Prigodnim književnim programom u četvrtak uveče je u Ćorovića kući u Mostaru upriličeno prvo službeno predstavljanje novoosnovanog Književnog kluba Mostar. Ovo udruženje će raditi i na uvezivanju mostarskih autora sa književnim organizacijama, časopisima, festivalima i drugim autorima u Bosni i Hercegovini, ali i inozemstvu.
Simbolično, u Spomen-kući najvećeg hercegovačakog pripovjedača Svetozara Ćorovića sinoć je predstavljen Književni klub Mostar, koji je prvi put nakon rata okupio književnike mlađe i starije generacije iz svih dijelova Mostara.
Šta je to Književni klub? Goran Karanović, incijator Kluba, za naš radio kaže:
„Skoro svi ljudi koji pišu u Mostaru skupljeni na jedno mjesto, u jedno udruženje kako bi se međusobno znali, pomagali i družili, i kako bi nastupali kao reprezentacija prema vani i na taj način pristupali kulturnim institucijama, književnim časopisima, književnim festivalima i zajednički doveli Mostar tamo gdje treba da bude - na prvo mjestu ili među prva mjesta književne scene regiona.“
U Mostaru, koji je u mnogim segmentima političkog, društvenog, ali i kulturnog života i dalje podijeljen grad, stvaranje Književnog kluba, potpomognuto vlastitom željom i potrebom, a ne kako to uobičajeno biva - naporima međunarodne zajednice, veliki je događaj za ovaj grad. Miljenko Buhać, mostarski pjesnik, dodaje:
„Ja na moju sreću poznajem samo jedan Mostar i ja takav Mostar pamtim. Ovaj sadašnji Mostar, sa nekakvim njegovim slabostima i jednom nagalavačkoj okrenutosti, nastojim skrivati iza te slike Mostara koju pamtim. Ja se u tom kontekstu i ponašam i osnivanje ovoga našega kluba također vidim u tome smislu.“
Klub okupio 'lijeve i desne'
Vjerovatno najnagrađivanji bh. autor mlađe generacije - Veslin Gatalo pomalo ironično dodaje de je Klub okupio i lijeve i desne, antifašiste i one koji su još uvijek u zavadi sa komunuizom. Svi oni, podvlači, dijele jedno - ljubav prema pisanoj riječi i gradu Mostaru:
„Mislim da se radi o stvari važnoj za Mostar - isto koliko bi bilo važno da imamo kino. U gradu u kome nema kina, nema književnog kluba, Književni klub je napredak. Postoje sela u Srbiji i u Hrvatskoj koja imaju svoje čitateljske i književne klubove.“
RSE: Koliko je ovo neki odgovor, uslovno rečeno, umjetno stvaranim nacionalnim književnim torovima u Mostaru, koji i dan-danas postoje?
Gatalo: Nisu to nacionalni torovi. To su ideološki torovi, što je možda još gore. Jer nekad se nacionalni zovu ideološkim, ideološki nacionalnim - zapravo je sve to isto. Jer poslije, znate kako je, rata izvjesna materija ispliva. Dobri pisci su odjednom postali loši. Recimo, Nedžad Ibrišimović je postao, eto, loš pisac, Miljenko Jergović dobar. Takve stvari kojima u nemaju neki ljudi konkurencije su nas natjerale da napravimo neki krug u kojem će se moći profilirati ne samo drukčije nego i bolje.
Pored Karanovića, Buhača i Gatala, svoje stihove i djela čitalo je 30-ak autora, između ostalih i 28-godišnja Sanela Kuko, za koju kritičari ocjenjuju kako njeno vrijeme tek dolazi. S ponosom kaže - u boljem društvu odavno nije bila, pravom mostarskom:
„Taj entuzijazam ovih mladih ljudi koji su se okupili sa tom idejom da naprave Književni klub Mostar i da povežu sve ljude od pera na nivou čitavog grada koji pišu poeziju i prozu je genijalna stvar. I samo to govori jako puno i o ljudima i o energiji koja je spremna da napravi pomak i da, zapravo, promijeni kulturnu scenu i u Mostaru, pa i u regiji.“
Bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, političko opredjeljenje svi su dobro došli u Književni klub Mostar koji će, sigurni su mostarski umjetnici, prerasti granice Mostara i dokazati da se normalan život i u ovom gradu dešava i nije slučajnost.
Simbolično, u Spomen-kući najvećeg hercegovačakog pripovjedača Svetozara Ćorovića sinoć je predstavljen Književni klub Mostar, koji je prvi put nakon rata okupio književnike mlađe i starije generacije iz svih dijelova Mostara.
Šta je to Književni klub? Goran Karanović, incijator Kluba, za naš radio kaže:
„Skoro svi ljudi koji pišu u Mostaru skupljeni na jedno mjesto, u jedno udruženje kako bi se međusobno znali, pomagali i družili, i kako bi nastupali kao reprezentacija prema vani i na taj način pristupali kulturnim institucijama, književnim časopisima, književnim festivalima i zajednički doveli Mostar tamo gdje treba da bude - na prvo mjestu ili među prva mjesta književne scene regiona.“
U Mostaru, koji je u mnogim segmentima političkog, društvenog, ali i kulturnog života i dalje podijeljen grad, stvaranje Književnog kluba, potpomognuto vlastitom željom i potrebom, a ne kako to uobičajeno biva - naporima međunarodne zajednice, veliki je događaj za ovaj grad. Miljenko Buhać, mostarski pjesnik, dodaje:
„Ja na moju sreću poznajem samo jedan Mostar i ja takav Mostar pamtim. Ovaj sadašnji Mostar, sa nekakvim njegovim slabostima i jednom nagalavačkoj okrenutosti, nastojim skrivati iza te slike Mostara koju pamtim. Ja se u tom kontekstu i ponašam i osnivanje ovoga našega kluba također vidim u tome smislu.“
Klub okupio 'lijeve i desne'
Vjerovatno najnagrađivanji bh. autor mlađe generacije - Veslin Gatalo pomalo ironično dodaje de je Klub okupio i lijeve i desne, antifašiste i one koji su još uvijek u zavadi sa komunuizom. Svi oni, podvlači, dijele jedno - ljubav prema pisanoj riječi i gradu Mostaru:
„Mislim da se radi o stvari važnoj za Mostar - isto koliko bi bilo važno da imamo kino. U gradu u kome nema kina, nema književnog kluba, Književni klub je napredak. Postoje sela u Srbiji i u Hrvatskoj koja imaju svoje čitateljske i književne klubove.“
RSE: Koliko je ovo neki odgovor, uslovno rečeno, umjetno stvaranim nacionalnim književnim torovima u Mostaru, koji i dan-danas postoje?
Gatalo: Nisu to nacionalni torovi. To su ideološki torovi, što je možda još gore. Jer nekad se nacionalni zovu ideološkim, ideološki nacionalnim - zapravo je sve to isto. Jer poslije, znate kako je, rata izvjesna materija ispliva. Dobri pisci su odjednom postali loši. Recimo, Nedžad Ibrišimović je postao, eto, loš pisac, Miljenko Jergović dobar. Takve stvari kojima u nemaju neki ljudi konkurencije su nas natjerale da napravimo neki krug u kojem će se moći profilirati ne samo drukčije nego i bolje.
Pored Karanovića, Buhača i Gatala, svoje stihove i djela čitalo je 30-ak autora, između ostalih i 28-godišnja Sanela Kuko, za koju kritičari ocjenjuju kako njeno vrijeme tek dolazi. S ponosom kaže - u boljem društvu odavno nije bila, pravom mostarskom:
„Taj entuzijazam ovih mladih ljudi koji su se okupili sa tom idejom da naprave Književni klub Mostar i da povežu sve ljude od pera na nivou čitavog grada koji pišu poeziju i prozu je genijalna stvar. I samo to govori jako puno i o ljudima i o energiji koja je spremna da napravi pomak i da, zapravo, promijeni kulturnu scenu i u Mostaru, pa i u regiji.“
Bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, političko opredjeljenje svi su dobro došli u Književni klub Mostar koji će, sigurni su mostarski umjetnici, prerasti granice Mostara i dokazati da se normalan život i u ovom gradu dešava i nije slučajnost.
