U Zagrebu su, u srijedu, predstavljene dvije knjige o ratu i suvremenoj Hrvatskoj - 'Vukovar 1991. - Dokumenti iz srpskih izvora', skraćeno izdanje dokumenata koje je objavio Helsinški Odbor Srbije i najnovija knjiga povjesničara Ive Goldsteina 'Dvadeset godina samostalne Hrvatske'.
Na promociji je istaknuto kako bi svaka država, nakon 20 godina neovisnosti, trebala napraviti temeljitu inventuru i upitati 'da li se isplatilo'.
"Dvadeset godina je prošlo i osnovno je pitanje, koje bi čovjek samome sebi mogao postaviti, a svako pitanje treba postaviti, 'da li se isplatilo' i 'da li je trebalo u to ići'?!", kazao je, uz ostalo, autor knjige, povjesničar Ivo Goldstein.
Ivo Goldstein, foto: jutarnji.hrDr Goldstein odmah pojašnjava da Hrvatska, te 91-e, i nije imala izbora i oko toga, kaže, nema dileme.
„Hrvatska nije mogla birati, jer je pritisak Miloševićeva režima i JNA bio takav da je Hrvatska jednostavno istjerana iz bilo kakve Jugoslavije koja bi bila takva da se u njoj može na pravi način živjeti. Prema tome, zaključuje dr Goldstein, Hrvatska je bila prisiljena na samostalni put i tu nema nikakve dileme, ali istodobno, na svom dvadesetogodišnjem neovisnom putu, Hrvatska je propustila mnoge šanse“, ocjenjuje on.
Nakon Austrijanaca, Mađara, Srba i Jugoslavije, samostalna Hrvatska opet ima svojevrsni ograničeni suverenitet (ovaj put ga, iak u pozitivnom, sužava Bruxelles).
U usporedbi sa socijalističkim razdobljem mnoge su se stvari nastavile i nisu poboljšale, slaže se i sociolg Ozren Žunec. Podsjeća i na pljačkašku pretvorbu, korupciju, nezaposlenost, golemi vanjski dug, a i danas se,dodaje dr Žunec, kod građana ponovno osjeća jedna nesigurnost za imovinu, život, budućnost.
„Strah je bio jedan od elemenata na kojem je komunistički režim počivao, međutim i danas smo suočeni sa strahom, doduše, ne od političke policije jer nje više nema, ali ljudi su suočeni sa strahom od egzistencije, od problema u koje možemo zapasti, od ekonomskih kriza koje se mogu događati mimo naše volje, od nesigurnosti radnoga mjesta i budućnosti naše djece itd. Dakle, jednom rječju, strah nije nestao niti se potpuno uklonio“, kazao je Žunec.
Mnogi će zbog toga, kaže dr Žunec, olako zaključiti kako se ništa nije promijnilo ili čak da je prije bilo bolje.
„Mislim da nije bilo bolje i da je sad, bez obzira što se neki obrasci života ponavljaju, što neke teškoće i dalje ostaju, što se egzistencija bitno ne mijenja, a i teško da se egzistencija čovjeka može bitno promijeniti samo izborom političkog sustava, mislim dakle, da se, unatoč svemu tome, dogodilo nešto vrlo vrijedno, a to je mogućnost - diskusije", smatra on.
Bilans odgovornosti
Nedavno je kaže razgovarao s jednim novinarom o odnosu hrvatske vlasti spram srpske manjine u Hrvatskoj, na što dr Žunec ima dosta kritike, ali ne prihvaća tezu da je Titovo 'bratstvo –jedinstvo' bilo bolje.
„Iako neki tvrde da je to bilo 'zlatno doba' međunacionalnih odnosa i da nitko nikoga nije vrijeđao, ja smatram da je to potpuno kriva slika, naprosto zato, jer u vrijeme 'bratstva i jedinstva' vi o tome uopće niste ni mogli razgovarati. Dakle, međunacionalni odnosi nisu se uopće ni mogli problematizirati, a ako ste ih problematizirali na bilo koji način, koji nije bio propisan, odmah je uslijedila kazna i ušutkavanje. Dakle,ono najvrijednije što smo dobili, to je sloboda govora, to je donekle, kolko uopće može u društvu postojati, tolerancija i to je mogućnost da loše i zle ideje (javno iznesene) propadnu same od sebe“, kazao je Žunec.
Sonja Biserko, foto: Vesna Anđić
Autor, Ivo Goldstein velik dio knjige posvećuje 90-tim godinama i karakteru Tuđmanova režima. Povjesničar Ivo Banac ističe da je sve ' u optici' i ne slaže se s Goldsteinom u ocjeni Tuđmanova razdoblja hrvatske politike.
„Jer, koliko god Tuđmanova politika bila autoritarna i anahrona, etnicistička i nacionalistička, kolikogod postajali problemi protudemokratske prakse i dvojbene institucijske izgradnje, koliko god privatizacija bila po mnogo čemu upitna, koliko god da su pod Tuđmanom do izražaja dolazile ideologijske sheme iz arsenala totalitarnih ideologija 20 stoljeća, nema nikakve dvojbe," zaključuje dr Banac, "da je Tudjmanov sustav ipak bio pluralan i prema tome, mnogo bolji od komunsitičkog.“
Promociji knjiga, koje je objavio zagrebački nakladnik Novi Liber, prisustvovala je i predsjednica srbijanskog Helsinškog Odbora Sonja Biserko. U izjavi za RSE naglasila je kako se pitanje 'inventure' nakon 20 godina, prvenstveno odnosi na Srbiju u kojoj se, kaže, i danas poriče zločin nad Vukovarom, a mlade generacije o svemu vrlo malo znaju.
„Mislim da je, regionalno, problem što Srbija nije napravila 'inventuru' i što nije sposobna da napravi taj bilans odgovornosti za početak rata. Dakle, svi drugi imaju zbog toga problem da se suočavaju s nekim svojim situacijama, upravo zato što Beograd čeka na neku vrstu 'relativizacije'. Mislim da je vrlo važno da u Beogradu započne jedan takav proces, iako mislim da će proći još dosta vremena, prije nego se otvori prava rasprava o tim pitanjima u našem društvu," smatra Biserko.
Na promociji je istaknuto kako bi svaka država, nakon 20 godina neovisnosti, trebala napraviti temeljitu inventuru i upitati 'da li se isplatilo'.
"Dvadeset godina je prošlo i osnovno je pitanje, koje bi čovjek samome sebi mogao postaviti, a svako pitanje treba postaviti, 'da li se isplatilo' i 'da li je trebalo u to ići'?!", kazao je, uz ostalo, autor knjige, povjesničar Ivo Goldstein.
„Hrvatska nije mogla birati, jer je pritisak Miloševićeva režima i JNA bio takav da je Hrvatska jednostavno istjerana iz bilo kakve Jugoslavije koja bi bila takva da se u njoj može na pravi način živjeti. Prema tome, zaključuje dr Goldstein, Hrvatska je bila prisiljena na samostalni put i tu nema nikakve dileme, ali istodobno, na svom dvadesetogodišnjem neovisnom putu, Hrvatska je propustila mnoge šanse“, ocjenjuje on.
Nakon Austrijanaca, Mađara, Srba i Jugoslavije, samostalna Hrvatska opet ima svojevrsni ograničeni suverenitet (ovaj put ga, iak u pozitivnom, sužava Bruxelles).
U usporedbi sa socijalističkim razdobljem mnoge su se stvari nastavile i nisu poboljšale, slaže se i sociolg Ozren Žunec. Podsjeća i na pljačkašku pretvorbu, korupciju, nezaposlenost, golemi vanjski dug, a i danas se,dodaje dr Žunec, kod građana ponovno osjeća jedna nesigurnost za imovinu, život, budućnost.
„Strah je bio jedan od elemenata na kojem je komunistički režim počivao, međutim i danas smo suočeni sa strahom, doduše, ne od političke policije jer nje više nema, ali ljudi su suočeni sa strahom od egzistencije, od problema u koje možemo zapasti, od ekonomskih kriza koje se mogu događati mimo naše volje, od nesigurnosti radnoga mjesta i budućnosti naše djece itd. Dakle, jednom rječju, strah nije nestao niti se potpuno uklonio“, kazao je Žunec.
Mnogi će zbog toga, kaže dr Žunec, olako zaključiti kako se ništa nije promijnilo ili čak da je prije bilo bolje.
„Mislim da nije bilo bolje i da je sad, bez obzira što se neki obrasci života ponavljaju, što neke teškoće i dalje ostaju, što se egzistencija bitno ne mijenja, a i teško da se egzistencija čovjeka može bitno promijeniti samo izborom političkog sustava, mislim dakle, da se, unatoč svemu tome, dogodilo nešto vrlo vrijedno, a to je mogućnost - diskusije", smatra on.
Bilans odgovornosti
Nedavno je kaže razgovarao s jednim novinarom o odnosu hrvatske vlasti spram srpske manjine u Hrvatskoj, na što dr Žunec ima dosta kritike, ali ne prihvaća tezu da je Titovo 'bratstvo –jedinstvo' bilo bolje.
„Iako neki tvrde da je to bilo 'zlatno doba' međunacionalnih odnosa i da nitko nikoga nije vrijeđao, ja smatram da je to potpuno kriva slika, naprosto zato, jer u vrijeme 'bratstva i jedinstva' vi o tome uopće niste ni mogli razgovarati. Dakle, međunacionalni odnosi nisu se uopće ni mogli problematizirati, a ako ste ih problematizirali na bilo koji način, koji nije bio propisan, odmah je uslijedila kazna i ušutkavanje. Dakle,ono najvrijednije što smo dobili, to je sloboda govora, to je donekle, kolko uopće može u društvu postojati, tolerancija i to je mogućnost da loše i zle ideje (javno iznesene) propadnu same od sebe“, kazao je Žunec.
Autor, Ivo Goldstein velik dio knjige posvećuje 90-tim godinama i karakteru Tuđmanova režima. Povjesničar Ivo Banac ističe da je sve ' u optici' i ne slaže se s Goldsteinom u ocjeni Tuđmanova razdoblja hrvatske politike.
„Jer, koliko god Tuđmanova politika bila autoritarna i anahrona, etnicistička i nacionalistička, kolikogod postajali problemi protudemokratske prakse i dvojbene institucijske izgradnje, koliko god privatizacija bila po mnogo čemu upitna, koliko god da su pod Tuđmanom do izražaja dolazile ideologijske sheme iz arsenala totalitarnih ideologija 20 stoljeća, nema nikakve dvojbe," zaključuje dr Banac, "da je Tudjmanov sustav ipak bio pluralan i prema tome, mnogo bolji od komunsitičkog.“
Promociji knjiga, koje je objavio zagrebački nakladnik Novi Liber, prisustvovala je i predsjednica srbijanskog Helsinškog Odbora Sonja Biserko. U izjavi za RSE naglasila je kako se pitanje 'inventure' nakon 20 godina, prvenstveno odnosi na Srbiju u kojoj se, kaže, i danas poriče zločin nad Vukovarom, a mlade generacije o svemu vrlo malo znaju.
„Mislim da je, regionalno, problem što Srbija nije napravila 'inventuru' i što nije sposobna da napravi taj bilans odgovornosti za početak rata. Dakle, svi drugi imaju zbog toga problem da se suočavaju s nekim svojim situacijama, upravo zato što Beograd čeka na neku vrstu 'relativizacije'. Mislim da je vrlo važno da u Beogradu započne jedan takav proces, iako mislim da će proći još dosta vremena, prije nego se otvori prava rasprava o tim pitanjima u našem društvu," smatra Biserko.
