Pred crnogorskim parlamentarcima, uskoro će se naći "Dodatni dopunski sporazum izmedju država ugovornica NATO pakta i ostalih država učesnica Partnerstva za mir o statusu njihovih snaga", ali obrazloženja da ovaj dokument nema nikakve veze sa integracijom u Sjevernoatlantsku alijansu, predstavnici opozicije uporno tvrde da je to uvodjenje NATO-a na "mala vrata" bez provjere volje gradjana.
Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić je pred parlamentarcima objasnio funkciju Dopunskog sporazuma koji prema obrazloženju Ministarstva odbrane, predstavlja završni korak u zaokruživanju tog dijela legislative, odnosno, reguliše status vojnih jedinica za vrijeme boravka u drugim državama, odnosno, prava i obaveze Vlada:
“Ovo je samo pravni osnov. Za svaku vježbu se potpisuje novi tehnički sporazum, a posebno nam je SOFA bitna kada idemo u drugu državu jer nam onda olakšava protok robe, oružja i tako dalje jer se to onda obavlja bez carinske registracije nego ide list obrazac 302 koji se pokazuje i sve su carine upoznate sa tim. Kada smo slali kontigente koji su išli kroz Mađarsku i kada smo išli kroz Hrvatsku, slali kroz Sloveniju i Njemačku sve možemo završiti na osnovu tog papira, bez dodatnih protokola.”
Iako se zalaže za ulazak Crne Gore u NATO, opozicioni Pokret za promjene kritikuje kašnjenje sa ratifikacijom Dopunskog sporazuma što je trebalo da bude završeno još prije nekoliko godina, ali i teško optužuje vlast za dvostruku igru. Poslanik Pokreta za promjene, Koča Pavlović ovakvu tvrdnju argumentuje, navodno, činjenicom da je NATO samo Crnoj Gori kao uslov za učlanjenje, pored vladavine prava i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, ispostavio i reformu bezbjednosnih službi, što bi, izmedju ostalog, trebalo da znači prekid razmjene informacija sa ruskim obavještajnim službama:
“Ovo je sporazum koji je dio paketa koji smo mi trebali da ratifikujemo onoga trena kada smo ratifikovali ostale dokumente u crnogorskom parlamentu. On predviđa, između ostalog otvaranje kancelarije koja postoji u Beogradu ali ne postoji u Podgorici I to je rezultat te politike koju je vodio gospodin Roćen.Sama činjenica da nas je ka NATO vodio gospodin Roćen i da neki od njegovih članova tima i danas obavljaju visoke funkcije mislim da dovoljno govori o jednoj licemjernoj, dvoličnoj politici koja je vođena i kojom se pokušavalo ruskom zastavom jedriti ka NATO.”
Uprkos činjenici da se pred članovima skupštinskog Odbora za medjunarodne odnose danas nalazio dokument koji reguliše pravne odnose koji proističu iz boravka vojnika u drugim zemljama, a sve shodno članstvu u Partnerstvu za mir čiji je član od 94. godine čak i Rusija, ali i sve zemlje okruženja, uključujući i Srbiju koja se za sada izjašnjava kao vojno-neutralna, funkcioner opozicione Nove srpske demokratije Milutin Djukanović u Dopunskom sporazumu vidi tiho ali suštinsko učlanjenje u NATO:
“Ako ćemo sada da imamo i štabove i vojne vježbe mislim da je korektno prema građanima Crne Gore da Vlada zatraži mandat od njih i da raspiše referendum a ne ovako da se građani dovode pred svršen čin. Ako dobijete zeleno svijetlo od građana vi nastavite. Nije ni demokratski ni korektno da se to uvodi na mala vrata. Sada je NATO pitanje postalo maltene marketinško pitanje. Ispunili su standardi i sada kao da se nešto ovdje u Crnoj Gori revolucionarno desilo, kao da je vladavina prava na visokom niovu, da su sva ubistva riješena i da ništa nije opljačkano. Budite korektni prema građanima i riješite to pitanje na referendumu.”
Poslanik Demokratskog fronta, Milan Knežević je tražio razjašnjenje za zamišljenu situaciju u kojoj strani NATO vojnik u državi u kojoj se održava vježba počini težak zločin:
“Može li se desiti da neki vojnik NATO dođe u neki podgorički lokal i padne u neku depresiju, nostalgiju za domovinom, naljuti se na konobara i poubija kompletan personal. Ako se to desi da li on odgovara sudovima i institucijama države Crne Gore ili vlastima države koja ga je poslala.”
"Svi vojnici koji počine kriminalno djelo na teritoriji druge države, odgovaraju pred sudovima u svojim zemljama, a to važi i za crnogorske vojnike", glasio je odgovor na ovo pitanje, a načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić je na kraju primjetio da u vezi ovog dokumenta vlada potpuno nerazumijevanje:
“Ovo je instrument koji je ustanovljen 2005. da bi se implimentirao program Partnerstvo za mir. Nekakve veze sa procesom učlanjenja u NATO nema. Ovakav document je potpisala i Srbija 2014. da bi implementirala standarde koji su najbolji i da bi vježbala sa saveznicima I sa partnerskim zemljama. Znači ništa ne prejudiciramo.”
Uprkos protivljenju opozicije, Dopunski sporazum će vjerovatno dobiti podršku Odbora nakon čega će biti razmatran i na plenarnoj sjednici na kojoj će, sudeći po odnosu snaga pristalica i protivnika učlanjenja Crne Gore u NATO, sasvim je izvjesno, Sporazum biti ratifikovan.
Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić je pred parlamentarcima objasnio funkciju Dopunskog sporazuma koji prema obrazloženju Ministarstva odbrane, predstavlja završni korak u zaokruživanju tog dijela legislative, odnosno, reguliše status vojnih jedinica za vrijeme boravka u drugim državama, odnosno, prava i obaveze Vlada:
“Ovo je samo pravni osnov. Za svaku vježbu se potpisuje novi tehnički sporazum, a posebno nam je SOFA bitna kada idemo u drugu državu jer nam onda olakšava protok robe, oružja i tako dalje jer se to onda obavlja bez carinske registracije nego ide list obrazac 302 koji se pokazuje i sve su carine upoznate sa tim. Kada smo slali kontigente koji su išli kroz Mađarsku i kada smo išli kroz Hrvatsku, slali kroz Sloveniju i Njemačku sve možemo završiti na osnovu tog papira, bez dodatnih protokola.”
Iako se zalaže za ulazak Crne Gore u NATO, opozicioni Pokret za promjene kritikuje kašnjenje sa ratifikacijom Dopunskog sporazuma što je trebalo da bude završeno još prije nekoliko godina, ali i teško optužuje vlast za dvostruku igru. Poslanik Pokreta za promjene, Koča Pavlović ovakvu tvrdnju argumentuje, navodno, činjenicom da je NATO samo Crnoj Gori kao uslov za učlanjenje, pored vladavine prava i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, ispostavio i reformu bezbjednosnih službi, što bi, izmedju ostalog, trebalo da znači prekid razmjene informacija sa ruskim obavještajnim službama:
“Ovo je sporazum koji je dio paketa koji smo mi trebali da ratifikujemo onoga trena kada smo ratifikovali ostale dokumente u crnogorskom parlamentu. On predviđa, između ostalog otvaranje kancelarije koja postoji u Beogradu ali ne postoji u Podgorici I to je rezultat te politike koju je vodio gospodin Roćen.Sama činjenica da nas je ka NATO vodio gospodin Roćen i da neki od njegovih članova tima i danas obavljaju visoke funkcije mislim da dovoljno govori o jednoj licemjernoj, dvoličnoj politici koja je vođena i kojom se pokušavalo ruskom zastavom jedriti ka NATO.”
Uprkos činjenici da se pred članovima skupštinskog Odbora za medjunarodne odnose danas nalazio dokument koji reguliše pravne odnose koji proističu iz boravka vojnika u drugim zemljama, a sve shodno članstvu u Partnerstvu za mir čiji je član od 94. godine čak i Rusija, ali i sve zemlje okruženja, uključujući i Srbiju koja se za sada izjašnjava kao vojno-neutralna, funkcioner opozicione Nove srpske demokratije Milutin Djukanović u Dopunskom sporazumu vidi tiho ali suštinsko učlanjenje u NATO:
“Ako ćemo sada da imamo i štabove i vojne vježbe mislim da je korektno prema građanima Crne Gore da Vlada zatraži mandat od njih i da raspiše referendum a ne ovako da se građani dovode pred svršen čin. Ako dobijete zeleno svijetlo od građana vi nastavite. Nije ni demokratski ni korektno da se to uvodi na mala vrata. Sada je NATO pitanje postalo maltene marketinško pitanje. Ispunili su standardi i sada kao da se nešto ovdje u Crnoj Gori revolucionarno desilo, kao da je vladavina prava na visokom niovu, da su sva ubistva riješena i da ništa nije opljačkano. Budite korektni prema građanima i riješite to pitanje na referendumu.”
Poslanik Demokratskog fronta, Milan Knežević je tražio razjašnjenje za zamišljenu situaciju u kojoj strani NATO vojnik u državi u kojoj se održava vježba počini težak zločin:
“Može li se desiti da neki vojnik NATO dođe u neki podgorički lokal i padne u neku depresiju, nostalgiju za domovinom, naljuti se na konobara i poubija kompletan personal. Ako se to desi da li on odgovara sudovima i institucijama države Crne Gore ili vlastima države koja ga je poslala.”
"Svi vojnici koji počine kriminalno djelo na teritoriji druge države, odgovaraju pred sudovima u svojim zemljama, a to važi i za crnogorske vojnike", glasio je odgovor na ovo pitanje, a načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić je na kraju primjetio da u vezi ovog dokumenta vlada potpuno nerazumijevanje:
“Ovo je instrument koji je ustanovljen 2005. da bi se implimentirao program Partnerstvo za mir. Nekakve veze sa procesom učlanjenja u NATO nema. Ovakav document je potpisala i Srbija 2014. da bi implementirala standarde koji su najbolji i da bi vježbala sa saveznicima I sa partnerskim zemljama. Znači ništa ne prejudiciramo.”
Uprkos protivljenju opozicije, Dopunski sporazum će vjerovatno dobiti podršku Odbora nakon čega će biti razmatran i na plenarnoj sjednici na kojoj će, sudeći po odnosu snaga pristalica i protivnika učlanjenja Crne Gore u NATO, sasvim je izvjesno, Sporazum biti ratifikovan.