Predstavnici institucija Bosne i Hercegovine, udruženja žrtava proteklog rata i dio nevladinog sektora otpočeli su ove godine pripreme za izradu državne strategije tranzicione pravde čiji je širi cilj suočavanje sa prošlošću kao uslov za početak procesa pomirenja naroda. Iako taj ambiciozni poduhvat dijelu javnosti ulijeva umjereni optimizam, oni koji treba da se pomire - žrtve različitih nacionalnosti - i dalje su duboko podijeljeni.
Institucije Bosne i Hercegovine 15 godina nakon rata inicirale su projekat izrade nacionalne strategije tranzicione pravde koja podrazumijeva utvrđivanje činjenica o proteklom ratu, suočavanje naroda sa ratnom prošlošću i poštivanje ljudskih prava žrtava. Iz državnog aparata, njegovih entitetskih ogranaka i dijela nevladinog sektora stigle su brojne pohvale na tu inicijativu, kao prvu te vrste pokrenutu iz državnih struktura. Stigli su, svakako, i kritike i pitanja zašto je država koja je prošla kroz strahovitu ratnu tragediju čekala 15 godina samo da pokrene pitanje sistemskog rješenja tih problema.
Predsjedavajuća ekspertne radne grupe za izradu strategije Saliha Đuderija potvrđuje da BiH ozbiljno kasni na polju tranzicione pravde, da nema mjesta za, kako kaže, euforični optimizam, ali ipak vjeruje u cijeli projekat:
„Mislimo da postoji mogućnost i način da se neke od veoma teških tema jednostavno pretoče u nešto što bi naišlo na odobravanje svih koji
Saliha Đuderijasudjeluju u ovom procesu. Da će biti ovako - neće, ali je bitno da postoje tim, odluka, kontinuitet i ljudi koji žele da sudjeluju u ovom procesu i da traže rješenja.“
U proteklom periodu suočavanje sa prošlošću ometale su političke manipulacije žrtvama - slažu se članovi ekspertne radne grupe za izradu državne strategije. Napominju, ipak, da je veliki uspjeh tog poduhvata u samoj činjenici da je strategija za isti sto dovela udruženja žrtava sa različitim etničkim predznakom. Aleksandra Letić, član ekspertne radne grupe za izradu strategije, ispred Helsinškog odbora Republike Srpske:
„Ali ohrabrujuće je to da se mogu ta udruženja složiti oko nečega što treba da bude državni projekat i od čega oni zajednički treba da imaju koristi. Mislim da je sada, možda, donekle sazrelo vrijeme da se o ovim stvarima istinski i profesionalno može sjesti i razgovarati i vidjeti na koji način možemo zajednički graditi budućnost.“
Vrijeme, možda, i nije sazrelo, ako se uzmu u obzir nepomirljivi stavovi predstavnika udruženja žrtava iz različitih naroda. Svi oni su deklarativno opredijeljeni za suočavanje sa prošlošću i pomirenje, ali od svojih, uzajamno suprotstavljenih stavova ni milimetar ne odstupaju. Njihov optimizam je neuporedivo manji nego optimizam državnih činovnika.
Efikasnost strategije
Generalni sekretar Saveza logoraša RS Obrad Bubić odgovara na pitanje da li nacionalna strategija tranzicione pravde može donijeti pozitivne rezultate:
„Vrlo teško jer ima puno onih koji to ne podržavaju. Skeptičan sam, znate. Ogroman broj tih udruženja iz Federacije BiH su prema nama još uvijek neprijateljski raspoloženi, govore jezikom mržnje, tako da sumnjam da će ovo sve uspjeti.“
Različita udruženja žrtava rata u BiH barataju različitim “istinama”. Upravo zato je teško naći zajedničko polazište u procesu suočavanja sa prošlošću. Kada Hotić, Udruženje Majke enklava Srebrenica i Žepa:
„Postoje različite istine. Međutim, istina je da smo mi zaista doživjeli agresiju na BiH od strane Srbije i Crne Gore. Ali s obzirom da se na sudovima nije dokazalo, bar da se prihvati ono što je na sudu dokazano, a to je da je u Srebrenici bio genocid i da je RS etnički očišćena i formirana kao takva.“
Kada Hotić, čiji je sin ubijen u Srebrenici pokazuje fotografije u znak sjećanja na žrtve masakra u sjedištu Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa 30. jul 2008.Razgovori predstavnika udruženja žrtava različitih nacionalnosti najčešće se svedu na prebrojavanje vlastitih žrtava i uzajamne optužbe. Kada Hotić:
„A onda dođe do konflikta među nama i opet stanemo na mrtvoj nuli. Nismo nidokle stigli.“
Ipak, u svim udruženjima žrtava slažu se da dijalog nipošto ne treba prekidati, jer dok postoji razgovor, postoji i šansa za bolje razumijevanje. Proces izrade strategije trancizijske pravde podržava i UNDP, koji je uradio istraživanje javnog mnijenja u BiH na temu Suočavanje s prošlošću i pristup pravdi. Program menadžer u UNDP-u Alma Dedić:
„Oko 90 posto građana smatra da bi se neka vrsta komisije za istinu u BiH trebala oformiti, dok s druge strane, također, istraživanje pokazuje da je još uvijek dosta nizak nivo povjerenja u sudski sistem u BiH.“
Goran Šimić, savjetnik za pravosuđe u federalnom Ministarstvu pravde, kaže da je ključno pitanje žele li građani BiH da se suoče sa prošlošću. Ukoliko žele, Šimić navodi šta je neophodno uraditi:
„Da konačno prekinemo sa fabriciranjem činjenica i prebacivanjem odgovornosti za zlodjela koja smo sami počinili onima drugima.“
Nacionalna strategija tranzicione pravde treba da uključi četiri stuba: krivičnu pravdu, kazivanje istine, reparaciju i institucionalne reforme. U ekspertnoj radnoj grupi za izradu strategije uvjeravaju da ona neće biti tek spisak lijepih želja, već da će biti operativna, te da će promijeniti i zakone i praksu. Ostaje da se vidi da li će se promijeniti i svijest ljudi koji ni 15 godina nakon rata nisu spremni da se suoče sa prošlošću i otvore vrata pomirenju.
*****
Pročitajte i ovo:
Proces pomirenja u BiH je na mladima
Daleko od istine o zločinima
Ne želimo se mrziti i dijeliti
Počela izrada strategije tranzicijske pravde
Beograd nespreman za suočavanje sa istinom?
Institucije Bosne i Hercegovine 15 godina nakon rata inicirale su projekat izrade nacionalne strategije tranzicione pravde koja podrazumijeva utvrđivanje činjenica o proteklom ratu, suočavanje naroda sa ratnom prošlošću i poštivanje ljudskih prava žrtava. Iz državnog aparata, njegovih entitetskih ogranaka i dijela nevladinog sektora stigle su brojne pohvale na tu inicijativu, kao prvu te vrste pokrenutu iz državnih struktura. Stigli su, svakako, i kritike i pitanja zašto je država koja je prošla kroz strahovitu ratnu tragediju čekala 15 godina samo da pokrene pitanje sistemskog rješenja tih problema.
Predsjedavajuća ekspertne radne grupe za izradu strategije Saliha Đuderija potvrđuje da BiH ozbiljno kasni na polju tranzicione pravde, da nema mjesta za, kako kaže, euforični optimizam, ali ipak vjeruje u cijeli projekat:
„Mislimo da postoji mogućnost i način da se neke od veoma teških tema jednostavno pretoče u nešto što bi naišlo na odobravanje svih koji
U proteklom periodu suočavanje sa prošlošću ometale su političke manipulacije žrtvama - slažu se članovi ekspertne radne grupe za izradu državne strategije. Napominju, ipak, da je veliki uspjeh tog poduhvata u samoj činjenici da je strategija za isti sto dovela udruženja žrtava sa različitim etničkim predznakom. Aleksandra Letić, član ekspertne radne grupe za izradu strategije, ispred Helsinškog odbora Republike Srpske:
„Ali ohrabrujuće je to da se mogu ta udruženja složiti oko nečega što treba da bude državni projekat i od čega oni zajednički treba da imaju koristi. Mislim da je sada, možda, donekle sazrelo vrijeme da se o ovim stvarima istinski i profesionalno može sjesti i razgovarati i vidjeti na koji način možemo zajednički graditi budućnost.“
Vrijeme, možda, i nije sazrelo, ako se uzmu u obzir nepomirljivi stavovi predstavnika udruženja žrtava iz različitih naroda. Svi oni su deklarativno opredijeljeni za suočavanje sa prošlošću i pomirenje, ali od svojih, uzajamno suprotstavljenih stavova ni milimetar ne odstupaju. Njihov optimizam je neuporedivo manji nego optimizam državnih činovnika.
Efikasnost strategije
Generalni sekretar Saveza logoraša RS Obrad Bubić odgovara na pitanje da li nacionalna strategija tranzicione pravde može donijeti pozitivne rezultate:
„Vrlo teško jer ima puno onih koji to ne podržavaju. Skeptičan sam, znate. Ogroman broj tih udruženja iz Federacije BiH su prema nama još uvijek neprijateljski raspoloženi, govore jezikom mržnje, tako da sumnjam da će ovo sve uspjeti.“
Različita udruženja žrtava rata u BiH barataju različitim “istinama”. Upravo zato je teško naći zajedničko polazište u procesu suočavanja sa prošlošću. Kada Hotić, Udruženje Majke enklava Srebrenica i Žepa:
„Postoje različite istine. Međutim, istina je da smo mi zaista doživjeli agresiju na BiH od strane Srbije i Crne Gore. Ali s obzirom da se na sudovima nije dokazalo, bar da se prihvati ono što je na sudu dokazano, a to je da je u Srebrenici bio genocid i da je RS etnički očišćena i formirana kao takva.“
„A onda dođe do konflikta među nama i opet stanemo na mrtvoj nuli. Nismo nidokle stigli.“
Ipak, u svim udruženjima žrtava slažu se da dijalog nipošto ne treba prekidati, jer dok postoji razgovor, postoji i šansa za bolje razumijevanje. Proces izrade strategije trancizijske pravde podržava i UNDP, koji je uradio istraživanje javnog mnijenja u BiH na temu Suočavanje s prošlošću i pristup pravdi. Program menadžer u UNDP-u Alma Dedić:
„Oko 90 posto građana smatra da bi se neka vrsta komisije za istinu u BiH trebala oformiti, dok s druge strane, također, istraživanje pokazuje da je još uvijek dosta nizak nivo povjerenja u sudski sistem u BiH.“
Goran Šimić, savjetnik za pravosuđe u federalnom Ministarstvu pravde, kaže da je ključno pitanje žele li građani BiH da se suoče sa prošlošću. Ukoliko žele, Šimić navodi šta je neophodno uraditi:
„Da konačno prekinemo sa fabriciranjem činjenica i prebacivanjem odgovornosti za zlodjela koja smo sami počinili onima drugima.“
Nacionalna strategija tranzicione pravde treba da uključi četiri stuba: krivičnu pravdu, kazivanje istine, reparaciju i institucionalne reforme. U ekspertnoj radnoj grupi za izradu strategije uvjeravaju da ona neće biti tek spisak lijepih želja, već da će biti operativna, te da će promijeniti i zakone i praksu. Ostaje da se vidi da li će se promijeniti i svijest ljudi koji ni 15 godina nakon rata nisu spremni da se suoče sa prošlošću i otvore vrata pomirenju.
*****
Pročitajte i ovo:
Proces pomirenja u BiH je na mladima
Daleko od istine o zločinima
Ne želimo se mrziti i dijeliti
Počela izrada strategije tranzicijske pravde
Beograd nespreman za suočavanje sa istinom?
