Oni koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, ili se ne izjašnjavaju tako, u Bosni i Hercegovini tretiraju se kao „ostali“.
Oni se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH i biti delegati u Domu naroda državnog parlamenta. Odluka koju je donio Evropski sud za ljudska prava u predmetu Sejdić - Finci, u kojoj se traži od vlasti da Ustav izmijene u tom dijelu, još nije provedena.
Jakob Finci ističe za RSE da je gorak osjećaj kada znaju da su im pozicije ugrožene, da ne mogu napredovati u službi ili dobiti posao zbog nacionalne pripadnosti.
„Ovi najžešći zagovornici takvih podjela po nacionalnom ključu kažu da oni to rade i predstavljaju se zaštitnicima svoga naroda, a ako vas slučajno zaboli zub, pitate ko je najbolji zubar, a ne tražite najboljeg zubara vaše nacionalnosti zato što znate da vam treba stručnost, a ne nacionalna pripadnost“, navodi Finci.
Biti drugačiji u Bosni i Hercegovini u svakom smislu, pa i u onom u kojem ne pripadate ustavnoj kategoriji koja prepoznaje samo Bošnjake, Srbe i Hrvate, nimalo nije jednostavno. Ono što je u bivšoj državi bilo normalno, poput sklapanja brakova sa pripadnicima druge vjeroispovijesti, danas nailazi na osude.
Uprkos tome, mladi koji su se odlučili na taj korak ruše sve predrasude društva u kojem žive.
Primjeri za to su Lejla i Danijel, i Jelena i Almedin:
„Nikad nisam gledao, ni prije rata ni poslije rata, ko se kako zove.“
„Uvijek sam smatrala da trebamo svi zajedno biti, bez obzira na naciju, ime - to za mene nije nikad ništa značilo.“
Podjela vidljiva i u visokoškolskim institucijama
Iako su političarima puna usta priče o pomirenju i jednakopravnosti svih, bez obzira na vjeru i naciju, u praksi u posljednjih nekoliko godina ništa bitnije nisu promijenili. Dokaz za to je izjava poslanika iz prošlog saziva državnog parlamenta Remzije Kadrića, iz Stranke za BiH.
„Militantni ateizam, nažalost, nije do kraja poražen“, kazao je Kadrić o onima koji razmišljaju drugačije.
Kadrićeva izjava ne treba da čudi ako se u obzir uzme činjenica koliko su vjerske zajednice, uz pomoć političkih elita, uticale tokom prethodnih 20 godina na percepciju društva.
Fra Mile Babić, Foto: Maja Nikolić
Posljedice toga su da je djeci bošnjačke i hrvatske nacionalnosti normalno da idu u „dvije škole pod jednim krovom“, a roditeljima u Sarajevu da im djeca u većini vrtića imaju vjeronauku. Ipak, ima izuzetaka koji razmišljanju drugačije, poput fra Mile Babića, dekana Franjevačke teologije u Sarajevu:
„Dok smo god na ovom prostoru mi svedivi na svoje kolektive, neće biti slobode na ovim prostorima - jer nosilac slobode je slobodni pojedinac koji nije svediv ni na jedan svoj kolektiv, ni na jednu svoju pripadnost. Zatvaranje u svoje kolektive vodi u smrt i to se ne može vjerski pravdati“, smatra fra Mile Babić.
Podijeljenost bosanskohercegovačkog društva vidljiva je i na mjestima gdje bi struka trebala biti prioritet, a ne ime. To potvrđuje i profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka Besim Spahić.
„Ima i profesora koji studenta fino pita: „Što će ti ovo ime kad ti je babo Salih, ili što će tebi ovo ime kad ti je otac Jovan?’ A tamo kad se za Hansa: ’E nek makar i za Hansa, samo nek nije ovdje za onoga četu, za onog baliju, za onog ustašu’. To je naša normalna terminologija koja do dan-danas kola i na visokoškolskim institucijama“, navodi Spahić.
Građani svijeta
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, za sebe kaže da ne pripada ni jednom od tri konstitutivna naroda, već kategoriji „ostalih“.
On navodi kako buduća ustavna rješenja moraju najprije u ravnopravan položaj dovesti tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi, bez obzira iz kojeg entiteta dolaze, mogu kandidovati na sve pozicije. To isto treba da važi i za ostale, kaže Šehić.
„Mi moramo osloboditi BiH koja je u okovima tri nacionalna kolektiviteta, institucije BiH koje su također zarobljene od neformalnih i formalnih centara moći kako bismo stvorili pretpostavku da živimo kao slobodni građani ove države, s pravom da se osjećamo onako kako to mi individualno želimo“, rekao je Šehić.
„Mislim da bi političari u BiH trebali shvatiti da ne mogu stotine hiljada građana ove zemlje pokušati da izbrišu, da prema njima vrše diskriminaciju i da ih učine u pravom smislu riječi marginalnim“, ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović.
Političari u Bosni i Hercegovini nisu uspjeli uništiti duh kod onih koji ne prebrojavaju krvna zrnca i nije im bitno ko je koje nacije.
„Svoju sam djecu isključivo odgajao na taj način da budu građani svijeta.“
„Imam prijatelje drugih nacionalnosti, apsolutno mi nije bilo bitno njihovo ime i prezime. Bitno mi je koliko su oni zaista ljudi.“
„Ja sam iz mješovitog braka - pošto je moja mama žensko, a tata je muško.“
„Neka se političari bave ekonomskim pitanjima, neka nama osiguraju bolji život, a mi ćemo voljeti koga hoćemo, i mi ćemo se družiti s kim hoćemo i ženiti se i udavati za koga mi hoćemo.“
Oni se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH i biti delegati u Domu naroda državnog parlamenta. Odluka koju je donio Evropski sud za ljudska prava u predmetu Sejdić - Finci, u kojoj se traži od vlasti da Ustav izmijene u tom dijelu, još nije provedena.
Jakob Finci ističe za RSE da je gorak osjećaj kada znaju da su im pozicije ugrožene, da ne mogu napredovati u službi ili dobiti posao zbog nacionalne pripadnosti.
„Ovi najžešći zagovornici takvih podjela po nacionalnom ključu kažu da oni to rade i predstavljaju se zaštitnicima svoga naroda, a ako vas slučajno zaboli zub, pitate ko je najbolji zubar, a ne tražite najboljeg zubara vaše nacionalnosti zato što znate da vam treba stručnost, a ne nacionalna pripadnost“, navodi Finci.
Biti drugačiji u Bosni i Hercegovini u svakom smislu, pa i u onom u kojem ne pripadate ustavnoj kategoriji koja prepoznaje samo Bošnjake, Srbe i Hrvate, nimalo nije jednostavno. Ono što je u bivšoj državi bilo normalno, poput sklapanja brakova sa pripadnicima druge vjeroispovijesti, danas nailazi na osude.
Uprkos tome, mladi koji su se odlučili na taj korak ruše sve predrasude društva u kojem žive.
Primjeri za to su Lejla i Danijel, i Jelena i Almedin:
„Nikad nisam gledao, ni prije rata ni poslije rata, ko se kako zove.“
„Uvijek sam smatrala da trebamo svi zajedno biti, bez obzira na naciju, ime - to za mene nije nikad ništa značilo.“
Podjela vidljiva i u visokoškolskim institucijama
Iako su političarima puna usta priče o pomirenju i jednakopravnosti svih, bez obzira na vjeru i naciju, u praksi u posljednjih nekoliko godina ništa bitnije nisu promijenili. Dokaz za to je izjava poslanika iz prošlog saziva državnog parlamenta Remzije Kadrića, iz Stranke za BiH.
„Militantni ateizam, nažalost, nije do kraja poražen“, kazao je Kadrić o onima koji razmišljaju drugačije.
Kadrićeva izjava ne treba da čudi ako se u obzir uzme činjenica koliko su vjerske zajednice, uz pomoć političkih elita, uticale tokom prethodnih 20 godina na percepciju društva.
Posljedice toga su da je djeci bošnjačke i hrvatske nacionalnosti normalno da idu u „dvije škole pod jednim krovom“, a roditeljima u Sarajevu da im djeca u većini vrtića imaju vjeronauku. Ipak, ima izuzetaka koji razmišljanju drugačije, poput fra Mile Babića, dekana Franjevačke teologije u Sarajevu:
„Dok smo god na ovom prostoru mi svedivi na svoje kolektive, neće biti slobode na ovim prostorima - jer nosilac slobode je slobodni pojedinac koji nije svediv ni na jedan svoj kolektiv, ni na jednu svoju pripadnost. Zatvaranje u svoje kolektive vodi u smrt i to se ne može vjerski pravdati“, smatra fra Mile Babić.
Podijeljenost bosanskohercegovačkog društva vidljiva je i na mjestima gdje bi struka trebala biti prioritet, a ne ime. To potvrđuje i profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka Besim Spahić.
„Ima i profesora koji studenta fino pita: „Što će ti ovo ime kad ti je babo Salih, ili što će tebi ovo ime kad ti je otac Jovan?’ A tamo kad se za Hansa: ’E nek makar i za Hansa, samo nek nije ovdje za onoga četu, za onog baliju, za onog ustašu’. To je naša normalna terminologija koja do dan-danas kola i na visokoškolskim institucijama“, navodi Spahić.
Građani svijeta
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, za sebe kaže da ne pripada ni jednom od tri konstitutivna naroda, već kategoriji „ostalih“.
On navodi kako buduća ustavna rješenja moraju najprije u ravnopravan položaj dovesti tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi, bez obzira iz kojeg entiteta dolaze, mogu kandidovati na sve pozicije. To isto treba da važi i za ostale, kaže Šehić.
Vehid Šehić: Mi moramo osloboditi BiH koja je u okovima tri nacionalna kolektiviteta.
„Mi moramo osloboditi BiH koja je u okovima tri nacionalna kolektiviteta, institucije BiH koje su također zarobljene od neformalnih i formalnih centara moći kako bismo stvorili pretpostavku da živimo kao slobodni građani ove države, s pravom da se osjećamo onako kako to mi individualno želimo“, rekao je Šehić.
„Mislim da bi političari u BiH trebali shvatiti da ne mogu stotine hiljada građana ove zemlje pokušati da izbrišu, da prema njima vrše diskriminaciju i da ih učine u pravom smislu riječi marginalnim“, ocjenjuje predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović.
Političari u Bosni i Hercegovini nisu uspjeli uništiti duh kod onih koji ne prebrojavaju krvna zrnca i nije im bitno ko je koje nacije.
„Svoju sam djecu isključivo odgajao na taj način da budu građani svijeta.“
„Imam prijatelje drugih nacionalnosti, apsolutno mi nije bilo bitno njihovo ime i prezime. Bitno mi je koliko su oni zaista ljudi.“
„Ja sam iz mješovitog braka - pošto je moja mama žensko, a tata je muško.“
„Neka se političari bave ekonomskim pitanjima, neka nama osiguraju bolji život, a mi ćemo voljeti koga hoćemo, i mi ćemo se družiti s kim hoćemo i ženiti se i udavati za koga mi hoćemo.“
