Prvo biciklo je u Crnu Goru donio Ljubo Petrović 1903. godine. Kada je te godine stiglo prvo biciklo Nikšićani su ga prozvali gvozdeni konj.
Biciklo koje je ostalo u familiji Petrović renovirao je Branko Cerović iz biciklističkog kluba Perun.
"Anin đed Ljubo Petrović je kupio biciklo 1895. godine u Parizu. Učio je tamo diplomatsku školu i tamo je kupio biciklo marke Dirkop i 1903. godine ga je donio u Nikšić. To je prvo biciklo u Crnoj Gori a na neki način je i preteča ekstremnih sportova u Crnoj Gori jer je princ Mirko Petrović, sin Kralja Nikole vozio to biciklo po ogradi Carevog mosta koja je široka 50 cm a visoka gotovo 20 metara. Dugo, dugo je bilo neupotrebljivo i ja i Ana smo molili njenog brata od strica da nam da da to biciklo popravimo prije više od 20 godina. On je stalno govorio da se to ne može napraviti i ono jeste zaista neobično urađeno. To je ručni rad, nekada su pravili bicikla kao što su pravili one puške i kubure, sa gravurama. To biciklo je izuzetno precizno izrađeno. Na prednjoj viljuški postoji gravura baš kao na puškama. Za nekih 2 mjeseca uspjeli smo to biciklo da dovedemo u vozno stanje i danas je to biciklo kod porodice Petrović", kaže Branko Cerović.
Zanimljivo je da je za biciklo trebala i dozvola koja je Ljubu Petroviću Njegošu izdata 1933. godine Od njegovog prvog Gvozdenog konja do danas Nikšićani su najveći čuvari tradicije biciklizma u Crnoj Gori.
"Željezara je nekada imala do 7 hiljada radnika i kada se završi smjena u 3 sata poslijepodne rastegne se kolona od Željezare do grada, nekih 3 kilometra sve biciklista do bicikliste", kaže Branko.
"Naši sinovi se takmiče u biciklizmu. Počeli su prije nekoliko godina i danas možemo reći da je naš sin najbolji u kategoriji pionira u Crnoj Gori što znači da se tradicija nastavlja. Tata je tu da servisira biciklo, trening radimo na stazi Trebjesa u okolini Nikšića na onim stazama koje smo mi markirali. Kada ljudi nas vide na biciklima i sa koliko ljubavi to radimo svi su voljni da se uključe", kaže Brankova supruga Ana Petrović Njegoš.
Od mora do planine
U Nikšiću postoji jedina staza za planinski biciklizam, a markirao je klub Perun.
"Opština nam je dozvolila da napravimo u park šumi Trebjesa koji je zaštićeni prirodni predio takmičarsku stazu koja je danas dugačka 5.840 metara. To je single track staza za mountain bike disciplinu kros kantri. Znači, ona je širine jedan metar i to je jedina staza te vrste u Crnoj Gori koja je upravo rađena za potrebe planinskog biciklizma i nema niti jednog parčeta asfalta", kaže Branko.
Branko i Ana su često domaćini brojnim ljubiteljima biciklizma iz inostranstva. Kažu da su stranci zapanjeni jedinstvenim kontrastima kojima ih vode biciklističke staze kroz Crnu Goru.
"To su rute od mora do čak preko 2.000 metara nadmorske visine do kojih staze dolaze. Čak je u projektu pješačenja i biciklizma urađena staza u dužini 474 kilometra i ona je u potpunosti markirana. Znači, kreće se iz Podgorice i završava se krug pa se ponovo dolazi u Podgoricu. Baš je to odlično urađeno", zaključuje Branko.
Planinski biciklizam je olimpijski sport a za značajnije rezultate crnogorskog biciklizma postoje svi preduslovi, osim jednog – novca, kaže Ana Petrović Njegoš:
"Budžet crnogorskih klubova je izuzetno, izuzetno, mali toliko da ne može da se kupi jedno kvalitetno biciklo koje košta od 10.000 pa i više. Gledajući slovenački klub Sava Kranj koji ima milion i po eura budžet nezahvalno je onda o tome govoriti. Treba gurati entuzijazam, ljubav i gledati sa ove ljepše strane. Sport, zdrav duh, kontakt sa prirodom i pokušati uvući u taj sport što više djece. Kada bi smo gledali samo tu materijalnu stranu onda bi to davno stalo."
Biciklo koje je ostalo u familiji Petrović renovirao je Branko Cerović iz biciklističkog kluba Perun.
"Anin đed Ljubo Petrović je kupio biciklo 1895. godine u Parizu. Učio je tamo diplomatsku školu i tamo je kupio biciklo marke Dirkop i 1903. godine ga je donio u Nikšić. To je prvo biciklo u Crnoj Gori a na neki način je i preteča ekstremnih sportova u Crnoj Gori jer je princ Mirko Petrović, sin Kralja Nikole vozio to biciklo po ogradi Carevog mosta koja je široka 50 cm a visoka gotovo 20 metara. Dugo, dugo je bilo neupotrebljivo i ja i Ana smo molili njenog brata od strica da nam da da to biciklo popravimo prije više od 20 godina. On je stalno govorio da se to ne može napraviti i ono jeste zaista neobično urađeno. To je ručni rad, nekada su pravili bicikla kao što su pravili one puške i kubure, sa gravurama. To biciklo je izuzetno precizno izrađeno. Na prednjoj viljuški postoji gravura baš kao na puškama. Za nekih 2 mjeseca uspjeli smo to biciklo da dovedemo u vozno stanje i danas je to biciklo kod porodice Petrović", kaže Branko Cerović.
Zanimljivo je da je za biciklo trebala i dozvola koja je Ljubu Petroviću Njegošu izdata 1933. godine Od njegovog prvog Gvozdenog konja do danas Nikšićani su najveći čuvari tradicije biciklizma u Crnoj Gori.
"Željezara je nekada imala do 7 hiljada radnika i kada se završi smjena u 3 sata poslijepodne rastegne se kolona od Željezare do grada, nekih 3 kilometra sve biciklista do bicikliste", kaže Branko.
"Naši sinovi se takmiče u biciklizmu. Počeli su prije nekoliko godina i danas možemo reći da je naš sin najbolji u kategoriji pionira u Crnoj Gori što znači da se tradicija nastavlja. Tata je tu da servisira biciklo, trening radimo na stazi Trebjesa u okolini Nikšića na onim stazama koje smo mi markirali. Kada ljudi nas vide na biciklima i sa koliko ljubavi to radimo svi su voljni da se uključe", kaže Brankova supruga Ana Petrović Njegoš.
Od mora do planine
U Nikšiću postoji jedina staza za planinski biciklizam, a markirao je klub Perun.
"Opština nam je dozvolila da napravimo u park šumi Trebjesa koji je zaštićeni prirodni predio takmičarsku stazu koja je danas dugačka 5.840 metara. To je single track staza za mountain bike disciplinu kros kantri. Znači, ona je širine jedan metar i to je jedina staza te vrste u Crnoj Gori koja je upravo rađena za potrebe planinskog biciklizma i nema niti jednog parčeta asfalta", kaže Branko.
Branko i Ana su često domaćini brojnim ljubiteljima biciklizma iz inostranstva. Kažu da su stranci zapanjeni jedinstvenim kontrastima kojima ih vode biciklističke staze kroz Crnu Goru.
"To su rute od mora do čak preko 2.000 metara nadmorske visine do kojih staze dolaze. Čak je u projektu pješačenja i biciklizma urađena staza u dužini 474 kilometra i ona je u potpunosti markirana. Znači, kreće se iz Podgorice i završava se krug pa se ponovo dolazi u Podgoricu. Baš je to odlično urađeno", zaključuje Branko.
Planinski biciklizam je olimpijski sport a za značajnije rezultate crnogorskog biciklizma postoje svi preduslovi, osim jednog – novca, kaže Ana Petrović Njegoš:
"Budžet crnogorskih klubova je izuzetno, izuzetno, mali toliko da ne može da se kupi jedno kvalitetno biciklo koje košta od 10.000 pa i više. Gledajući slovenački klub Sava Kranj koji ima milion i po eura budžet nezahvalno je onda o tome govoriti. Treba gurati entuzijazam, ljubav i gledati sa ove ljepše strane. Sport, zdrav duh, kontakt sa prirodom i pokušati uvući u taj sport što više djece. Kada bi smo gledali samo tu materijalnu stranu onda bi to davno stalo."
