Vijest da je u Osnovnoj školi "Safvet-beg Bašagić" u Sarajevu pet godina postojao elitni razred u koji su išla djeca imućnih ljudi izazvala je burnu reakciju bh. javnosti. Dok iz ove škole poručuju da su razredi formirani pod pristiskom roditelja, u sindikatu učitelja i nastavnika upozoravaju kako slična praksa nije rijetkost ni u ostalim školama u BiH.
Javnu osudu pokrenula je tvrdnja Saudina Sivre, predsjednika Sindikata osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, kako je u Osnovnoj školi „Safvet-beg Bašagić“ postojalo “elitno” odjeljenje koje su pohađala djeca imućnih roditelja.
Iako se u međuvremenu razred rasformirao, podjele i dalje postoje, tvrdi Sivro:
„Naravno da ima, svi se boje da kažu da ima. Naša djeca bi trebala da pohađaju javne ustanove, ali mislim da ja kao čovjek koji ima 33 godine, koji želi dobro svojoj djeci i djeci drugih oko sebe, ako želimo da neke stvari popravimo i napravimo u ovoj državi, moramo reći i suočiti se sa tim problemima.“
Sivro dodaje i kako je sindikat upoznat sa pristicima na nastavnike prilikom formiranja razreda. Pritisci dolaze od roditelja, ali i menadžmenta škola.
Saudin Sivro, foto: radiosarajevo.ba
„Uzroci problema su što nastavnici ne žele da se sukobljavaju i vrlo im je teško, boje se za svoju egzistenciju i ne žele da kažu otvoreno direktoru: ’Mi ne želimo izglasati da se formira tako nešto.’ Uglavnom ove škole u centralnom gradskom jezgru, u općini Centar, svaka od njih je potencijalno ležište takvih stvari“, tvrdi Sivro.
Odgovarajući na optužbe iz sindikata, direktorica sporne škole Lejla Dizdarević kaže kako odluka o formiranju tzv.elitnog razreda nikada nije donesena na nastavničkom vijeću, niti je o njoj bilo raspravljano. Dodaje kako su djeca razdvojena zbog poboljšanja kvalitete nastave.
Iako odbija navode o podjeli na osnovu socijalnog statusa, Dizdarević priznaje kako su se u u zasebnom razredu pod pritiskom roditelja ipak našla većinom djeca imućnijih roditelja:
„U jednom odjeljenju je bilo malih nesuglasica. U drugom odjeljenju djeca se nisu još uvijek nekako snašla, znate kako se djeca znaju grupisati. Bilo je nesuglasica među roditeljima. I zaista se desilo u jednom petom razredu da je bilo možda malo više tih zvučnih imena.“
'Oplemenjivanje' socijalnog statusa
Ovakva praksa nije nepoznanica ni ostalim školama u centru grada, dodaje Dizdarević:
„To se radi, to je praksa, to nije nepoznanica – radi poboljšanja kvaliteta nastave. U školi ’Isak Samokovlija’ oni su to uradili. Kad su rasformirali odjeljenja, napravili nova, ta odjeljenja su najkvalitetnija bila te školske godine, najbolji su rezultat postigla. Znači vi morate ujednačiti odjeljenja po svemu, pa i po tom statusu.“
Navode o formiranju posebnih, tzv.eltističkih razreda unutar javnih obrazovnih ustanova građani Sarajeva komentiraju:
„Malo sam na vijestima čuo, ali ružno bi bilo na taj način djecu razdvajati u svakom slučaju.“
„Ako se dozvoli takvo raslojavanje, stvarno ćemo onda postati afrička zemlja aparthejda.“
Glavni urednik studentskog IFM Radija Zoran Ćatić, i sam roditelj, kaže kako je stvaranje tzv. elite, pa i kroz obrazovni sistem, rezultat jednog novog društva u nastajanju gdje su klasne razlike itekakao vidljive.
„I u tom smislu ja posmatram i taj problem, koji je u principu najbolniji zato što jesam roditelj, zato što na svojoj koži osjećam te stvari, tako da ja ne bih govorio o podijeljenom društvu, nego o društvu u nastajanju u kojem svi mi lutamo, pokušavamo nešto i samim tim upadamo u takve kardinalne greške kao što su ti elitizirani razredi“, smatra Ćatić.
Ilustrativna fotografija
Iako i u razvijenim društvima postoje odvojeni programi, za razliku od bh. sistema, njihov kriterij je izvrsnost. U bh. društvu poremećenih vrijednosti, čini se da to ipak nije slučaj.
„Jer ovo je društvo u kojem su ljudi napravili društvenu promociju i ostvarili lično bogatstvo bez sopstvene ili individualne kompetentnosti i bez pravih atributa. To su ljudi koji su u jednom turbulentnom vremenu, igrom slučaja ili zbog svojih političkih ili drugih veza ili klasičnom korupcijom došli do enormnih svota novca, i oni sada žele na neki način ’oplemeniti’ svoj socijalni status“, navodi psiholog Ibrahim Prohić.
Prohić dodaje da u konačnici gube sama djeca, koja bi kroz obrazovni sistem trebala da nauče da vrednuju ono što je dobro, a ne ono što je bogato.
„BiH može ići naprijed ukoliko se razvija kao društvo znanja i kao društvo koje omogućava jednake šanse svima, a ovo očigledno nije slučaj. Ovo je primjer koji pokazuje da svi ljudi u ovome društvu nemaju jednake šanse. I pogotovo je razočaravajuće što se šansa dobiva na osnovu statusa roditelja“, zaključuje Prohić.
Javnu osudu pokrenula je tvrdnja Saudina Sivre, predsjednika Sindikata osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, kako je u Osnovnoj školi „Safvet-beg Bašagić“ postojalo “elitno” odjeljenje koje su pohađala djeca imućnih roditelja.
Iako se u međuvremenu razred rasformirao, podjele i dalje postoje, tvrdi Sivro:
„Naravno da ima, svi se boje da kažu da ima. Naša djeca bi trebala da pohađaju javne ustanove, ali mislim da ja kao čovjek koji ima 33 godine, koji želi dobro svojoj djeci i djeci drugih oko sebe, ako želimo da neke stvari popravimo i napravimo u ovoj državi, moramo reći i suočiti se sa tim problemima.“
Sivro dodaje i kako je sindikat upoznat sa pristicima na nastavnike prilikom formiranja razreda. Pritisci dolaze od roditelja, ali i menadžmenta škola.
Odgovarajući na optužbe iz sindikata, direktorica sporne škole Lejla Dizdarević kaže kako odluka o formiranju tzv.elitnog razreda nikada nije donesena na nastavničkom vijeću, niti je o njoj bilo raspravljano. Dodaje kako su djeca razdvojena zbog poboljšanja kvalitete nastave.
Iako odbija navode o podjeli na osnovu socijalnog statusa, Dizdarević priznaje kako su se u u zasebnom razredu pod pritiskom roditelja ipak našla većinom djeca imućnijih roditelja:
„U jednom odjeljenju je bilo malih nesuglasica. U drugom odjeljenju djeca se nisu još uvijek nekako snašla, znate kako se djeca znaju grupisati. Bilo je nesuglasica među roditeljima. I zaista se desilo u jednom petom razredu da je bilo možda malo više tih zvučnih imena.“
'Oplemenjivanje' socijalnog statusa
Ovakva praksa nije nepoznanica ni ostalim školama u centru grada, dodaje Dizdarević:
„To se radi, to je praksa, to nije nepoznanica – radi poboljšanja kvaliteta nastave. U školi ’Isak Samokovlija’ oni su to uradili. Kad su rasformirali odjeljenja, napravili nova, ta odjeljenja su najkvalitetnija bila te školske godine, najbolji su rezultat postigla. Znači vi morate ujednačiti odjeljenja po svemu, pa i po tom statusu.“
Navode o formiranju posebnih, tzv.eltističkih razreda unutar javnih obrazovnih ustanova građani Sarajeva komentiraju:
„To se radi, to je praksa, to nije nepoznanica – radi poboljšanja kvaliteta nastave", kaže direktorica Škole Lejla Dizdarević.
„Malo sam na vijestima čuo, ali ružno bi bilo na taj način djecu razdvajati u svakom slučaju.“
„Ako se dozvoli takvo raslojavanje, stvarno ćemo onda postati afrička zemlja aparthejda.“
Glavni urednik studentskog IFM Radija Zoran Ćatić, i sam roditelj, kaže kako je stvaranje tzv. elite, pa i kroz obrazovni sistem, rezultat jednog novog društva u nastajanju gdje su klasne razlike itekakao vidljive.
„I u tom smislu ja posmatram i taj problem, koji je u principu najbolniji zato što jesam roditelj, zato što na svojoj koži osjećam te stvari, tako da ja ne bih govorio o podijeljenom društvu, nego o društvu u nastajanju u kojem svi mi lutamo, pokušavamo nešto i samim tim upadamo u takve kardinalne greške kao što su ti elitizirani razredi“, smatra Ćatić.
Iako i u razvijenim društvima postoje odvojeni programi, za razliku od bh. sistema, njihov kriterij je izvrsnost. U bh. društvu poremećenih vrijednosti, čini se da to ipak nije slučaj.
„Jer ovo je društvo u kojem su ljudi napravili društvenu promociju i ostvarili lično bogatstvo bez sopstvene ili individualne kompetentnosti i bez pravih atributa. To su ljudi koji su u jednom turbulentnom vremenu, igrom slučaja ili zbog svojih političkih ili drugih veza ili klasičnom korupcijom došli do enormnih svota novca, i oni sada žele na neki način ’oplemeniti’ svoj socijalni status“, navodi psiholog Ibrahim Prohić.
Prohić dodaje da u konačnici gube sama djeca, koja bi kroz obrazovni sistem trebala da nauče da vrednuju ono što je dobro, a ne ono što je bogato.
„BiH može ići naprijed ukoliko se razvija kao društvo znanja i kao društvo koje omogućava jednake šanse svima, a ovo očigledno nije slučaj. Ovo je primjer koji pokazuje da svi ljudi u ovome društvu nemaju jednake šanse. I pogotovo je razočaravajuće što se šansa dobiva na osnovu statusa roditelja“, zaključuje Prohić.
