Performansi kao ventil za društveno nezadovoljstvo

Osim direktnog i (ne)uvijenog jezika političara do građana sve češće poruke o društvenoj stvarnosti dopiru alternativnim putevima, kroz učestale performanse, karnevale, grafite, koncerte, aukcije i druge vrste akcija.

Koliko su one izraz opšteg društvenog talasanja i kakav mogu imati efekat, odnosno koliko crnogorsko društvo ima sluha za njih.



Bio je to dio karnevalske atmosfere ispred kotorskog starog grada gdje su okupljeni za sve nedaće optužili lutku koja je ove godine prvi put imala dva lica – Braca i Seke, čiji se identitet nagađao.

Govoreći o značaju karnevala i performansa i porukama koje se na njima saopštavaju, profesorka književnosti Božena Jelušić ističe da su oni uvijek bili ventil za oslobađanje frustracija i markiranje stvarnih životnih problema.

"Pametna ili manje pametna vlast je to znala da čuje, upotrijebi i možda prevenira neke probleme. Performans je karnevalizacija svojstvena 20. i 21. vijeku, kada je i došlo do razvoja umjetnosti performansa i ona takođe ima jedan oblik borbe protiv totalitarnosti, bilo u politici bilo u nekim ideološkim prostorima i u našim crnogorskim uslovima ja je vidim kao neku vrstu protesta protiv tog sveprisutnog upliva politike", smatra Jelušić.

Za istoričara umjetnosti Aleksandra Čilikova umjetnička kultura kao propaganda, u funkciji promovisanja socijalne ili političke ideje, jeste novina za Crnu Goru.

"Mi u Crnoj Gori nijesmo imali tu praksu da preko umjetnika promovišemo neke ozbiljne političke ideje ili uopšte ideje, društvene ideje koje su van konteksta onoga što mi zovemo umjetnička kreativnost. Poznavajući dobro Crnu Goru, ja mislim da to nema nekog velikog odjeka. Ja u kontaktima sa nekim ljudima koji nijesu iz umjetničke sfere vidim da oni ne razumiju neke stvari, oni me čak pitaju što ovi ljudi hoće? Dobar dio mase ne razumije takve gestove", kaže Čilikov.

Ko ima medije - taj je uspješan

Tako je javnost nedavno ostala zbunjena gestom „Anonimusa“, grupe koja je dio šireg globalnog pokreta protiv socijalne nepravde, čiji su članovi pod jednoobraznim maskama i geslom „Gledamo vas" nekoliko minuta u vrijeme centralnog dnevnika stajali ispred zgrade medijskog javnog servisa.

Uslijedila je najava da će sličnim istupima obilježiti ostale poluge na kojima, po njima, počiva vlast u Crnoj Gori.

Koliko je međutim crnogorsko društvo sociološki i kulturološki prijemčivo za takvu vrstu manifestacija i mogu li ih one senzibilisati za aktivniju građansku ulogu, Čilikov ponavlja skepsu.

"Ona jesu poželjna ali ja mislim da naše društvo, uz svo poštovanje nije na tom nivou percepcije da bi to moglo da ima nekoga uticaja na formiranje nečega što je javno mnjenje u nekom širem obimu. Prije svega tu i dalje kod nas glavnu riječ vode mediji, to je taj elemenat koji kreira javno mnjenje. Ko ima medije, ko ima kontrolu nad medijima i ko ima novac za reklamu na medijima taj je uspješan, ako govorimo u političkom smislu", kaže Aleksandar Čilikov

Božena Jelušić naglašava da je smisao karnevala i sve češćih performansa da u formi provokacije, a ne javne debate označe probleme i pozovu građane da se makar uključe u njihovo sagledavanje.

"U tom smislu oni jesu korisni, jer je svaka provokacija korisna. Bilo bi lijepo da donosioci odluka imaju sluha da vide performans jer oni očigledno zahvataju sve više i šire slojeve, naročito mladih. To predstavlja svojevrsnu dijagnozu, jer prosto obilježavaju probleme kojima nas mediji bukvalno zasipaju i pozivaju da nekako tu svoju stvarnost sagledamo iz ugla smijeha. Jer, kada se vi nečemu počnete smijati vi ga na neki način ukidate, počinjete da se liječite od toga", smatra Jelušić.