Kršenja ljudskih prava u CG: Najteži slučajevi neriješeni

Dvije pune godine nevladina organizacija Akcija za ljudska prava pokušava da od državnog tužilaštva sazna dokle se stiglo u 12 slučajeva kršenja ljudskih prava, koji su proteklih godina uznemiravali crnogorsku javnost.

Pojedine odgovore nije dobila a tamo gdje jeste mogu se svesti na zaključak da ili nije bilo osumnjičenih ili nije bilo napretka u istrazi ili je pak slučaj zastario.

Kako kaže Mirjana Radović, vodili su icrpljujuću borbu za pravo javnosti da zna da li državni organi preduzimaju sve što je u njihovoj nadležnosti da te slučajeve procesuiraju.

Jedno od pitanja na koje su od tužilaštva dobili odgovor jeste dokle se stiglo u istrazi prebijanja zatvorenika u Spužu od strane specijalnih jedinica policije 2005 god.

"Na žalost, od Vrhovnog državnog tužilaštva smo primili odgovor da ništa konkretno nije urađeno po ovom pitanju i do sada nema niti jednog osumnjičenog za ovo prebijanje", kaže Mirjana Raonić.

U slučaju telefonskih prijetnji smrću istrživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Saši Zekoviću, tužilaštvo nije uspjelo da osumnjiči ni jedno lice, niti da dobije potrebna obavještenja od policije, pa je taj slučaj u međuvremenu zastario.

Nema pomaka u istrazi jednog od najkrupnih slučajeva u crnogorskom pravosuđu, ubistva glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića 2007 godine.

Sličan odgovor od tužilaštva stigao je i kada je riječ o napadu na književnika Jevrema Brkovića i ubistva njegovog tjelohranitelja Srđana Vojičića.

"Pitali smo da li ima napretka u istrazi napada na novinara Tufika Softića. Sjećate se da je on napadnut u Beranama i nakon napada je izrazio sumnju da zna koja su ga lica napala. Primili smo odgovor da napretka u istrazi nema ali nijesmo primili dio odgovora koji se odnosi na to da li su saslušana lica na koja je gospodin Softić ukazao. Pitali smo i šta ima novo povodom napada na novinara Mladena Stojovića u Baru. Na žalost , ni tu nijesmo dobili neke nove informacije i nijesmo uspjeli da dobijemo podatak da li je tužilac istražio veze sa fudbalskom mafijom o kojima je gospodin Stojović pisao i zbog kojih je napadnut", navodi Mirjana Raonić.

Tužilaštvo nije imalo čime da se podiči ni kada je riječ o teškim oblicima zlostavljanja u policijskoj akciji “Orlov let“ u Tuzima i torture nad Ibrahimom Čikićem i ostalim pripadnicima Stranke demokratske akcije, još davne 1994 godine.

Situacija zabrinjavajuća

Zbog svega toga, direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocjenjuje kako odgovori tužilštva treba da zabrinu crnogorsku javnost, posebno one koji su odgovorni za vladavinu prava u Crnoj Gori.

"Zašto je sve ovo zabrinjavajuće? Zbog toga što je od tri slučaja od ovih 12 izričito svoju zabrinutost i kritiku državi Crnoj Gori zbog nedjelotvorne istrage izrazio Evropski komitet za sprječavanje mučenja u svom izvještaju 2009. godine. Oni su tada detaljno analizirali postupanja tužilaštva i policije u predmetu Spuž koji se ticao prebijanja pritvorenika. Dakle, živimo u državi u kojoj je moguće da u pritvorsku jedinicu uđu službenici te iste države i da to bude nesporno i da to ustanovi konzilijum ljekara koga je imenovao tadašnji premijer Milo Đukanović i da bude 'puj pike, ne važi', dakle da niko ne snosi posljedice za to", kaže Tea Gorjanc Prelević.

Direktoricu Akcije za ljudska prava naročito zabrinjava nerasvjetljavanje prijetnji Aleksandru Saši Zekoviću, koje izjednačava sa prijetnjama čitavom nevladinom sektoru koji istražuje kršenja ljudskih prava.

"Naš zaključak je da tužilaštvo u ovom kao i u drugim slučajevima nije preduzelo mjere iz svoje nadležnosti koje je bilo dužno da preduzme da bi efikasno procesuiralo odgovorne državne službenike koji su umiješani ili su postojale ozbiljne indicije za kršenje ovih ljudskih prava. Zbog toga smatramo da je tužilaštvo na taj način postalo saučesnik u izvršenju krivičnih djela", kaže direktorica Akcije za ljudska prava.

Na osnovu svega navedenog, u Akciji za ljudska prava zaključuju kako crnogorsko državno tužilaštvo promoviše nekažnjivost i to za teška kršenja ljudska prava, suprotno međunarodnim standardima i obavezama Crne Gore.

"Ja mislim da je potpuno izvjesno da EU neće prihvatiti da ima članicu sa ovakvim pravosuđem. Ali ono što mislim da je veoma važno jeste da Crna Gora ne prihvati da ima tužilaštvo koje Crnu Goru pokazuje kao zemlju kojoj nije stalo do elementarne pravde", zaključuje Gorjanc Prelević.