U Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru održana je prezentacija na temu mladih i obrazovanja, na kojoj su sudjelovali mladi iz tzv. podijeljenih gradova - Mostara, Vukovara, Bejruta, Belfasta i Mitrovice.
Na skupu je poručeno kako mladima treba dati šansu da se upoznaju - jer se samo kroz sličnosti može graditi bolja budućnost za sve nas.
Tek nakon što je postala učenica Ujedinjenih koledža u Mostaru Andrea Jurković je saznala za, kako kaže, apsurdnosti podjela koje postoje u ovom gradu.
Nakon dva razreda mostarske gimnazije, u Ujedinjenim koledžima kojeg pohađaju učenici iz cijele BiH ali i iz svijeta, prvi put je upoznala svoje vršnjake iz Mostara, druge nacionalnosti. Tužno i istinito - u gradu gdje je većina škola i fizički odvojena.
„Pošto živim u samom centru zapadne strane nisam baš imala prilike razgovarati, i nisam bila baš upoznata s tim. A jeste, tužno je pomalo. Dok sam ja išla u gimnaziju, a postoje i drugi učenici sad na koledžu koji su također išli u gimanziju - nismo imali neke prilike da se družimo npr. kao sada na koledž. To je veoma tužno“, smatra Andrea Jurković.
Podjela ima i stvaraju ih političari. Jurković kaže kako jeste optimistična, ali se boji za izgubljene generacije koje poput nje nisu imale šansu upoznati sličnosti koje nas povezuju.
„Postoje sve ove mlađe generacije koje su nekako odgojene u tom duhu podjela. Biće, postojaće još konflikata sljedećih godina, ali to će se vremenom sve promijeniti“, kaže Jurković.
Vukovar, novembar 2010Za razliku od prethodnih godina kada se o Vukovaru često govorilo i zbog učestalih maloljetničkih incidenata, nacionalno motiviranih, ovaj hrvatski grad danas može poslužiti i kao primjer Mostaru, kaže nam i Antonio Prce, učenik Srednje tehničke škole „Nikola Tesla“. Iako se ratna prošlost teško zaboravlja, tenzija je sve manje.
„Nije više podijeljeno toliko koliko je prije bilo, kako su mi roditelji pričali. Mi se družimo svako sa svakim. Nema podijeljenosti“, kaže Antonio Prce.
Iako pohađaju nastavu na dva nacionalna obrazovna programa, u tehničkoj školi postoje i neki zajednički predmeti - poput etike.
„Nisu zajednički razredi, ali pohađamo istu školu, na istom smo katu, družimo se, idemo kroz iste hodnike - samo što smo podijeljeni po planu i programu“, navodi Prce.
Početak za bolju budućnost
O politici, ratu i ne tako davnoj prošlosti Lirim Veliju iz Gnjilana, grada u u istočnom dijelu Kosova, ne želi govoriti. Dovoljno je mlad i dovoljno otvoren za sve ljude, bez obzira na religiju i nacionalnost.
Koliko podjelama danas doprinosi i različit jezik uz kojeg odrastaju mladi Srbi i Albanci, Veliju kaže kako svi pomalo pričaju i srpski i albanski, i kada ste čovjek, to može biti sasvim dovoljno:
„U Sjevernoj Mitrovici moram priznati da uvijek postoje neke tenzije, ali kod nas ne. Moja porodica ima prodavnicu keramičkih proizvoda gdje radim povremeno. Naši klijenti su i Srbi, i tako malo pričamo na srpskom, malo na albanskom jeziku - i to je nekakav početak za bolju budućnost i bolje odnose“, kaže Lirim Veliju.
Libanska djevojcica sjeverno od Bejruta, septembar 2010Duboke muslimansko-kršćanske podjele održavaju se i danas na sve segmente libanonskog društva. U zemlji s pet milijuna stanovnika podijeljenih u 18 vjera i sekti ponekad se teško snaći, prizanje Samija Habli iz Bejruta, ali i dodaje - još je teže u BiH.
Ova simpatična 16-ogodišnjakinja u Mostaru živi već nekoliko mjeseci i učenica je Ujedinjenih koledža. Još uvijek pokušava shvatiti zbog čega postoje tolike podjele u bh. društvu.
„Imate gotovo identičnu historiju, jezik, običaje, sve je to ista zajednica. Uvjerenja starijih generacija nemoguće je promijeniti. Zato treba raditi na mladim ljudima, najbolje kroz školu. Dajte im priliku da se napokon upoznaju“, kaže Samija Habli.
Ko može biti inicijator boljeg sutra, Kendell Palmer iz Irske poručuje - prije svega roditelji. Palmer, koji je doktorirao na alternativnim modelima obrazovanja u Belfastu, podsjeća da je prva integrisana škola u Sjevernoj Irskoj izgrađena 1981. godine upravo na inicijativu grupe roditelja. Četiri godine kasnije u Belfastu su otvorene još tri takve škole koje danas čine mrežu od 57 integrisanih osnovnih i srednjih škola.
„Ova inicijativa je utjecala i na to da se razviju programi u ostalim školama i da država preuzme tzv. školovanje međusobnog razumijevanja, što se svakako ne bi dogodilo da roditelji nisu napravili početni pritisak i na neki način natjerali državu da donese reforme koje će omogućiti društvo bez podjela“, kaže Palmer.
Dok naglašava kako BiH treba prije svega kvalitetno obrazovanje, Palmer podvlači da „zdrave“ generacije donose bolju budućnost ovoj zemlji, što bi u konačnici i trebao biti zajednički interes svih koji su odlučili živjeti u BiH.
Na skupu je poručeno kako mladima treba dati šansu da se upoznaju - jer se samo kroz sličnosti može graditi bolja budućnost za sve nas.
Tek nakon što je postala učenica Ujedinjenih koledža u Mostaru Andrea Jurković je saznala za, kako kaže, apsurdnosti podjela koje postoje u ovom gradu.
Nakon dva razreda mostarske gimnazije, u Ujedinjenim koledžima kojeg pohađaju učenici iz cijele BiH ali i iz svijeta, prvi put je upoznala svoje vršnjake iz Mostara, druge nacionalnosti. Tužno i istinito - u gradu gdje je većina škola i fizički odvojena.
„Pošto živim u samom centru zapadne strane nisam baš imala prilike razgovarati, i nisam bila baš upoznata s tim. A jeste, tužno je pomalo. Dok sam ja išla u gimnaziju, a postoje i drugi učenici sad na koledžu koji su također išli u gimanziju - nismo imali neke prilike da se družimo npr. kao sada na koledž. To je veoma tužno“, smatra Andrea Jurković.
Podjela ima i stvaraju ih političari. Jurković kaže kako jeste optimistična, ali se boji za izgubljene generacije koje poput nje nisu imale šansu upoznati sličnosti koje nas povezuju.
„Postoje sve ove mlađe generacije koje su nekako odgojene u tom duhu podjela. Biće, postojaće još konflikata sljedećih godina, ali to će se vremenom sve promijeniti“, kaže Jurković.
„Nije više podijeljeno toliko koliko je prije bilo, kako su mi roditelji pričali. Mi se družimo svako sa svakim. Nema podijeljenosti“, kaže Antonio Prce.
Iako pohađaju nastavu na dva nacionalna obrazovna programa, u tehničkoj školi postoje i neki zajednički predmeti - poput etike.
„Nisu zajednički razredi, ali pohađamo istu školu, na istom smo katu, družimo se, idemo kroz iste hodnike - samo što smo podijeljeni po planu i programu“, navodi Prce.
Početak za bolju budućnost
O politici, ratu i ne tako davnoj prošlosti Lirim Veliju iz Gnjilana, grada u u istočnom dijelu Kosova, ne želi govoriti. Dovoljno je mlad i dovoljno otvoren za sve ljude, bez obzira na religiju i nacionalnost.
Koliko podjelama danas doprinosi i različit jezik uz kojeg odrastaju mladi Srbi i Albanci, Veliju kaže kako svi pomalo pričaju i srpski i albanski, i kada ste čovjek, to može biti sasvim dovoljno:
„U Sjevernoj Mitrovici moram priznati da uvijek postoje neke tenzije, ali kod nas ne. Moja porodica ima prodavnicu keramičkih proizvoda gdje radim povremeno. Naši klijenti su i Srbi, i tako malo pričamo na srpskom, malo na albanskom jeziku - i to je nekakav početak za bolju budućnost i bolje odnose“, kaže Lirim Veliju.
Ova simpatična 16-ogodišnjakinja u Mostaru živi već nekoliko mjeseci i učenica je Ujedinjenih koledža. Još uvijek pokušava shvatiti zbog čega postoje tolike podjele u bh. društvu.
„Imate gotovo identičnu historiju, jezik, običaje, sve je to ista zajednica. Uvjerenja starijih generacija nemoguće je promijeniti. Zato treba raditi na mladim ljudima, najbolje kroz školu. Dajte im priliku da se napokon upoznaju“, kaže Samija Habli.
Ko može biti inicijator boljeg sutra, Kendell Palmer iz Irske poručuje - prije svega roditelji. Palmer, koji je doktorirao na alternativnim modelima obrazovanja u Belfastu, podsjeća da je prva integrisana škola u Sjevernoj Irskoj izgrađena 1981. godine upravo na inicijativu grupe roditelja. Četiri godine kasnije u Belfastu su otvorene još tri takve škole koje danas čine mrežu od 57 integrisanih osnovnih i srednjih škola.
„Ova inicijativa je utjecala i na to da se razviju programi u ostalim školama i da država preuzme tzv. školovanje međusobnog razumijevanja, što se svakako ne bi dogodilo da roditelji nisu napravili početni pritisak i na neki način natjerali državu da donese reforme koje će omogućiti društvo bez podjela“, kaže Palmer.
Dok naglašava kako BiH treba prije svega kvalitetno obrazovanje, Palmer podvlači da „zdrave“ generacije donose bolju budućnost ovoj zemlji, što bi u konačnici i trebao biti zajednički interes svih koji su odlučili živjeti u BiH.
