Kako je 'Nepokoreni grad', serija o zagrebačkim ilegalcima, režisera Eduarda Galića, koja se 80-ih prikazivala bez ikakvih ograničenja, postala nepreporučljiva hrvatskoj mladeži?
Naime, Agencija za elektroničke medije utvrdila je da pojedine epizode serije, koja se u sklopu antifašističkog filma ponovo prikazuje na Hrvatskoj televiziji, sadrže pretjerano nasilje, seks i vulgarne izraze, neprimjerene mladima, te zatražila pomicanje termina u kasnije sate.
Ni urednici u Dramskom programu, a ni sam režiser ne vide razloge za takvoj odluku, a u Savezu antifašističkih boraca vjeruju da nekoga više vrijeđa povijesna istina o ustaškom režimu nego li nasilje kojem su mladi ljudi danas, na žalost, ionako svakodnevno izloženi.
Iz jedne od epizoda serije
Nekad popularna serija o zagrebačkim skojevcima i ilegalcima u Drugom svjetskom ratu 'Nepokoreni grad', snimljena početkom 80-tih, doista u nekim epizodama ima nasilja, kao štoje bilo mučenje ilegalca u četvrtoj epizodi, ali to je nasilje, ponavlja i za RSE režiser Eduard Galić, 'mačji kašalj 'u odnosu na ono što se inače na televiziji prikazuje:
„Ja sam samo htio pokazati da je taj ilegalac popustio zbog toga što je užasno mučen. Dakle, naš dečko, tu s Trešnjevke, Hrvat, zašto naglašavam Hrvat, zato što se se smatra i želi prikazati da komunisti nisu bili Hrvati, a čitav taj 'Nepokoreni grad' je sukob između Hrvata, između Hrvata koji su bili na strani okupatora i Hrvata koji su bili na strani partizana, i u tome je čitav sukob. A što se tiče okrutnosti, ja mislim da je televizija puna okrutnosti i daleko većih i daleko gorih nego u ovoj seriji.“
Urednica Dramskog programa Hrvatske televizije Lada Đidić kaže da su termine prikazivanja nekih epizoda već pomaknuli sat kasnije, jer tako nalaže Zakon, ali od Agencije za elektoničke medije, koja je i izrekla opomenu, tražit će pojašnjenje:
„To je je čak i jedna stilizacija i ni blizu nasilje kakvo mi gledamo danas u suvremenim filmovima i serijama", kaže Đidić.
RSE: Ima li pritužbi gledatelja?
Đidić: Ja sam to išla provjerit jer me, naravno, opomena zabrinula, ali nijedna pritužba na nasilje nije zabilježena, ni pismeno ni telefonski. Bunili su se na temu, da ih to više ne zanima, da im je dosta ustaša i partizana, takvih pritužbi ima nekoliko, ali za nasilje - nijedna.
U Drugom je svjetskom ratu ubijano na milijune ljudi i bilo je toliko nasilja da se to vrijeme ne može prikazivati idilično, ističe član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Ivan Fumić. A što se tiče štetnosti nasilnih scena za fizički, mentalni i moralni razvoj maloljetnika, onda bi, kaže, Agencija trebala mnoge termine pomaknuti iza ponoći, pa čak i neke vijesti iz Dnevnika, a o moralnosti da se i ne govori, od raznih sapunica i reality programa, ali u slučaju 'Nepokorenog grada', uvjeren je Fumić, 'nekoga vrijeđa istina:
„Ti koji kritikuju, oni ne kritiziraju seriju zato što prikazuje nasilje u određenim epizodma, kojeg je tada i bilo preko svake mjere, nego zato što serija govori o otporu fašizmu, ustaštvu i nacizmu, a to je suprotno njihovim ideološkim shvaćanjima. To je to.“
Ravnatelj Agenicije za elektroničke medije Zdenko Ljevak odbacuje svaki ideološki predznak i tvrdi da su samo postupili po Zakonu:
„Vijeće je pregledalo četiri emisije i utvrdili smo da u 20 sati uveče slika koja se prikazuje ima previše nasilja i da može negativno utjecati na djecu. Nismo mi nikakvi cenzori, nismo ulazili u nikakav sadržaj, samo smo ušli u prostor da zaštitimo maloljetnike i da predložimo urednicima da termin u 20 sati nije primjeren i da se prikazivanje nekih epizoda pomakne u 21 sat.“
S obzirom na ljeto, 21 sat je čak i bolji termin od onoga u 20 uveče, no dio javnosti ostaje uvjeren da onom drugom dijelu smeta antifašistička serija, kojima je u intersu da se sve zaboravi, a zbog takvih i sličnih odluka, kaže Fumić, 30 posto školske djece danas u Hrvatskoj i ne zna, na žalost, ni za Ovčaru, a ni za 'Nepokoreni Zagreb' i otpor fašizmu:
„Mora se znati da je u Drugom svjetskom ratu, samo u Dotrščini ubijeno oko 7.000 Zagrepčana, od strane ustaša, mora se znati da su u Dubravi na banderama visili ljudi koje su ustaše vješali. Nek pročitaju od Kovačevića 'Bijeg sa vješala' pa će vidjet kakvo je to doba bilo, ili Šiblov Dnevnik, pa će im sve biti jasno.“
Naime, Agencija za elektroničke medije utvrdila je da pojedine epizode serije, koja se u sklopu antifašističkog filma ponovo prikazuje na Hrvatskoj televiziji, sadrže pretjerano nasilje, seks i vulgarne izraze, neprimjerene mladima, te zatražila pomicanje termina u kasnije sate.
Ni urednici u Dramskom programu, a ni sam režiser ne vide razloge za takvoj odluku, a u Savezu antifašističkih boraca vjeruju da nekoga više vrijeđa povijesna istina o ustaškom režimu nego li nasilje kojem su mladi ljudi danas, na žalost, ionako svakodnevno izloženi.
Iz jedne od epizoda serije
Nekad popularna serija o zagrebačkim skojevcima i ilegalcima u Drugom svjetskom ratu 'Nepokoreni grad', snimljena početkom 80-tih, doista u nekim epizodama ima nasilja, kao štoje bilo mučenje ilegalca u četvrtoj epizodi, ali to je nasilje, ponavlja i za RSE režiser Eduard Galić, 'mačji kašalj 'u odnosu na ono što se inače na televiziji prikazuje:
„Ja sam samo htio pokazati da je taj ilegalac popustio zbog toga što je užasno mučen. Dakle, naš dečko, tu s Trešnjevke, Hrvat, zašto naglašavam Hrvat, zato što se se smatra i želi prikazati da komunisti nisu bili Hrvati, a čitav taj 'Nepokoreni grad' je sukob između Hrvata, između Hrvata koji su bili na strani okupatora i Hrvata koji su bili na strani partizana, i u tome je čitav sukob. A što se tiče okrutnosti, ja mislim da je televizija puna okrutnosti i daleko većih i daleko gorih nego u ovoj seriji.“
Urednica Dramskog programa Hrvatske televizije Lada Đidić kaže da su termine prikazivanja nekih epizoda već pomaknuli sat kasnije, jer tako nalaže Zakon, ali od Agencije za elektoničke medije, koja je i izrekla opomenu, tražit će pojašnjenje:
„To je je čak i jedna stilizacija i ni blizu nasilje kakvo mi gledamo danas u suvremenim filmovima i serijama", kaže Đidić.
RSE: Ima li pritužbi gledatelja?
Đidić: Ja sam to išla provjerit jer me, naravno, opomena zabrinula, ali nijedna pritužba na nasilje nije zabilježena, ni pismeno ni telefonski. Bunili su se na temu, da ih to više ne zanima, da im je dosta ustaša i partizana, takvih pritužbi ima nekoliko, ali za nasilje - nijedna.
U Drugom je svjetskom ratu ubijano na milijune ljudi i bilo je toliko nasilja da se to vrijeme ne može prikazivati idilično, ističe član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Ivan Fumić. A što se tiče štetnosti nasilnih scena za fizički, mentalni i moralni razvoj maloljetnika, onda bi, kaže, Agencija trebala mnoge termine pomaknuti iza ponoći, pa čak i neke vijesti iz Dnevnika, a o moralnosti da se i ne govori, od raznih sapunica i reality programa, ali u slučaju 'Nepokorenog grada', uvjeren je Fumić, 'nekoga vrijeđa istina:
„Ti koji kritikuju, oni ne kritiziraju seriju zato što prikazuje nasilje u određenim epizodma, kojeg je tada i bilo preko svake mjere, nego zato što serija govori o otporu fašizmu, ustaštvu i nacizmu, a to je suprotno njihovim ideološkim shvaćanjima. To je to.“
Ravnatelj Agenicije za elektroničke medije Zdenko Ljevak odbacuje svaki ideološki predznak i tvrdi da su samo postupili po Zakonu:
„Vijeće je pregledalo četiri emisije i utvrdili smo da u 20 sati uveče slika koja se prikazuje ima previše nasilja i da može negativno utjecati na djecu. Nismo mi nikakvi cenzori, nismo ulazili u nikakav sadržaj, samo smo ušli u prostor da zaštitimo maloljetnike i da predložimo urednicima da termin u 20 sati nije primjeren i da se prikazivanje nekih epizoda pomakne u 21 sat.“
S obzirom na ljeto, 21 sat je čak i bolji termin od onoga u 20 uveče, no dio javnosti ostaje uvjeren da onom drugom dijelu smeta antifašistička serija, kojima je u intersu da se sve zaboravi, a zbog takvih i sličnih odluka, kaže Fumić, 30 posto školske djece danas u Hrvatskoj i ne zna, na žalost, ni za Ovčaru, a ni za 'Nepokoreni Zagreb' i otpor fašizmu:
„Mora se znati da je u Drugom svjetskom ratu, samo u Dotrščini ubijeno oko 7.000 Zagrepčana, od strane ustaša, mora se znati da su u Dubravi na banderama visili ljudi koje su ustaše vješali. Nek pročitaju od Kovačevića 'Bijeg sa vješala' pa će vidjet kakvo je to doba bilo, ili Šiblov Dnevnik, pa će im sve biti jasno.“
