum dogovora da BiH iz ovog stanja stagnacije iskorači naprijed.“
Treba napomenuti da je od SDA nastala prvo Stranka za BiH, a potom i A SDA, te A SBiH. Također osnovane su i neke nove političke partije u koje su prešli članovi prethodnih. Ne cijepaju se samo pozicione političke partije. Od SDP-a je nastala Stranka demokratske unije, a onda se i ova pocijepala na tri političke partije. Osnovana je i Naša stranka koja je preuzela od SDP-a dio biračkog tijela. No, problem je što ni opozicija nema određen kurs djelovanja. Analitičar Enver Kazaz:
„Opozicija ima jednu jedinu šansu, a to da formira ozbiljan front - i to ne front koji bi bio borba za vlast nego front za redefiniciju politike, koja je ovdje pragmatična, a trebala bi da bude tvorenje općeg dobra. Ne vidim mogućnost da će se jedna takva snaga formirati u BiH i ne vidim da sadašnje opozicione elite uopće imaju ozbiljnu, strategijsku, državotvornu politiku.“
